Kao što većinom znamo, pobjedom saveznika u Drugom svjetskom ratu, u Europi su podijeljene interesne zone, a sama Njemačka je podijeljena u dvije države – istočna je pripala istočnom bloku i nastavila razvoj kao jedna od žešćih komunističkih diktatura, a zapadna se izgradila u jednu od prosperitetnih država zapadnog bloka. Krajem hladnog rata pao je i Berlinski zid, Njemačke su se ujedinile i ostalo je povijest, ratovi gotovi i Njemačka je danas jedan od važnijih globalnih igrača, politički i ekonomski.

Ono što je možda manje poznato je skoro identičan primjer s Dalekog istoka – porazom Japana, njihov dotadašnji posjed (Koreja) je podijeljen na sjeverni dio pod utjecajem Kine i SSSR-a te južni dio pod utjecajem SAD-a. Kao i u prvom slučaju, sjeverni dio je nastavio razvoj u smjeru jedne od najbrutalnijih i najbizarnijih komunističkih diktatura, a južni se izgradio u jednu od prosperitetnih država Azije. Jedna od razlika je što sama podjela Koreje nije nastala odmah nakon rata, nego Korejskim ratom 1950. godine, koji još zovu i "Zaboravljeni rat". Sjeverna je napala Južnu i u jednom trenutku čak potisnula Amerikance do samog ruba i nestanka, ali se u trenutku primirja granica uspostavila na 38. paraleli gdje i danas stoji. Formalno, Korejski rat nije nikad završio, 1953. je potpisan samo prekid vatre i on se drži evo već 64 godine, do pravog mirovnog sporazuma nikad nije došlo.

Nije samo Hrvatska specifična po tome da tu nikad nije završio 2. svjetski rat - pad zidova, pad komunizma, pobjeda liberalne demokracije, Fukuyamin end of history...Sve je to zaobišlo i Sjevernu Koreju i tako danas još uvijek imamo ostatak tadašnje podjele i to takav da prijeti nuklearnom zimom.

Naime, Sjeverna Koreja je socijalizam na steroidima, rijetko, zapravo nikad viđena kombinacija socijalizma s uobičajenim blagodatima državne kontrole svega, pojačan dinastijskom vladavinom i totalnim odmakom od realnosti. Video klipovi s njihovim sletovima, veličanjem vođe, pjevanjem pjesama Titu, kolektivno-histeričnim tugovanjem za umrlim vođom (službeno se za Kim Il Sungom tugovalo tri godine), vojne parade – sve to čini Sjevernu Koreju jako zanimljivim, ali i jako opasnim slučajem za proučavanje. To je na teži način otkrio i američki student-turist koji se ogriješio o nekakav zakon nepoštivanja revolucije i isporučen je nedavno doma u komi da bi vrlo skoro i umro od posljedica sjevernokorejskog gostoprimstva.

Sjevernom Korejom vlada dinastija Kim i svaki Veliki/Dragi Vođa je bolji od onog prethodnog. Problem s dinastijskom vladavinom kroz povijest je da, prije ili kasnije, kombinacijom gena na vlast dođe potpuni luđak. Od Kaligule, ludih sultana Mustafe i Ibrahima do Henrika Osmog i brojnih drugih suludih vladara. Ovdje za to čak i nisu toliko potrebni geni, odrasti u privilegiranoj obitelji na vrhu kojoj se svi dive kao božanstvima, je sasvim dovoljno da vlastitog strica pogubiš protuavionskim topom.

Nakon ovoga i Trump se čini kao uzor demokratske vladavine i prosvijećeni predsjednik. Upravo ta dva velikana se ovih dana nalaze na putu sraza, a obojica imaju nuklearno oružje ili nešto slično tome (za Koreju ne znamo točno što ima, ali se često bacaju nekakvim raketama). I tu nije kraj sličnostima, Trumpova politika je "America First", a Kimova je Songun ili "Military First". I kako to biva u svjetskoj politici, stvari se kompliciraju jer Kina ne podržava toliko Kima koliko ne želi da se Amerika pača u njihov kutak svijeta, Rusija također radi ono što je kontra Amerike, a Japan i Južna Koreja gledaju da im nešto ne sleti na glavu.

Kako će se stvari dalje odvijati u toj igri, zapravo nitko ne zna. Možda tajne službe velikih sila imaju više podataka o Sjevernoj Koreji i Kimu, ali sve to može malo vrijediti kad se uračuna njegova neuračunljivost. Trump je nedavno rekreativno bacio poneku bombicu na Siriju jer se tada činilo kao dobar potez. Bojim se da imamo sukob dvije nepredvidljivosti, od koje je jedna i manijakalna (ajde, znamo koja). Sve skupa može proći prilično bezopasno, sjevernokorejska vojska i naoružanje se može pokazati običnom predstavom bez većeg potencijala za štetu, a opet sve se može i dodatno zakomplicirati upletanjem širih sukoba i miješanjem Kine, Rusije, Indije, Japana.

Trenutno, happy end njemačkog stila s ujedinjenjem Koreje i pokretom prema nekoj normalnijoj budućnosti nije na vidiku. Unutarnja pobuna protiv dinastije je također jako malo vjerojatan scenarij. Nuklearni sukob se također čini dalekom opcijom i možda bi najsretniji scenarij bio nekakvo ograđivanje Sjeverne Koreje suradnjom svih regionalnih sila. Ali, za ne daj Bože, provjerite zalihe vode, podrume za sklonište i sjetite se da će nuklearnu katastrofu preživjeti žohari i HDZ-SDP, tako da nije sve tako crno.