Način na koji je pojedina država odgovorila na ekonomsku krizu 2008. odredio je nove odnose među nacionalnim ekonomijama.

Prošlo je 10 godina od početka svjetske financijske krize 2008. (iako je stvarni početak u ljeto 2007. i kriza tržišta nekretnina, ali se tek 2008. godine vide veća prelijevanja s financijskih tržišta na ostatak gospodarstva), a svijet još osjeća njene odjeke. Način na koji su pojedine države odgovorile na krizu je dugoročno promijenio makroekonomske trendove i "odnose snaga" među nacionalnim ekonomijama.

Gospodarske krize djeluju kao šumski požari, uništavaju staro i trulo da bi se stvorio prostor za novo i rastuće. Baš kao što su požari sastavni dio prirodnog ciklusa pomlađivanja i čišćenja šuma koji se pojavljuju ciklično i u uvjetima kada se nakupi previše "mrtvog drva" na šumskom tlu, tako su i gospodarske krize sastavni dio prirode makroekonomskih kretanja te ciklično "čiste" tržišta od neefikasnih subjekata da bi se stvorio prostor za novo i bolje. Ekonomisti taj proces zovu "kreativna destrukcija".

Ali gospodarske krize ne djeluju samo na mikro razini nego i na makro razini, odjeljujući uspješne države od neuspješnih. Iako dugoročni trendovi rasta ekonomija izgledaju stabilno ako ih se gleda u dovoljno širokom vremenskom periodu, ipak se dubinskim promatranjem može uočiti da ključnu ulogu imaju točke u kojima se trend naglo mijenja jer iako se trend ubrzo vraća na prijašnju razinu, ipak je prijašnji trend promijenjen i kasniji ravnotežni rast nije nikada isti koliki bi bio da se određeni kratkoročni poremećaj nije dogodio.

Kriza iz 2008. je upravo bila taj kratkoročni poremećaj koji je promijenio rastući trend svih gospodarstava te je definiran novi dugoročni trend. Brzina oporavka u tom trenutku kratkoročnog šoka je razdijelila države koje su bolje reagirale na šok i vratile se na dugoročni rastući trend od onih koje su loše reagirale pa je povratak na rastući trend bio sporiji. Time je nastala divergencija u gospodarskom rastu između zemalja s obzirom na kvalitetu reagiranja na krizu.

Hrvatska je prije krize ostvarivala nešto slabiji rast BDP-a od ostalih zemalja tzv. "Nove Europe", ali ipak ne toliko drastično da se ne može reći kako ih je pratila u stopu. Prihvaćajući teritorijalnu podjelu prema NUTS 2 regijama, što je podjela koju je uvela EU za bolje statističko praćenje i dodjelu sredstava, Hrvatska je 2008. sa svoje dvije regije ipak bila bliže prosjeku regionalnog BDP-a na razini cijele EU od većine NUTS 2 regija Nove Europe. Kontinentalna Hrvatska sa 64% regionalnog prosjeka EU i jadranska Hrvatska sa 61% su zaostajale za manjim brojem NUTS2 regija u Novoj Europi, primarno u Češkoj. Ukupni prosjek hrvatskih regija je tako nadilazio prosjeke šest država: Latvije, Litve, Poljske, Bugarske, Rumunjske i Mađarske.

Slika 1. Regionalni BDP (standard kupovne moći po stanovniku u % od EU28 prosjeka) po NUTS 2 regijama, 2008. g.

Izvor: Eurostat

Ali dogodila se kriza, kratkoročni poremećaj na koji je trebalo brzo reagirati i nadvladati ga. Političari u Hrvatskoj nisu bili dovoljno hrabri ni mudri da naprave prekid s dotadašnjim praksama umjetnog napumpavanja gospodarskog rasta, koji je čak i prije bio slabiji nego u ostatku Nove Europe te se svim silama bore da zadrže stari destruktivni sustav na životu. Istu politiku su provodile i HDZ-ove i SDP-ove vlade te su tako odužile krizu na 6 godina, puno duže nego što je trajala u ostatku Nove Europe i svijeta. To je bila točka u kojoj je Hrvatska izgubila korak s ostatkom Nove Europe i počela gospodarski stagnirati, što je s obzirom na to da su ostali puno brže izašli iz krize i gospodarski napredovali značilo da je Hrvatska počela gospodarski nazadovati i zaostajati.

Podaci o regionalnom BDP-u prema standardu kupovne moći po stanovniku izraženim kao % od EU prosjeka za 2016. to i pokazuju. Kontinentalna Hrvatska i Jadranska Hrvatska su se obje udaljile od prosjeka EU. Kontinentalna Hrvatska je sa 64% prosjeka pala na 61%, a Jadranska Hrvatska sa 61% na 57%. Prosjek hrvatskih NUTS2 regija je pao sa 63% na 59%, što znači da su hrvatske regije 2008. godine imale 63% prosječnog regionalnog BDP-a EU a 2016. 59%, tj. Hrvatska je zaostala 4% za ostatkom EU.

Sve ostale države Nove Europe su se približile prosjeku regionalnog BDP-a EU, neke drastično kao što su Litva i Poljska koje su se približile za 10 postotnih bodova prosjeku. Hrvatske NUTS2 regije su se zbrojeno jedine udaljile od prosjeka EU, sve ostale zemlje su se približile.

Slika 2. Regionalni BDP (Standard kupovne moći po stanovniku u % od EU28 prosjeka) po NUTS 2 regijama, 2016. g.

Izvor: Eurostat



Proročanski djeluju riječi Ante Markovića: "Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Europe".

Pokušali smo ih platiti zaduživanjem i podizanjem javnog duga s 39% na više od 80% BDP-a. Pokušali smo ih platiti prebacivanjem problema budućim generacijama. Pokušali smo ih platiti izbjegavanjem odgovornosti i bolnih ali nužnih promjena.

Ali ipak se ne može vječno bježati od ekonomske stvarnosti. Dugove jednom treba vratiti, buduće generacije mogu odseliti, a odgovornost se ne može izbjegavati vječno.