Zadnjih dana društvenim mrežama i komentarima na portalima kruži set pitanja (kopirana su u originalnom obliku, op.a.) anonimnog autora koji želi uvjeriti kako nismo u pravu sve nas svjesne da najljepši zagrebački trg ne smije nositi ime po groznom totalitarnom diktatoru, krvniku i ljubitelju tuđe patnje. Odlučio sam odgovoriti na njih. Ne kako bih polemizirao s indoktriniranom i neukom osobom i odgovarao joj na nesuvisla pitanja, već kako bih je educirao, skupa sa svima koji su to dijelili.

1. Je li se Hrvatska ikad u svojoj povijesti razvijala brže nego za vrijeme Tita?

Hrvatska je u tih 45 godina značajno zaostala za svim zemljama s kojima se realno može i mora uspoređivati (Grčka, Španjolska, Italija, Portugal), a koje su imale kapitalizam. Napredovala je samo u odnosu na sovjetski lager, ali to što je Broz bio manji luđak i manje loš od Staljina, Honeckera ili Causescua i dalje ne znači da bismo ga trebali vrednovati drugačije nego kao diktatora. I manje zlo je još uvijek zlo.

2. Jesu li ikad bile manje socijalne razlike nego u Titovo vrijeme?

Zašto bi male socijalne razlike nužno bile dobra stvar? U Sjevernoj Koreji su puno manje nego u Americi, na Kubi su puno manje nego na Novom Zelandu. Da u Hrvatskoj prosječna plaća naraste trostruko, a broj eurskih milijunera se upedeseterostruči, to bi značilo da su se drastično uvećale socijalne razlike, ali bi svejedno bila dobra vijest.

3. Je li ijedna vlast, prije ili poslije Tita, dijelila ljudima besplatno stanove?

Niti jedna vlast nije ništa dijelila besplatno. Samo je redistribuirala nasilno oteti stambeni fond (zamisli da ti danas netko otme stan ili u njega s tobom useli nepoznatu obitelj) i otimala novac svima da bi stanove dala svojim favoritima. Lojalnost partiji i oligarhiji radi sitnih ili krupnih financijskih dobitaka slomila je kralježnicu otpora i stvorila stranačke zombije. Taj mentalitet je nažalost opstao i danas.

4. Jesu li ikad bile – kad se izračuna što se novcem moglo kupiti – plaće veće nego za vrijeme Tita?

Jesu, naravno. A pomaže i to da danas sve možeš kupiti u Hrvatskoj, ne moraš ići u pogranične zapadnjačke gradove da bi kupio traperice, deterdžent ili konzervu Fante. Nekad sanjam da se ljude vremenskim strojem prebaci u 1983. pa da se podsjete ili uvjere u svu neslobodu, bijedu i siromaštvo.

5. Je li ikad bilo jeftinije zdravstvo nego u Titovo vrijeme?

Zdravstvo je uvijek pitanje prioriteta, a manje pitanje novca. A upravo Titovo doba je u zdravstvo uvelo plave kuverte, svinjske polovice i boce viskija. Pa je bilo moguće, a moguće je i danas jer je zdravstvo i dalje socijalističko, da na red prije dođe lik s gripom nego bolesnik s teškim infarktom. Uz neučinkovito i korumpirano (Titovo nasljeđe) javno zdravstvo, danas se ipak razvio i određeni broj privatnih klinika koje omogućuju jednaku razinu liječenja kao na Zapadu. U Titovo vrijeme to je bila rijetkost. Problem je što i dalje moraš plaćati i državno i privatno zdravstvo i nemaš mnogo izbora, što je notorna pljačka.

