Društveno-ekonomski sustav, kakav je razvijen u skandinavskim/nordijskim zemljama, popularno nazvan "Nordijski kapitalizam i socijal-demokracija", ljevičari u Americi i kod nas jako često navode kao pozitivan primjer "socijalizma". Zbog visokih poreza i velikog izdvajanja države za socijalu tvrde da bi to trebao biti primjer uređene države, ali i modernog socijalizma. Nordijske zemlje u mnogočemu trebaju biti primjer jer jesu dobro uređene i prosperitetne, no to je daleko od socijalističke ekonomije. Čak je i danski premijer Lars Løkke Rasmussen prije dvije godine objasnio studentima na Harvardu da nordijski model nije socijalistički.

"Znam da neki ljudi u Americi smatraju da je nordijski model socijalistički. Zato želim nešto razjasniti. Danska nema plansku socijalističku ekonomiju, naša se ekonomija bazira na tržištu", objasnio je Lokke Rasmusen.

Uistinu, sve nordijske i skandinavske zemlje (Danska, Norveška, Island, Švedska i Finska) mogle bi na neki način poslužiti kao primjer slobodnotržišne ekonomije, pogotovo nama, jer kad usporedimo, ispada da je svaka od njih više kapitalistička od Hrvatske.

1. Poštivanje privatnog vlasništva i slobodne trgovine

Danska se po svim istraživanjima već godinama nalazi među top 10 zemalja s najslobodnijom ekonomijom u svijetu, a ne zaostaju za njom puno ni ostale nordijske zemlje. Švedska i Norveška imaju velik udio državnih tvrtki u industriji, ali se zato država u trgovanje privatnog sektora ne petlja. Čak ni kada se radi o velikim kompanijama, nordijske države se neće miješati, niti postavljati barijere niti spašavati pojedine subjekte od propasti. Ekonomija je deregulirana, nema protekcionizma ni barijera za uvoz i izvoz robe i usluga.

2. Država ne propisuje minimalac

Skandinavske zemlje nemaju zakonom propisanu minimalnu plaću koju poslodavac svojim radnicima mora isplaćivati. U većim industrijskim sustavima minimalac je prepušten dogovoru između sindikata i poslodavca, s time da se mora poštivati ista razina za svaki pojedini sektor. Naravno, ni to nije idealno jer može izbaciti pojedine kandidate za posao (one s najmanje vještina i iskustva) iz radnog stroja, ali je svakako bolje od jednog propisanog iznosa od strane političara koji mora vrijediti za sve bez obzira na očite razlike u sektorima i njihove specifičnosti.

3. Vaučerizacija školstva

Još u 1990-ima Šveđani su usvojili nešto što se našim ljevičarima nikako ne bi svidjelo, a to je sistem pojedinačnog izbora obrazovanja. To je gotovo identično sistemu koji je klasično liberalni ekonomist Milton Friedman predlagao u svome eseju "Uloga države u obrazovanju" još davne 1955. godine.

Švedski sistem u praksi dopušta lokalnim vlastima da omoguće roditeljima korištenje javnih fondova u obliku vaučera za školovanje svoje djece u privatnim školama po izboru.

Premda su socijalisti tada tvrdili da će takav obrazovni sistem propasti, istraživanje Instituta za proučavanje tržišta rada pokazuje da je ekspanzija privatnog školstva i konkurencija koju je donijela švedska slobodnotržišna reforma "poboljšala kvalitetu obrazovanja i u osnovnom i u višem školstvu".

4. Nisu se razvili oporezivanjem nego kapitalom

Skandinavske zemlje danas su među državama s najvišim porezom na svijetu. Danska po tom pitanju drži prvu poziciju među razvijenijim zemljama. Međutim, nije uvijek bilo tako i njihovo veliko izdvajanje za socijalu i javne usluge ne bi nikada bilo moguće da tijekom prethodnog razdoblja skandinavske zemlje nisu jako malo oporezivale rad i kapital.

Tijekom 1950-ih godina, sve su nordijske zemlje imale niže poreze od SAD-a. Tijekom cijelog prošlog stoljeća one nisu ni približno oporezivale svoje stanovništvo kao danas i upravo to je omogućilo prosperitet i socijalno izjednačavanje stanovništva.

Uzmimo primjer Švedske, koja je između 1860. i 1936. imala slobodno tržište s minimalnom vladom i tijekom tog je razdoblja švedska ekonomija rasla brže od bilo koje druge zapadnoeuropske zemlje. Između 1936. i 1970. godine, dok su Švedskom vladali socijaldemokrati, Vlada je malo pomalo sve više regulirala tržište, ali se ekonomija nastavila razvijati u skladu s europskim prosjekom. Nakon 1991. desna je vlada ponovno oslobodila tržište te dovela zemlju na 2. mjesto u Europi po ekonomskom rastu. To je omogućilo da se kasnije provodi progresivno oporezivanje, nakon što je narod već prosperirao.

Dakle, današnje visoko oporezivanje u skandinavskim zemljama nije razlog njihovog blagostanja, već upravo kapitalizam i slobodno tržište.