Vezani članci:
U pozadini nove hit-serije HBO-a: Moralni argument u obranu individualizma
Brinu li liberali uopće za društvo?
Tihi ubojica hrvatskog društva
Hrvatsko društvo ne cijeni rezultate, nego štuje funkciju
Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije
Zašto nisam srpski ekonomist
ʼDa su svi ljudi upoznati s činjenicama, imali bismo druge političare na sceniʼ
Zašto bi svatko trebao savladati osnove ekonomije
[VIDEO] Bihevioralna ekonomija (1): Kako i zašto ekonomija funkcionira?
Kako su novinari zatupljivali Hrvate: Piketty kao 'vodeći svjetski ekonomist' i spasitelj
Minimalac u SAD-u raste zahvaljujući tržištu, evo kako
Transrodna ekonomistica donosi novu vrijednost čikaškoj školi: humanomics
Pitanje koje će začepiti usta protivnicima multikulturalizma
Mises je bio u pravu: Znanje iz ekonomije neizbježno vodi u liberalizam
Među najbjednijim ekonomijama svijeta Hrvatska na 12. mjestu, Venezuela na vrhu
Austrijska škola, 1. dio: Osnivač Carl Menger i subjektivna vrijednost
Totalni potop onih koji su tvrdili da hrvatski proizvođači nemaju šanse bez Agrokora
Zid pun rupa: Svjedočimo posljedicama opće ekonomske nepismenosti
3 riječi koje najbrže izazivaju bijes u Hrvata
Pernarova politika u praksi: 10 najgorih inflacija u povijesti
Izvješće EK: Gospodarstvo RH je preopterećeno, obrazovanje zaostaje
'Uzrok neuspjeha hrvatske ekonomije je uspostava ortačkog kapitalizma'
Ekonomisti strahuju da će protekcionizam usporiti globalni rast
Top 5 najnebuloznijih ekonomskih zabluda u Hrvata
10 ekonomskih zakona bez kojih nema prosperiteta
Kako je Kanada smanjila javni dug i pokrenula ekonomiju
Ekonomija u Titovoj Jugoslaviji: Odgađanje neizbježnog kraha
"Hrvatsko gospodarstvo je ispolitizirano, političari se miješaju u tržište"
Top 5 najopasnijih predizbornih obećanja za našu ekonomiju
Strah od umjetne inteligencije je neopravdan, 1. dio: Povijesni presjek
Novo na Liberalu:
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina
Bastiat: Novac, banka i kredit
Index bi mogao biti kažnjen zbog 'diskriminacije katolika'. To nema nikakvog smisla
Plenkovićeve muljaže o inflaciji i BDP-u
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavlja država
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje
Hvalio se da će sahraniti neoliberalizam. Uspio je sahraniti samo svoju političku karijeru
Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta

Ove tri stvari su nas društveno i ekonomski paralizirale


Piše: Branimir Perković
20.1.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Ove tri stvari su nas društveno i ekonomski paralizirale


Piše: Branimir Perković
20.1.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Hrvatska zaostaje. Sve više postajemo crna rupa Europe i države na koje smo nekada gledali s pozicije superiornosti nas mahom prestižu. Zadnja od njih je Rumunjska koja je prestigla Hrvatsku u BDP-u i osobnoj potrošnji. Čovjek bi pomislio da će jedna od stotina strategija koje hrvatski fakulteti i hrvatske vlasti proizvode kao na pokretnoj traci uroditi plodom i Hrvatsku pokrenuti prema budućnosti, međutim to se nije dogodilo.

Zašto ne uspijevamo pronaći put u budućnost koji su tolike druge zemlje, koje su bile u goroj situaciji od nas, pronašle?

1. Strah

Hrvati su narod pun straha, sumnjičavosti, oportunizma i sebičnosti (loše vrste). Strah je toliko raširen u hrvatskom društvu da ga sasvim paralizira, a svaki put se javlja paničan otpor prema promjenama. Ljudi su sasvim zadovoljni time da žrtvuju budući napredak i budućnost sebe, svoje države i svoje djece za trenutne sitne povlastice.

Sasvim male promjene u Hrvata izazivaju histeričnu reakciju i samo još više cementiraju destruktivni mindset. Interesne grupe su nešto sasvim legitimno u svakom društvu, ali u Hrvatskoj imamo situaciju da svaka interesna grupa relativno lako može stvoriti ozračje straha od bilo kakvih promjena.

