Sve ovo što se sada događa građanima, mi navijači prolazili smo svih ovih godina. Mene su pred četiri godine priveli jer sam na utakmici pjevao pjesmicu koja vrijeđa policiju te isto tako optužili za remećenje javnog reda i mira.

U 6 ujutro banuli su mi doma jer se nisam odazvao sudu, a nisam jer sam dva tjedna ranije imao dvostruku operaciju preponske kile i bio na bolovanju. Na svakoj preponi pedalj šavova.

Naravno, vas su uvjerili da smo mi zlo, huliganski šljam koji sramoti državu, manje vrijedni građani na čija se prava ne treba previše obazirati jer mi ih objektivno niti ne zaslužujemo. Istu stvar rekli su i nacisti za Židove i komunisti za kulake.

A onda ste na red došli vi. Zato me dobro poslušajte što ću vam reći dalje.

Meta sam bio jer sam stao na žulj moćnom "Glavi", tada još neprikosnivenom vladaru nogometa i pola u šali, pola ozbiljno, neformalnom šefu zagrebačke policije. Sve do trenutka dok se nije umiješao FBI i očito naredio da se prestane žmiriti na nevjerojatan kriminal i međunarodnu peračinu love.

Iako je pjesmu pjevala cijela tribina, optuženo je tek nas pet koje je netko pomno odabrao. Policijska kamera snimila nas je u krupnom planu kako bi imala neosporan dokaz da smo je pjevali. "Slučajno" baš nas pet koji smo tada bili na čelu borbe protiv "Glave", barem je on tako mislio.

To nije bio prvi slučaj zlouporabe policije kada smo u pitanju "Glava" i ja. Godinu dana ranije u emisiji Nedjeljom u 2 mahao je mojim policijskim dosjeom. Naravno, nitko ga nije ozbiljno pitao otkud mu to, kao da su tuđi dosjei nešto što se posuđuje u knjižnici Bogdan Ogrizović.

Prestanite se danas čuditi na što su sve policajci spremni. I prestanite kriviti njih. Krivite sebe zato što ste im to dopustili. Već desetljećima, pa i stoljećima vjerujete da je država tu da zaštiti vas. A nije. Ona je tu da zaštiti političku nomenklaturu i njihove kompiće.