6. Je li ikad bilo jeftinije školovanje nego u to vrijeme?

Školovanje nije samo sebi svrha, a svrha pogotovo nije jeftinije nego povoljnije školstvo jer bi u tom slučaju na Zapadu svi išli na manje kvalitetna i jeftina sveučilišta. Ono služi kako bi pojedinci našli svoje mjesto na tržištu rada. Cijena koju će za to platiti (direktno ili kroz poreze) je manje bitna ako vam školovanje na kraju omogući dobar posao i zaradu. Sva istraživanja govore da je sve, pa i školovanje, povoljnije i bolje kada se građanima pruži alternativa državnom školstvu. Kao i u zdravstvu, nažalost u nas se situacija nije dovoljno promijenila. Tu smo i dalje u socijalizmu. Država je glavni, a rekli bismo i jedini ozbiljni igrač. Rezultat je porazan upravo zbog toga.

7. Je li ikad bila manja nezaposlenost nego u Titovo vrijeme?

Sve do 20. stoljeća nezaposlenost nije postojala, tako da je pitanje zapravo apsurdno. Ako si bio nezaposlen po današnjim standardima muljanja, ljenčarenja i biranja poslova, umro si od gladi. Što ne znači da nije postojala socijalna mreža koja je pomagala gladnima i doista nesretnima. Luksuz nezaposlenosti omogućio je upravo kapitalizam stvaranjem novih vrijednosti. Najveće barbarstvo je upravo socijalistička ideja da svi moraju imati posao čak i ako za njim nema realne tržišne potrebe pa ga država izmisli i ako na tome poslu mogu drijemati jer su lojalni Partiji ili danas stranci. Takvo što je ultimativna mržnja prema čovječanstvu jer počiva na favoriziranju lijenih poltrona i izrabljivanju marljivih i inovativnih.

8. Jesu li ljudi ikad imali sigurnije zaposlenje nego u vrijeme komunizma?

Sigurnije zaposlenje nije nikakvo postignuće nego poraz za konzumente tih proizvoda i usluga. I gulag je nudio sigurno zaposlenje. Najbolje rješenje za radnike nije siguran posao, već bogato tržište rada u kojem radnik nezadovoljan primanjima ili poslodavcem može bezbolno promijeniti posao.

 9. Jesu li INA, Končar, Tesla, Dukat, Ledo, Kraš, Pliva… danas u vlasništvu Hrvatske ili su to bile za vrijeme Tita?

Većinu tih poduzeća komunisti su nasilno oteli pravim vlasnicima. Zašto bi neko poduzeće uopće bilo u vlasništvu države? Je li Apple u vlasništvu SAD-a, Ikea u vlasništvu Švedske, Mercedes u vlasništvu Njemačke? Posao države nije da upravlja poduzećima, a kako ona posluju kada se to dogodi mogli smo jednako bolno osjetiti i onda i danas.

10. Je li bio veći vanjski dug u Titovo vrijeme ili danas?

Vanjski dug nije problem, ima strašno bogatih zemalja s ogromnim dugom i strašno siromašnih bez duga. Problem je iracionalno korištenje posuđenog novca. A i danas i onda koristio se za futranje guzica stranačkim uhljebima i parazitima. Dakle, realno se ništa nije promijenilo, što je svakako poraz Hrvatske, ali rješenje nije u kopiranju Titove ekonomske politike posuđivanja love za sulude projekte, već u mahnitom bježanju od nje.

11. Je li se za vrijeme Tita broj stanovnika Hrvatske smanjio za 800.000 ljudi, a u samostalnoj Hrvatskoj povećao za milijun ljudi ili je upravo obratno?

Iako je Tito bio vrlo plodan muškarac koji je volio imati djecu s različitim ženama, ne bih se baš usudio tadašnju bolju demografsku sliku objašnjavati njegovom seksualnom nezasitnošću. Države ipak uglavnom ne diktiraju globalne trendove i nezaustavljivi proces demografske tranzicije. Praktički sve zemlje svijeta, s izuzetkom nekih islamskih, imaju niži natalitet nego u to doba. Brozovo doba počelo je nadoknadom gubitaka u Drugom svjetskom ratu i baby boomom koji je obilježio to razdoblje u gotovo svim pogođenih zemljama. Ekonomska emigracija je bila jaka i tada i danas, s time da je EU u ovoj formi postojala početkom 80-ih, a mi bili njen član, u Hrvatskoj vjerojatno ne bi ostao doslovce nitko.

