Piše: Mario Nakić
Photo: Twitter
29.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
Photo: Twitter
29.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Dario Čepo, profesor sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i jedan od vodećih ideologa hrvatske ljevice, pokušao je na Twitteru objasniti zašto misli da socijalizam nije jednak fašizmu i nacizmu.
Kao prvi argument, naveo je da je u središtu socijalizma jednakost. To bi trebalo biti dobro. Međutim, zaboravlja da "jednakost", sama po sebi, nije nešto što definira socijalizam nego javna imovina. Jednakost je kao neki "ideal" koji se ponavlja, a do njega socijalizam želi doći isključivo ukidanjem prava na upravljanje privatnim vlasništvom.
To je jako bitno objasniti jer JEDNAKOST je i liberalni ideal također. To je ideal koji su socijalisti preuzeli iz liberalizma, ali su ga potpuno izopačili jer jednakost o kakvoj je pisao John Locke i kasniji klasični liberali, uvijek je značila RAVNOPRAVNOST, odnosno jednaki tretman države prema svakom pojedincu, a ideal kojem su se liberali, posebno socijal-liberali okretali, to je jednakost prilika. Socijalisti su s druge strane "jednakost" shvatili isključivo kao jednakost ishoda, i to u materijalnom smislu.
Upravo ta jednakost ishoda, kao cilj i težnja, jest ono što čini socijalizam iznimno opasnim i zbog čega nastaju zla, ukidaju se ljudska prava, prolijeva krv...Drugo, nimalo manje bitno, zbog izjednačavanja ishoda ubija se svaki poticaj za rad i stvaranje, kažnjavaju se oni radišni, vrijedni i sposobni, a potiče prosjek i stagnacija. Zato ne postoji socijalistička država koja je ikada bila uspješna i prosperitetna.
Prof. Čepo, međutim, tvrdi da postoji. Kao primjer uspješnih i dobrih socijalističkih država naveo je skandinavske zemlje. To ne može biti dalje od istine, a za tu svoju tvrdnju nije dao nijedan argument niti dokaz. Tko još osim Bernija Sandersa i Darija Čepe vjeruje da su skandinavske zemlje socijalističke?
Sami ekonomisti i političari iz Danske i Švedske već su opovrgnuli takve tvrdnje o "socijalizmu" u Skandinaviji, pa i danski premijer Lars Løkke Rasmussen koji je istaknuo da Danska ima "tržišnu ekonomiju".
Otkud ljevičarima ideja o Skandinaviji kao socijalizmu? Zbog velike socijalne države, ali socijalna država nema veze sa socijalističkim ekonomskim uređenjem. Socijalna država je nastala u Njemačkoj u 19. stoljeću, usred liberalnog kapitalizma, a njen izumitelj i idejni začetnik je Otto von Bismarck, nacionalist i konzervativac. Apsolutno nikakve veze sa socijalizmom!
Skandinavske zemlje imaju jedinstveni socio-ekonomski sustav koji se zove Nordijski model, a odlikuju ga tri ključne stvari: snažna zaštita privatnog vlasništva, velike tržišne slobode i visoka razina socijalne sigurnosti (safety net). Skandinavske zemlje imaju visoke poreze (prvenstveno PDV i porez na dohodak, dok je korporativni porez niži nego u SAD-u) kojima financiraju veliku socijalnu državu, ali to mogu raditi sada, nakon što su 100 godina (1870-1970) stvarali bogatstvo kao ekonomski najslobodnije zemlje u Europi s iznimno ograničenom vladom i gotovo nikakvom socijalnom državom. Dakle, oni su 100 godina stvarali bogatstvo da bi ga sada mogli trošiti.
Ali to ne znači da one počivaju na socijalizmu, nego naprotiv, njima treba kapitalizam. Bez čvrstog poštivanja privatnog vlasništva (sve skandinavske zemlje su u top 20 na Indeksu vlasničkih prava - najbolje Finska - 1, Norveška - 4. i Švedska - 6.) i bez velikih tržišnih sloboda (sve su u top 30 na Indeksu ekonomskih sloboda, a najbolje stoje Island - 11. i Danska - 12.) ni socijalna država ne bi funkcionirala. Bogatstvo se mora stvarati da bi se imalo što oporezivati, a da bi se bogatstvo stvaralo, poduzetništvo i trgovina trebaju biti što slobodniji. Zato u skandinavskim zemljama država ne određuje minimalac niti uvjete po kojima poslodavac ima pravo dati otkaz radniku, zato one imaju najniže carine na uvoz robe i najmanje poslovnih regulacija u Europi (nakon Švicarske).
