Dvije godine nakon svečanog otvaranja prve solarne ceste u svijetu, to se pokazalo kao velika pogreška i bacanje javnog novca.

Solarni asfalt trebao je biti jedno od revolucionarnih otkrića ovog stoljeća koji je puno obećavao. Trebao je smanjiti emisije CO2, služiti za proizvodnju električne energije i uštedjeti novac vladama za održavanje cesta na dugi rok. Dvije godine nakon svečanog otvaranja prve solarne cesta u Francuskoj, izvješće Le Mondea pokazuje da je to bila "kolosalna pogreška" koju su francuski porezni obveznici skupo platili.

Cesta u Normandiji trebala je biti samo proba, a prema njenim rezultatima vlada je planirala kasnije obnoviti sve francuske prometnice na način da ih pretvori u solarne ceste. Sada je sigurno da se to neće dogoditi. Ova cesta pokriva 2.800 četvornih metara, a nije ni efikasna niti profitabilna kao što se najavljivalo.

Nesretna istina je da je dvije godine kasnije cesta u tako lošem stanju da se ne može čak ni reparirati. Trulo lišće i grmljavina predstavljaju ozbiljni rizik od uništavanja solarnog asfalta koji je već dobrano uništen samim korištenjem. Cesta je iznimno bučna pa je zbog toga na njoj ograničenje brzine 70 km/h.

Osim što ne služi svrsi kao prometnica, ne može poslužiti niti kao ozbiljni proizvođač električne energije za šire mase. Plan je predviđao da će proizvoditi 790 kWh dnevno što bi bilo dovoljno za potrebe između 3.000 i 5.000 građana. Ali već u prvoj godini ta je proizvodnja prepolovljena. Prošle godine negativni trend se nastavio, kao i u prvoj polovini ove godine.

Niti nedavni eksperimenti u SAD-u nisu polučili drugačije rezultate. 25 od 30 solarnih cesta u Idahu uništeno je u prvom tjednu (više nisu proizvodili električnu energiju) nakon što je projekt dobio federalnu potporu u iznosu 3,9 milijuna dolara.

"Ovakve kolosalne pogreške ne govore samo o solarnim cestama, već o kompletnom konceptu obnovljivih izvora energije, gdje optimistične najave i očekivanja rijetko pogode ono što će se zaista dogoditi u stvarnosti. Zakonodavci diljem svijeta trebali bi razmisliti prije odluke da subvencioniraju određene tehnologije i učine porezne obveznike dužnicima zbog neizbježnih pogrešaka u budućnosti", napisao je Ross Marchand, direktor američkog Udruženja poreznih obveznika na portalu FEE.

"1991. godine, znanstvenici Linda Cohen i Roger Noll otkrili su da 'američke političke institucije uvode predvidljive sustavne pristranosti u programe istraživanja i razvoja tako da vladini projekti postaju podložni smanjenju učinka i prekoračenju troškova'. Ovaj se trend posebno očituje u milijardama dolara u subvencijama kojima obasipaju vjetrenjače, solarne ploče i električna vozila. Javno rasipništvo prožima sve razine, od početnog razvoja tehnologije do financiranja gotovog proizvoda", upozorava Marchand.