12. Ima li danas manje kriminala nego u Titovo vrijeme?

Danas je mnogo manje kriminala. Stopa ubojstava je značajno niža, stopa silovanja također, a i stope većine drugih ozbiljnih kaznenih djela. Drugo je što danas mediji uglavnom smiju izvještavati dok je u Jugoslaviji vladala cenzura koja je jako pazila koliko crnila će pustiti u javnost. A privredni kriminal pod zaštitom partije je bio jak i onda i danas. I ne znam smatra li autor politička ubojstva kriminalom, pošto kao titoist očito misli da je država božanstvo kojoj je dozvoljeno nekažnjeno ubijati.

13. Organizira li vam hrvatska država gotovo besplatno ljetovanje u radničkim odmaralištima ili je to radila Titova Jugoslavija?

Ponavljam po deseti put, ništa nije besplatno. Ta ljetovanja nije organizirala država nego odabrana poduzeća. A ideja da neka tvrtka profit ulaže u kupovinu ili gradnju skupe nekretnine na Jadranu, umjesto u daljnji razvoj ili povećanje plaća, prilično je egzotična. Svakako je moguća i danas, ali sumnjam da bi se netko odlučio na to. Ne znam za vas, ali ja bih godišnji odmor ipak volio provesti bez onih s kojima na radnom mjestu provodim ostatak godine ili ponekad otići na neko drugo mjesto.

14. Jesu li međunacionalni odnosi bolji danas nego u Titovo vrijeme?

Ne znamo kakvi su odnosi bili u Titovo vrijeme. Naime, ljudi su u strahu od zatvora i progona morali šutjeti i nisu smjeli reći što stvarno misle. Nakon 45 godina takvog sustava, mržnja je eksplodirala i rezultirala ratovima koje su obilato pokretali i potpomagali ljudi iz sustava koji je on stvorio, na čelu sa Slobodanom Miloševićem i JNA.

15. Idu li danas žene u mirovinu s 55, a muškarci sa 60 godina?

U normalnim zemljama ljudi se groze mirovine i zapravo pod svaku cijenu žele raditi što duže. Zašto bi danas kada većina poslova nije fizičko rintanje, raniji odlazak u mirovinu bio dobra stvar? Samo zato što komunistički neradnici tako razmišljaju? Uz to, produljio se životni vijek pa je normalno da ljudi dulje rade.

16. Je li se možda Tito morao slikati s vanjske strane Bijele kuće jer ga nitko nije htio primiti?

Ne znam za vas, ali uz sve zamjerke Kolindi, ja više volim da nas predstavlja demokratski izabrana i već sljedeće godine smjenjiva predsjednica nego bahati doživotni diktator. Bez obzira u kojem dijelu Bijele kuće se njih dvoje nalazili. Međunarodni ugled nekog predsjednika nikako ne utječe na kvalitetu života njegovih podanika niti oni imaju ikakve koristi od toga kako je on primljen od nekog stranog državnika.

17. Je li se na Tuđmanovoj ili na Titovoj sahrani okupio najviši skup državnika u povijesti?

Tuđmanova greška je što je htio previše nalikovati Titu pa onda valjda dio manje inteligentnih uspoređuje njihove sprovode. Jedini kriterij vrednovanja političara je njihovo nasljeđe. Titovo nasljeđe danas srećom ne postoji, raspali su se i socijalizam i Jugoslavija. Tuđmanovo, i onaj dobar i onaj loš dio, još uvijek postoji. Nadamo se da ćemo se riješiti onog lošeg dijela, prije svega crony, partijskog kapitalizma i iracionalnog, jalovog nacionalizma, ali Hrvatska će svakako opstati, koliko god vi sanjali o nekoj novoj Jugoslaviji.