"Masovni turizam narušava kvalitetu života stanovnicima mediteranskih zemalja: opterećuje infrastrukturu, uništava prirodu te povećava cijenu životnih troškova. Sve češći su prosvjedi građana, ali u Hrvatskoj zasad nema takve pobune", tvrdi Melita Vrsaljko, novinarka Klimatskog portala koji je Plenković "pogurao" sa 198.000 € vašeg novca. Hrvatska vlada, dakle, sponzorira ovako otvoreno i degutantno huškanje protiv stranaca. Ne samo stranaca, turisti su i Hrvati. Praktički protiv svakoga tko odluči svoj godišnji odmor provesti izvan svoga rodnog mjesta.

Koja je razlika između masovnog turista i običnog? To naša Melita nije znala objasniti. Kako turist može iz običnog postati masovan? Još jedna enigma. Ali, ono što je sigurno, to je da turisti Meliti jako smetaju jer udišu zrak, jedu hranu i troše vodu i struju. Da nema zločestih masovnih turista, Melita bi jela više mesa, pila više vode, trošila više struje, a ovako ne može - prisiljena je to sve dijeliti s nekakvim strancima. Zamislite tu tragediju!

Zašto turisti uopće dolaze? Tko ih je tu pozvao? Neka idu kući - to je, ukratko, poruka koju Vlada RH preko svoga portala i novinarke Melite Vrsaljko šalje u svijet.

Ovaj strašno ksenofobni sentiment, koji ima i jasne naznake rasizma, nije ništa novo za krajnju ljevicu. Ksenofobija je sastavni dio njihovog mentaliteta. Nije stoga ni čudo da su ga pokrenuli krajnje lijevi novinari uz podršku Plenkovićeve vlade. Međutim, ubrzo su isti narativ prihvatili i drugi mediji, oni koji sebe ne smatraju krajnjom ljevicom, na primjer - Index.

U vrlo sličnom tonu Index je objavio članak gdje su našli sugovornika s njihovim stavom - nekog totalno nebitnog profesora s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Kažem nebitnog, zato što znam da novinari samo traže "stručnjaka" koji će potvrditi njihov stav. Nikada u hrvatskim medijima nećete čuti da prenose nekoga tko ne misli kao novinari. Ako se takav negdje istakne, onda nije stručnjak nego "teoretičar zavjera" ili "kontroverzni poduzetnik".

Prvo postavljam logično pitanje - koji masovni turizam kad u Hrvatskoj nema turista? Evo pogledajte medije, pogledajte naslove, i vidjet ćete da je sezona propala, da turista nema. Imali smo lipanjsku rupu, pa srpanjsku rupu, pa sada i rupu u kolovozu. I ako neki turist slučajno zaluta u Hrvatsku, ubrzo će se naći pred kamerom gdje će reći da odlazi i da se više nikad neće vratiti. I tako je svake godine!

Znači turista nema, turistička sezona svake godine jako podbaci, ali ti isti mediji se žale na masovni turizam? Nešto tu gadno ne valja.

No, vratimo se na temu. Index je našao profesora Josipa Mikulića da im malo cvili o tome koliko je turizam užasan za Hrvatsku i kako su Hrvati glupi što se ne pobune. Zaista, kako možete biti glupi da se ne bunite protiv nečega što vam donosi kruh na stol? Ali ne, Mikulić i novinari tako ne misle. Oni će vam objasniti da su troškovi koje imate zbog turizma veći od dobiti. Oni znaju što je vaš interes bolje od vas samih. A troškovi su, naravno, ogromni: turisti jedu pa troše, a to utječe na porast cijena na obali. Turisti unajmljuju smještaj, a to oduzima smještaj ljudima koji bi inače tamo živjeli. To povećava troškove stanovanja, i tako dalje, i tako dalje.

Već na prvom logičkom ispitu takva teza bi se našla pred ozbiljnim pitanjima koja nijedan novinar neće postaviti, ali to ne znači da se ona ne postavljaju sama od sebe. Na primjer, ako netko želi imati manje troškove, zašto mora živjeti baš u turističkom središtu? Da se preseli u Slavoniju, imao bi upola niže troškove i živio bi kao car, plus nema zločestih turista da mu udišu zrak. Ali ne, to im neće pasti na pamet, znate zašto? Zato što oni žele živjeti tamo gdje je popularno, tamo gdje hoće cijeli svijet. A to je tako, dame i gospodo, baš zbog turizma. I to košta.

Druga stvar, zanimljivo je da prigovor o tome kako "mi nemamo ništa od turizma" postavljaju mahom oni čija primanja ovise o turističkoj sezoni. Klimatski portal, čiji je nakladnik Faktograf, financira se iz državnog proračuna, a državni proračun pune mahom ti zločesti turisti. Index se najviše financira od jedinica lokalne samouprave, zagrebačkog komunalnog poduzeća, državnih javnih poduzeća i iz ministarstava. Svi ti prihodi dobrim dijelom ovise o turizmu. Profesor Mikulić prima plaću iz proračuna, dakle opet ovisi o turizmu. Da se razumijemo, ja se slažem s novinarima da turizam treba potpuno uništiti, ali samo zato što smatram da svi ti ljudi koji se indirektno od njega financiraju to nisu zaslužili. Bilo bi nam puno bolje da turizma nema jer onda ne bi bilo ni Klimatskog portala ni Indexa. Ali naše želje nisu iste što i realnost, a realnost je takva da postoji ponuda i potražnja i nikakav državni zakon, nikakve novinarske pobune to neće promijeniti. Dok postoje ljudi koji žele doći na jadransku obalu i tu trošiti svoj novac, uvijek će se naći i način da im se to omogući.

Ali meni je tu zanimljivo još nešto. Ispitajmo sam korijen zahtjeva za zabranom turizma. Taj se zahtjev temelji na najprimitivnijem instinktu - da su stranci uljezi i da nitko ne bi trebao - pogotovo radi zadovoljstva ili odmora - prijeći državnu granicu ili čak prijeći granicu svoga grada, općine ili sela. Po njihovoj logici more, otoci, rijeke, jezera, planine - ukratko, sve prirodne ljepote zbog kojih bi netko poželio izaći iz stana i doživjeti ih - nisu javno dobro, one su isključivo u vlasništvu onih koji su se tamo rodili. Nitko drugi ne smije u njima uživati.

Naravno, nijedan novinar niti profesor na ekonomiji neće tražiti zabranu prema sebi. Oni kad pričaju o zabrani, uvijek misle da se zabrana treba odnositi na druge. Kad Petar Vidov, urednik Klimatskog portala, promiče zabranu turizma, on ne misli da bi to trebalo značiti da njemu bude zabranjeno da putuje iz Zadra u Zagreb i obratno. Melita Vrsaljko sigurno ne želi da ona ne smije napustiti svoje selo. Mikulić i Perković sigurno ne bi htjeli da njima bude zabranjeno posjećivati strane gradove i znamenitosti. O, ne. Zabranitelji nikad ne traže zabrane protiv sebe, oni bi to nametnuli drugima.

Kako bi svijet iz njihovih snova izgledao, srećom, nikada nećemo u stvarnosti saznati.