Mnogi u Americi, ali i kod nas, smatraju skandinavske zemlje primjerom uspješnog socijalizma. Te su zemlje svakako uspješne, ali je pitanje koliko to ima veze sa socijalizmom.

Socijalizam je ponovno "in" u SAD-u. Zločini boljševika u Sovjetskom Savezu i strašni rezultati Maove vladavine u Kini stvar su daleke prošlosti pa je socijalistički program opet privlačan mnogim znanstvenicima, studentima i drugima na Zapadu.

Kada im se spomene aktualna situacija u Venezueli, američki socijalisti imaju spreman odgovor. "Mislim da države poput Danske i Švedske funkcioniraju prilično dobro", rekao je Bernie Sanders, kandidat za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke nedavno u Iowi. "Moja politika je najbliža onome što vidimo u UK, Norveškoj, Finskoj i Švedskoj", rekla je demokratska predstavnica u Kongresu, Alexandria Ocasio-Cortez, gostujući u CBS-ovoj emisiji "60 Minutes" u siječnju.

Bez obzira što većina samoprozvanih socijalista u Americi zapravo nisu socijalisti nego socijaldemokrati po europskim standardima, upitno je koliko su njihovi programi i prijedlozi sukladni s politikama nordijskih zemalja na koje se vole pozivati. Svjedoci smo da i u Europi, pogotovo u Hrvatskoj, ljevičari vole navoditi Skandinaviju kao primjer uređenja kakvo bi oni htjeli u Hrvatskoj (npr. Dalija Orešković), ali kad dođu na red konkretne politike, onda se u pravilu pokaže da ti isti političari žele rješenja suprotna onima u Skandinaviji.

Nedavni članak u Washington Postu šokirao je mnoge u Americi. Bez sumnje, nordijske nacije s visokim primanjima, niskom ekonomskom nejednakošću, visokim stupnjem demokracije i snažnom vladavinom prava predstavljaju priče o uspjehu. Ali koliko to ima veze sa socijalizmom, to je već druga priča.

A odgovor, prema nedavnom izvješću koje je izradio Michael Cembalest za investicijski fond JP Morgan Chase, glasi: ne previše.

Uspoređujući statističke podatke OECD-a i Svjetske banke o zaštiti prava radnika, zaštiti privatnog vlasništva, slobode poslovanja i trgovanja između SAD-a i 5 nordijskih zemalja, ukupni rezultat pokazuje da su nordijske zemlje više okrenute biznisu i slobodnom tržištu od SAD-a.

"Budući da uskoro slijedi prva debata predsjedničkih kandidata Demokratske stranke, pomislio sam da bi dobro bilo napraviti ovu analizu. Na Konvenciji Demokratske stranke Kalifornije početkom ovog mjeseca, bivši guverner Kolorada dobio je "boo!" reakcije iz publike kad je rekao da socijalizam nije odgovor. Nedavna istraživanja pokazuju da američki studenti preferiraju socijalizam. Kad im se ukaže na propale socijalističke projekte 20. stoljeća, oni naglašavaju da oni žele DEMOKRATSKI socijalizam.

Pogledajmo onda kako taj demokratski socijalizam funkcionira. Takva društva nije lako naći. Neki tvrde da su to nordijske zemlje. Njih je već pobio bivši premijer Danske, kada je prilikom gostovanja na jednom američkom sveučilištu izjavio da Danska nema socijalističku i plansku već tržišnu ekonomiju. I naša analiza to potvrđuje.

Iako nordijske zemlje imaju veće poreze i veću redistribuciju bogatstva od SAD-a, one su jednako business-friendly kao SAD, ako ne i više od SAD-a. Naša usporedba pokazuje da nordijske zemlje imaju veću slobodu poslovanja, slobodniju trgovinu i manji utjecaj države na gospodarstvo od SAD-a. Iako one imaju veće poreze, razlika rezultira većim oporezivanjem potrošnje i socijalnog osiguranja, a ne u progresivnom oporezivanju dohotka.

Poanta: kopirajte nordijski model ako želite, ali morate razumjeti da to uključuje mnogo kapitalizma i pro-business politike, veće oporezivanje plaća srednjeg sloja, gotovo nikakvo oslanjanje na oporezivanje korporacija i mnogo doplaćivanja za zdravstvo", napisao je Cembalest u uvodu svoga izvještaja.



