Već godinama financijski stručnjaci upozoravaju na činjenicu da su građani RH financijski nepismeni, što je jedan od velikih utega kod gospodarskog razvitka. Već smo pisali da je razvoj financija usko povezan s gospodarskim razvojem tj. da gospodarstvo raste usporedno s razvijanjem financijskog sektora. Ali da bi društvo potpuno iskoristilo financijski razvoj, ono ga prvo mora razumjeti i znati koristiti.

Koristi od razvoja financijskog sektora za gospodarski rast prvo rastu u nisko i srednje razvijenim zemljama do određene točke kada te koristi počinju padati, ali su uvijek pozitivne. Hrvatska se vjerojatno nalazi na samom vrhu tog kretanja, u društvu s zemljama kao što je Poljska, te je upravo ovo trenutak kada se financije mogu najbolje iskoristiti. Izgleda da Hrvatska propušta iskoristiti taj potencijal jer unatoč tome što su domaća financijska tržišta relativno stabilna, postoji veliko nerazumijevanje, strah, neznanje i time nemogućnost da građani efikasno iskoriste tu činjenicu.

OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) je za 2016. godinu napravio istraživanje o ekonomskoj pismenosti u 29 zemalja diljem svijeta, koje je bilo konstruirano u obliku upitnika o znanjima financijskih termina, financijskim navikama i općenitim stavovima o financijama. Zaključak istraživanja je da je financijska pismenost diljem svijeta relativno niska. Rezultati za Hrvatsku su zabrinjavajući jer je ekonomska pismenost među najnižima u promatranim državama.

Ukupni pokazatelj financijske pismenosti je podijeljen na tri dijela: 1. znanje, 2. ponašanje i 3. stav. U segmentu „znanje“ Hrvatska stoji nešto bolje od ukupnog rezultata te bi po rangu bila nešto više nego sveukupnome 27. mjestu od 29 zemalja, ali još uvijek debelo ispod prosjeka. To je najbolji rang Hrvatske, jer je u segmentima „ponašanje“ i „stav“ debelo ispod prosjeka.

Problemi se razlikuju među zemljama. Dok je u nekima glavni problem bihevioralni (financijsko ponašanje), u drugima je problem i u ponašanju i znanju. Među te zemlje spada Hrvatska, koju je OECD s Poljskom posebno izdvojio kao dvije države čija stanovništva nemaju dostatna financijska znanja niti dobre financijske bihevioralne navike.

U zemljama članicama OECD 63% ispitanika je uspjelo ostvariti minimalni bodovni prag financijske pismenosti. Hrvatska se nalazi u društvu zemalja u kojima je bodovni prag financijske pismenosti ostvarilo manje od 33% ispitanika. Financijski najpismeniji su stanovnici Hong Konga gdje je 83% ispitanika ostvarilo dovoljan bodovni prag financijske pismenosti.



Gledajući prema spolu muškarci su financijski pismeniji od žena (61% financijski pismenih muškaraca naspram 51% financijski pismenih žena). Zanimljivo je da rascjep u financijskoj pismenosti između muškaraca i žena raste što je država razvijenija, pa je tako kada se izuzmu države koje nisu članice OECD rascjep između muškaraca i žena u financijskoj pismenosti veći te je u razvijenim zemljama OECD 69% muškaraca ostvarilo prag financijske pismenosti naspram 56% žena. Znači rascjep se povećava s 10% (sve promatrane zemlje) na 13 % (samo članice OECD). Rezultati pokazuju da su žene financijski manje pismene čak i kada se rezultati korigiraju za dob i obrazovanje.

Tek je jedno od dvoje ispitanika (51 %) ostvarilo prag zadovoljavajućeg financijskog ponašanja, a najslabija područja se odnose na planiranje financijskih izdataka, biranje proizvoda, korištenje nezavisnih savjeta i kontrolu osobnog proračuna. Posebno alarmantna informacija je da samo 19% ispitanika traži savjete nezavisnih strana kod donošenja odluka.

