"Ovaj divlji kapitalizam ne cijeni ni rad, ni znanost, ni humanost" - smiješi se s naslovnice Večernjeg lista. Novinarka Dijana Jurasić se potrudila još malo pogurati marksističku agendu, ovaj put potraživši sugovornike da kažu pokoju protiv tih groznih hrvatskih poslodavaca i ovog "divljeg kapitalizma" koji nas uništava.

Tu izjavu za naslov dao je vrsni znanstvenik iz područka medicine, akademik Ivica Kostović. Žalosno je vidjeti koliko se ovaj bivši saborski zastupnik, ministar i potpredsjednik HDZ-ove vlade (1995-1998.) ne razumije u ekonomiju i kao da ne vidi gdje živi:

Očekivao sam da ćemo imati pravnu državu, napredak, socijalnu pravdu, socijalno osjetljivo gospodarstvo, bolji položaj sveučilišta i znanosti i da će svi hrvatski građani prihvatiti ovu državu, zajednički je izgrađivati, a ne kukati i ne raditi i pokazivati krive uzore. Predsjedniku Tuđmanu bio je uzor humani kapitalizam tipa onog u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, vjerujte mi, cilj mu je bilo socijalno tržišno gospodarstvo. Nismo to postigli i ne mogu biti zadovoljan jer u divljem kapitalizmu kakav imamo ne cijeni se ni znanost, ni rad, ni intelektualno, ni humano."

Podsjetimo, Kostović je bio potpredsjednik Vlade u vrijeme dok se provodila privatizacija koja u Hrvatskoj nikada nije provedena do kraja, a onaj dio koji je proveden - proveden je kriminalno. Hrvatska danas ima preko 1.400 poduzeća u državnom vlasništvu ili barem s državnim udjelom, što je više od Venezuele. Kako to može biti "divlji kapitalizam"?

Divlji kapitalizam, dakle zemlje s najvećim ekonomskim slobodama...Hrvatska je na toj ljestvici na 95. mjestu. Koje su prave zemlje tog "divljeg kapitalizma"? Prema ovoj ljestvici, to su Hong Kong, Singapur, Novi Zeland i Švicarska.

Kako žive ljudi u tom "divljem kapitalizmu"? Prosječna plaća u spomenutim mekama "divljeg kapitalizma" je između 2.400 eura u Hong Kongu i 5.400 eura u Singapuru. Stopa nezaposlenosti u divljem kapitalizmu je između 2,3 posto u Hong Kongu i 4,7 posto u Novom Zelandu. Dvije od četiri top zemlje "divljeg kapitalizma" (Švicarska i Singapur) uopće nemaju minimalac koji zadaje država. Sve četiri imaju vrlo fleksibilan Zakon o radu koji u odnosu na hrvatski ZOR - kao da ne postoji! Sve četiri meke "divljeg kapitalizma" imaju vrlo niske ili čak nikakve porezne stope za dobit i ostvarivanje profita. Ipak, čini se da radnici baš i ne cvile kako ih se "izrabljuje" u tim zemljama.

Hrvatska nema apsolutno ništa zajedničko sa spomenutim zemljama. Hrvatska ima više zajedničko s Grčkom, Venezuelom, Burkinom Faso - kojima je puno bliže na ljestvici ekonomskih sloboda. Dakle, onaj tko vidi "divlji kapitalizam" u Hrvatskoj, taj je totalno izgubio dodir sa stvarnošću. Ako gospodin Kostović, koji je sudjelovao u vladi kad se provodila "pretvorba", vidi nedostatak socijalne pravde u današnjoj Hrvatskoj, trebao bi znati da do toga nije došlo zbog kapitalizma, nego zbog nedostatka kapitalizma.

Hoćete još podataka koji dokazuju da je opisivati Hrvatsku kao divlju kapitalističku zemlju isto kao opisivati HDZ kao domoljubnu stranku koja je za tržišnu ekonomiju? Evo, na primjer, hrvatski poslodavci ostvaruju godišnje dobit u visini ukupno oko 3 milijarde eura ili najmanje među svim državama Europske unije. Hrvatska ostvaruje prihode od poreza na dobit samo 1,9 posto ukupnog BDP-a po čemu smo također pri dnu EU. Da živimo u divljem kapitalizmu, zar ne bi poduzetnici plivali u bogatstvu ostvarenom u profitu? Kod nas, svi podaci pokazuju, nedostaje kapitalizam. Nema ga!

Kostović spominje primjer skandinavskih zemalja. Trebao bi znati da su skandinavske zemlje ultrakapitalističke u odnosu na Hrvatsku. Recimo, nemaju državno određen minimalac niti uvjete po kojima poslodavac ne smije dati otkaz radniku. Osim toga, privatno vlasništvo je u skandinavskim zemljama svetinja. U Švedskoj, školstvo i zdravstvo su vaučerizirani sustavi te je puno privatnih škola i bolnica koje su na tržištu izjednačene s državnim. Jedino po čemu su slični Hrvatskoj, to je široka socijalna država i visoki porezi. Međutim, Hrvati nešto teško razumiju - da bi mogao nešto dijeliti, prvo moraš stvoriti.

Skandinavske zemlje imaju udio zaposlenih u ukupnom stanovništvu između 72 i 77 posto dok je u Hrvatskoj taj udio 56 posto. Skandinavski radnici u prosjeku imaju dvostruko veću produktivnost u satu rada od hrvatskih radnika. U Švedskoj prosječna osoba radi 9 godina duže nego u Hrvatskoj.

Uz konstantno novinarsko kukanje kako su radnici izrabljivani (jer je u Hrvatskoj svaki rad = izrabljivanje), kako možete očekivati standard Finske ili Švedske? Zar mislite da bogatstvo pada s neba? Lijepo je dijeliti veliku socijalnu pomoć, ali ona se ne može dijeliti dok se ne stvori veliko bogatstvo. A visoko oporezivanje i državna stega nije dobar poticaj za stvaranje. Stoga kad mi se akademici, koji u Hrvatskoj vide "divlji kapitalizam", žale da nisu dovoljno cijenjeni, mislim da su takvi akademici nažalost i pretjerano cijenjeni u ovoj zemlji. Uz pomoć marksističkih novinara, oni ne dozvoljavaju društvu da se razvija, da ide naprijed, nego nas konstantno koče. Vi ste rak rana našeg društva i razlog zbog kojeg ljudi odlaze u ekonomski puno slobodnije zemlje.