Čepo tvrdi da su one socijalističke zbog socijaldemokracije, naime, on smatra da je socijaldemokracija samo jedan "brand" socijalizma. Međutim, to baš i nije sukladno s ekonomskim poimanjem socijalizma. Prema enciklopediji Britannica, socijalizam je ekonomski sustav u kojem su sredstva za proizvodnju u javnom vlasništvu, a cijene određuje država.
Da je socijaldemokracija samo jedan oblik socijalizma, onda bi u zemljama gdje su socijaldemokrati na vlasti bio socijalistički ekonomski sustav, odnosno sve bi tvrtke bile nacionalizirane. Znamo da se to ne događa i da socijaldemokrati potpuno podržavaju tržišnu ekonomiju, rade unutar nje, samo traže veća izdvajanja za određene skupine koje oni smatraju posebno ranjivima ili potlačenima. Ali oni se ne protive takvom ekonomskom sustavu, dakle ne bi ukinuli privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje. I kako je Švedska, kao zemlja u kojoj su uvjerljivo najviše tijekom zadnjih 100 godina bili na vlasti socijaldemokrati, onda na 6. mjestu po poštivanju privatnog vlasništva u svijetu, daleko ispred jednog SAD-a?
S druge strane, nacionalsocijalizam (puni i originalni naziv za nacizam) bi se također mogao nazvati jednim oblikom socijalizma, što su i sami njegovi teoretičari tvrdili, pa i Hitler u više navrata. Štoviše, on je tvrdio da je njegov "brand" socijalizma jedini pravi socijalizam. Kad pričamo o "brandovima" socijalizma, valja spomenuti i fašizam. Pročitajte Fašistički manifest iz 1919. godine u kojem fašisti zahtijevaju:
- uvođenje minimalne plaće
- uvođenje ograničenja rada na 8 sati
- uvođenje predstavnika radnika u uprave privatnih poduzeća
- nacionalizaciju vojne industrije
- snažno i progresivno oporezivanje bogatstva i kapitala.
Ovo bi moglo proći i kao savršeni socijalistički program, morate priznati! Nije ni čudo što su fašisti imali takve zahtjeve, ipak im je na čelu bio bivši komunist i čovjek koji je pred kraj života priznao da je cijelo vrijeme socijalist u duši.
Nacionalsocijalizam i fašizam bili bi prije brandovi socijalizma od današnje socijaldemokracije koja se u razvijenim i civiliziranim zemljama zalaže za ravnopravnost manjina, različitosti i jednakost prilika uz povećanje sigurnosne mreže unutar kapitalističkog ekonomskog sustava. Čak i kad bi socijaldemokracija bila "brend socijalizma", opet to ne bi značilo da su skandinavske zemlje socijalističke jer socijaldemokrati su na vlasti u dvije (Švedska i Island) od pet skandinavskih zemalja. U preostale tri zemlje na vlasti je konzervativno-liberalna koalicija (Norveška i Danska) ili konzervativni liberali (Finska).
Vrijedi li to objašnjavati ljudima koji su zaslijepljeni svojom demagogijom i u stanju su svjesno širiti laži kako bi proširili ideološku klicu? Ne vrijedi zbog njih, ne vjerujem da će g. Čepo nakon ovoga uopće i razmisliti o svojim stavovima (on je uvjeren da zna više o danskom političkom i društveno-ekonomskom sustavu od samih Danaca), ali vrijedi uvijek nanovo pobijati njihove sulude teze i laži kako ne bi još više ljudi palo na njih.
Njegove gluposti o skandinavskim zemljama, kao socijalizmu, oduševljeno su prenijeli i neki news portali, kao, "Evo vam na...". Pritom novinarima nije palo na pamet da provjere istinitost njegovih tvrdnji. Kod nas takvog novinarstva više nema, novinari samo traže svoje ideološke istomišljenike i onda prenose njihove izljeve gluposti bez ikakve provjere točnosti. Tako nastaju lažne vijesti.