Segment „stav“ se odnosi na tendenciju prema kratkoročnom ili dugoročnom ponašanju, a istraživanje pokazuje da tek jedna od dvije osobe (50 %) u svijetu preferira dugoročnost od kratkoročnosti. U Jordanu, Hong Kongu i Poljskoj tek tri od deset stanovnika (<30%) preferira dugoročnost nasuprot kratkoročnosti, a u Albaniji, Mađarskoj, Portugalu, Kanadi, Norveškoj i Novom Zelandu šest od 10 stanovnika (>60%). Hrvatska se nalazi bliže navikama Poljaka i Jordanaca nego Norvežana, Albanaca i Mađara i stanovništvo više preferira kratkoročnost od dugoročnosti.

20% ispitanika u Hrvatskoj je izjavilo kako su u zadnjih 12 mjeseci morali posuditi financijska sredstva da bi osigurali osnovne troškove života, što je više nego u zemljama OECD-a i u rangu zemalja kao što je Jordan, Rusija i Litva. Više od 30% ljudi smatra da njihov dohodak nije uvijek dovoljan da pokrije troškove života.



Hrvatska očito ima problema s financijskom pismenošću i najlogičniji korak na razini države bio bi osmišljavanje i implementacija politika koje bi dovele do financijskog opismenjavanja. Ali, nažalost, to nije tako jednostavno jer istraživanja pokazuju da programi financijskog opismenjavanja jednostavno ne mijenjaju financijske navike ljudi koji prođu kroz takve programe. Jednostavno rečeno, oni koji završe razne programe i tečajeve financijskog opismenjavanja brzo zaborave naučene lekcije. Nameće se zaključak da glavni problemi nisu u financijskom neznanju već u navikama, ponašanjima i kulturološkim obrascima.

Izgleda da su financijske odluke i ponašanje uvjetovane primarno kulturološkim faktorima i društvenim obrascima ponašanja, navika, ideja i stavova. U tom slučaju je jako teško odabrati politike koje mogu imati željene efekte, a kada se i pronađu prave politike one imaju dugoročne rezultate. U kratkom roku se jako malo može napraviti za rješavanje takvih dubinskih kulturoloških i društvenih problema. Čak i programi financijskog obrazovanja koji su ciljali na srednjoškolsku populaciju u državama koje su ih provodile nisu imale mjerljivog utjecaja na kasnija ponašanja onih koji su prolazili kroz takve programe.

Pristup toliko korjenitom problemu mora biti drugačiji jer ovisi o faktorima koji se ne mogu izmijeniti u kratkom roku i ovise primarno o ljudskim navikama i obrascima ponašanja. To znači da obrazovanje ljudi da promjene vlastite navike neće imati željene rezultate, a politike se moraju fokusirati na mijenjanje društvenog i kulturološkog stanja, tj. moraju se fokusirati na odgoj novih generacija, već u osnovnoškolskoj i vrtićkoj dobi. Naravno, nema smisla tako mladoj djeci objašnjavati financijske pojmove, ali im se mogu usaditi pozitivne navike i shvaćanja koja će kasnije u životu prerasti u bolje obrasce financijskog ponašanja. Potrebno je obrazovati roditelje, ali ne na način da se njih same pokušava podučiti financijski odgovornijem ponašanju, jer su istraživanja pokazala da to nije moguće, već im objasniti važnost razvijanja dobrih navika u njihove djece kao što su štedljivost, planiranje, fokusiranost na dugoročne rezultate itd.

Puno problema u Hrvatskoj je stvar društvene svijesti, a to nije nešto se može promijeniti preko noći s nekoliko zakona i regulativa. Potrebno je da sveobuhvatno društvo shvati da se određene stvari trebaju mijenjati, što moraju inicirati stručnjaci, intelektualci i mediji. Političarima je ionako preugodno i prestabilno da bi to učinili.