Nisu političari glavni problem Hrvatske, glavni problem je prestrašen građanin ove zemlje jer strah paralizira logičko razmišljanje i provocira instinktivnu emotivnu reakciju te time održava društveni status quo. Politika je samo simptom, ne i uzrok naših zala.

2. Hrvatski san
 
Istina je da je prosječni Hrvat sasvim indiferentan na korupciju, krađu, nepotizam i druge destruktivne društvene pojave jer se nada da će i on jednog dana doći u poziciju gdje može iskorištavati sistem, stoga nema nikakvu želju da ga mijenja. To je hrvatski san.

Hrvatski san djeluje slično kao i američki san. Američki san predstavlja ideju da netko s dna društvene ljestvice radišnošću, znanjem, inovacijama i sl. može postati bogat. Sam taj stav stvara ozračje, kulturu, politike te neformalne i formalne institucije u kojima se to i događa. S druge strane, hrvatski san je nada u to da će svatko dobiti svoju poziciju u kojoj može iskorištavati građane i institucije za ostvarivanje vlastite koristi putem krađe, korupcije i nepotizma. Baš kao što američki san stvara društvo, kulturu i institucije koje ga podržavaju, tako i hrvatski san stvara uvjete za svoje održanje. Hrvati ne žele mijenjati destruktivan sistem jer se sami nadaju da će biti u mogućnosti da ga iskoriste.

Zar netko stvarno misli da je Sanader jedna slučajna devijacija u društvu? Ili Lovrić-Merzel? Ili plagijator Barišić? Ne, oni su samo jedni od rijetkih uhvaćeni u svojim djelima, nikako izdvojeni slučajevi. Krađa, korupcija, plagiranje, nepotizam su modus operandi hrvatskog društva i to je svima jasno te nitko zaista ne osuđuje ni Sanadera, ni Lovrić-Merzel, ni Barišića ni druge, nego su samo bijesni što oni nisu u poziciji da naprave isto. Siguran sam da su rijetki ljudi koji na Sanaderovom  mjestu ne bi izvlačili milijune iz državne blagajne, kao što sam siguran da je velik dio hrvatskih studenata plagirao svoje diplomske radove.

3. Povijesni fetišizam

Osim straha i hrvatskog sna, postoji još jedna raširena društvena pojava koja stvara društvenu paralizu i održava status quo, a to je povijesni fetišizam. Hrvatski građani su opsjednuti povijesnim temama iako paradoksalno o njima znaju vrlo malo. Naš povijesni vokabular počinje i završava s dva pitanja: „Gdje su tvoji bili 45.?“ i „Gdje si bio 91?“. Takav uskogrudan diskurs nužno stvara podjele koje se šire na sve sfere društva i ulaze u sva društveno-ekonomska pitanja. Razni kvaziintelektualni duhovni gurui, pa i vjerski autoriteti vole koristiti frazu „Slijedi svoje srce“, međutim upravo su emotivne, instinktivne reakcije velikim dijelom krive za to što Hrvatska sve više zaostaje za ostatkom Europe. Strah je jedna od jačih ljudskih emocija koju je teško kontrolirati jer je potrebna velika umna samokontrola i logičko razmišljanje te upravo savjet da slijedimo srce umjesto razuma multiplicira tu emociju, a preplašenim ljudima je lako manipulirati.

Strah, hrvatski san i povijesni fetišizam se međusobno nadopunjuju, multipliciraju i održavaju te vode u potpunu društvenu paralizu kojoj smo svjedoci, u trilogiju jada.

Društvena i ekonomska paraliza

Povijesni fetišizam stvara strah od onih „drugih“, strah partizana od ustaša, lijevih od desnih, Jugoslavena od hrvatskih nacionalista, suverenista od eurosimpatizera, sindikalista od poduzetnika i vice versa. U Hrvatskoj ne postoji tema koja se kad-tad ne poveže s nekim povijesnim sukobom, što generira strah.

Strah opet ljude tjera u romantičnu (ma koliko krivu) sliku o prošlim vremenima. Sadašnjost je loša, budućnost vjerojatno još gora, stoga je jedino prošlost bila dobra te treba održavati status quo ili se pokušavati vratiti unazad u romantizirani trenutak iz prošlosti.

