Slobodno društvo - to je fraza koja se često koristi u javnom diskursu, ali znamo li točno što ona znači? Slobodno društvo, prema teoriji klasičnih liberala, može biti samo ono u kojem su svi članovi ravnopravni i uživaju temeljne ljudske slobode - prije svega slobodu udruživanja, govora, rada, trgovanja i religije. U slobodnom društvu pojedinac može imati "nepopularno mišljenje", odnosno mišljenje koje ne dijeli većina, i slobodno ga javno iznositi bez neželjenih posljedica ili uskraćivanja njegove slobode.

Za postizanje takvog društva postoje jasni preduvjeti, kao što su poštivanje privatne imovine, pravna država koja je ograničena tako da ne ulazi u privatnu sferu pojedinca, učinkovito i nekorumpirano zakonodavstvo i pravosuđe, jamstvo širokih osobnih i ekonomskih sloboda te posljednje, ali nimalo manje bitno - netolerancija nasilja.

Nemoguće je biti slobodna osoba u društvu koje tolerira agresiju i fizičku silu kao arbitrar u bilo kojoj raspravi. Prijetnja fizičkim nasiljem samim time ograničava i onemogućuje bilo koju javnu raspravu jer razgovor prestaje kad osoba A daje osobi B do znanja: "Ako to budeš nastavila govoriti, učinit ću ti to i to."

Sloboda govora znači da društvo jamči svakom pojedincu izražavanje njegovog mišljenja koliko god ono nepopularno bilo, pa čak i ukoliko vrijeđa vrijednosti većeg dijela tog društva. Prijetnje nasiljem ili ubojstvom nisu dio slobode govora, već naprotiv, one ograničavaju i ugrožavaju slobodu govora jer svaka osoba s nepopularnim stavom postaje svjesna da ga ne smije javno iznositi.

Zato društvo, koje želi biti slobodno, treba imati nultu stopu tolerancije prema nasilju i nultu stopu tolerancije prema prijetnjama nasiljem.

Kod nas su u zadnje vrijeme učestale prijetnje prema novinarima. Jako je bitno počinitelje najstrože sankcionirati jer inače će se u javnosti proširiti ideja kako se novinarima može nekažnjeno prijetiti, a sljedeća stepenica bi bila i sami fizički napadi. Novinari rade nezahvalan posao, oni prenose vijesti koje nisu uvijek dobre. Nisu oni krivi za takve vijesti. Novinari često i iznose svoje stavove u kolumnama, baš poput nas na Liberalu, koji se često neće svidjeti masama. Za razliku od političara na funkcijama, koji su maksimalno zaštićeni, novinari nemaju nikakvu posebnu zaštitu - ni društvenu ni zakonsku ni institucionalnu, a praktički su "na prvoj liniji". Zato je jako bitno da državni aparat reagira na svaku jasnu prijetnju nasiljem i kazni počinitelje tako da nikome više ne padne na pamet kršiti pravila slobodnog društva.

Pojedini političari su iskoristili takve napade na novinare da bi jeftinim politiziranjem prikupili koji politički poen. Pritom rade veliku i opasnu pogrešku svrstavajući prijetnje u istu ladicu s nepopularnim mišljenjem. Pa neki kažu da je to "fašizacija društva koju država treba riješiti"...Nije to nikakva "fašizacija" i nema nikakve veze s fašizmom niti bilo kojom drugom ideologijom. Nasilje je jednostavno nasilje i prijetnje su prvi korak ka nasilju koje treba sankcionirati. Ne smije se to koristiti za ograničavanje slobode izražavanja mišljenja. Velika je i očita razlika između iskazivanja mišljenja i jasne, nedvosmislene prijetnje nasiljem ili ubojstvom.