Njegov grafikon, koji se temelji na podacima OECD-a, pokazuje da je poslovna i trgovinska sloboda u nordijskim zemljama u prosjeku malo veća nego u SAD-u, a razlika je čak i veća u korist nordijskih zemalja kad je riječ o pokretanju novog posla. Nordijske zemlje imaju i veću zaštitu privatnog vlasništva. Najveća je razlika po pitanju Vladinog utjecaja na konkurenciju u privatnom sektoru, gdje su nordijske zemlje na nuli dok je u SAD-u on značajan.

Što se tiče poreza, u Švedskoj veći dio poreznog opterećenja otpada na srednji sloj (27 posto) dok u SAD-u najveći dio poreza plaćaju korporacije i najbogatiji građani, a srednji sloj sudjeluje samo 10,6 posto u punjenju proračuna.

Kad je riječ o međunarodnoj trgovini, nordijske zemlje su svjetski prvaci u slobodi trgovanja s ostatkom svijeta. Izuzevši norveški protekcionizam po pitanju nekoliko poljoprivrednih proizvoda i državne poticaje poljoprivredi koje nordijskim članicama EU nameće Bruxelles, nordijske zemlje su gotovo potpuno slobodne za prekograničnu trgovinu, s prosječno najnižim carinama u svijetu. Bile su bolje od SAD-a i prije nego što je američki predsjednik Donald Trump započeo svoje trgovinske ratove.

"Budući da su nordijske zemlje duboko u slobodnom tržištu, da bih pronašao demokratski socijalizam morao sam potražiti drugdje. Po onome što američki demokratski socijalisti zagovaraju, tražio sam države koje su implementirale sljedeće politike:

- veće porezne stope na građane i korporacije i veća državna potrošnja
- veće državne protekcije rada i restrikcije za kompanije kad žele zaposliti ili otpustiti radnike, kao i manje mogućnosti za privatne kompanije da određuju visinu plaća prema produktivnosti svojih radnika
- veće regulacije i ograničenja te više državnog intervencionizma u tržišta
- veći protekcionizam za domaće radnike i industriju kroz carinske i necarinske barijere te zakone koji ograničavaju uvoz radnika i kapitala

Nisam mogao naći nijednu zemlju koja sadrži sve ove politike koje demokratski socijalisti zagovaraju, ali sam našao jednu koja je najbliža: Argentina, koja se vraćala na takav sistem sedam puta od proglašenja neovisnosti 1816. godine i koja je vidjela najveći pad životnog standarda u svijetu od 1900. do danas.

Tu je moje putovanje završilo, na drugoj strani zemaljske kugle od Skandinavije. Dokaz o uspješnom socijalističkom društvu, poput izgubljenog grada Atlantide, tek treba biti otkriven", napisao je Cembalest. Cijelu njegovu analizu pogledajte ovdje.

Treba biti fer pa priznati da se nordijske zemlje tradicionalno u svijetu percipiraju "lijevo" zato što je u svima njima socijaldemokratska stranka pojedinačno najjača te su socijaldemokrati provodili glavne politike u Skandinaviji u prošlom stoljeću, kad su ih skoro uveli u pravi socijalizam 1970-ih. To je, međutim, na vrijeme obustavljeno te od 1990-ih provode postupne protržišne reforme, prvenstveno zahvaljujući liberalnim političkim snagama i pragmatičnošću njihovih socijaldemokrata koji su spremni prihvatiti i ideološki suprotstavljena rješenja kad vide da će ona pomoći razvoju zemlje.

U nordijskim zemljama gotovo da nema konzervatizma u onom obliku kakav je on poznat kod nas ili u SAD-u. Recimo, u Švedskoj će vas čudno gledati ako kažete da biste htjeli da država zabrani pobačaj ili da ste protiv bračne jednakosti za LGBT parove. O takvim stvarima u njihovim se parlamentima niti javnosti uopće ne raspravlja, smatra se normalnim da svi ljudi imaju jednaka prava i da žene imaju legalni pristup pobačaju. Njihovi "konzervativci" u stvari su konzervativni liberali. Feminizam je mainstream i normalan.

Iz tih razloga, kao i zbog otvorenih granica, mnogi ih percipiraju "lijevo", ali kad je riječ o ekonomskoj politici, Skandinavci su itekako fiskalno odgovorni i jako protržišno orijentirani, a to je u suprotnosti sa socijalizmom.