I strah i povijesni fetišizam održavaju hrvatski san. Ljevica želi kontrolirati institucije i kroz njih cijelo društvo jer živi u konstantnom strahu od ustašizacije i „neoliberalnih fašista“; od prvih zbog izravne konkurencije za vlast i kontrolu ekstraktivnih institucija, a od drugih zbog straha od rušenja tih istih institucija što bi opet dovelo do gubitka vlasti nad društvom. Desnica se boji ljevice zbog istih razloga, straha od „jugoslavenstva“ i gubitka vlasti nad represivnim institucijama. I jedni i drugi žele vlast i održanje trenutnih institucija putem kojih mogu korupcijom ostvarivati osobnu korist i kontrolu društva te se boje onih koji te zastarjele, ekstraktivne, nazadne i općenito štetne institucije žele ukinuti. Između ljevice i desnice postoji prešutni dogovor o podjeli vlasti i održavanju trenutnog sustava, a većina stanovništva se svrstava u jedan ili drugi tabor u nadi da će i oni jednom imati osobne koristi od tog prešutnog dogovora.

Ovakva situacija umara svakoga tko joj se protivi i uviđa kratkovidnost takvih društvenih odnosa i samodestruktivnost sustava vrijednosti koji stvara jer je borba za promjenu iznimno teška. Oni koji su izgubili volju za borbom, a karakterno ne mogu biti apatični ili se utopiti u društvenom konsenzusu, iseljavaju se. Izgleda da je takvih sve više.

Svi smo mi djeca društva u kojem smo odrasli i ma koliko se držali individualnog sebstva, uvijek u nama tinja prirodni duh kolektiva. Ma koliko ga pokušavali smjestiti u nekakav tamni kutak, on je uvijek tu, a potrebno je samo malo popuštanje volje da nadvlada individualne stavove. Sigurno je puno ljudi na vlast dolazilo sa željom da promijeni stvari, ali u borbi individualnog sebstva i kolektivnog okruženja je ovo prvo izgubilo te su postali ono protiv čega su se borili. Želimo li ostati vjerni sebi i mijenjanju destruktivnog sustava, to uvijek trebamo imati na umu i stalno se boriti s kolektivnim pritiscima društva koje nastoji progutati svakoga tko se protiv njega bori. Teško je ostati svoj.

Strah možemo kontrolirati samo konstantnom upotrebom racionalnosti da suzbijemo emotivne reakcije. Emotivna reakcija može u određenom trenutku i biti sila promjene društva, ali u dugom roku uvijek vodi ili u održavanje trenutnog stanja ili u pokušaj povratka u romantiziranu prošlost, što je opet svojevrsno održavanje statusa quo.

A to je ustvari hrvatski san, taj destruktivni društveni konsenzus u kojem drugima dopuštamo korištenje institucija za korupciju, nepotizam, plagiranje, manipulaciju, laž i krađu jer će jednom i „naši“ dobiti kontrolu tih istih institucija, a tada se možemo i mi nadati da ćemo se okoristiti. I tako u krug dok oni koji uvide uzaludnost toga se ili ne utope u kolektivnom društvenom konsenzusu ili napuste društvo, tj. državu.

Koji je izlaz iz tog začaranog kruga trilogije jada, tog paralizirajućeg međudjelovanja straha, hrvatskog sna i povijesnog fetišizma? Realno, jedini izlaz je da se sistem uruši sam od sebe, što će se neminovno i dogoditi, a narod doživi katarzu. Drugi narodi istočne Europe su katarzu proživjeli u zadnjim godinama komunizma dok je početke te katarze kod nas prekinuo rat i nacionalna pitanja, jer se mi nismo borili protiv komunizma, već protiv srpske agresije i društvena katarza se nikada nije dogodila. Optimistično, svatko od nas individualno treba dati svoj mali doprinos mijenjanju samoubilačkog društvenog konsenzusa i razvijanju trilogije jada, svoju kap u bujici koja će odnijeti sve trulo i očistiti prostor za izrastanje nečeg živog, održivog, boljeg. Iako je izvjestan prvi, realni razvoj događaja, mi dugujemo sebi samima i budućim generacijama da budemo kap u bujici.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.