Republika Hrvatska je, prema podacima Europske komisije, šampion Europske unije u oporezivanju potrošnje u udjelu BDP-a. Prihodi od PDV-a su u 2015. godini činili 19,7 posto hrvatskog BDP-a, što je najveći udio u EU. Po direktnom oporezivanju rada i poslovanja Hrvatska je na 26. mjestu u EU sa 6 posto BDP-a. Ovakav odnos objašnjiv je i velikim udjelom umirovljenika i nezaposlenih koji ne plaćaju direktne poreze, ali sudjeluju u porezu na potrošnju jer imaju socijalna primanja ili mirovine.

Iako je činjenica da imamo previsok PDV, porez na rad je ključni problem. Većina zemalja istočnog dijela Europske unije ima niže porezne stope od Hrvatske, a puno bolje i brže se razvijaju. Pogledajte grafikon koji posuđujem s Eclectice, a pokazuje da su među zemljama "nove Europe" samo Hrvatska i Slovenija doživjele pad BDP-a u udjelu ukupnog BDP-a EU od godine prije krize do danas (što najbolje prikazuje brzinu razvoja pojedine zemlje):



Nenad Bakić tvrdi da je zapravo najgori porez u Hrvatskoj onaj "kvazi-porez" koji EU nije uvrstila u statistike oporezivanja rada, a to je prisilna mirovinska štednja: "Većina toga novca opet završava u džepovima države. Štoviše, upravo kad je Hrvatska dobila ‘junk status’ i praktički joj je bio onemogućen pristup stranim tržištima kapitala, a domaće banke su dostigle limite u kreditiranju, a premijer je najavio da ‘moramo zadržati naš način života’, njihova izloženost državnim obveznicama je porasla s 26,5 na 53 milijarde kuna! Pri cijeloj toj operaciji su mirovinska društva svojim vlasnicima zaradili ogromne novce – samo AZ društvo je do 2015. imalo prihode od preko milijardu kuna i dobit prije oporezivanja od preko 800, za profitnu maržu (prije oporezivanja) od oko 70%! A za kakav točno posao?"

U ovakvoj situaciji porez na imovinu, odnosno nekretnine, ne bi bio nikakav "bauk" kad bi država rasteretila potrošnju (smanjila PDV) i rad, a pravi korak ka rješavanju tog problema bi bio reforma mirovinskog i zdravstvenog sustava.