Vezani članci:
Kako je kapital (zasad) sačuvao autonomiju Hong Konga
Mit o hrvatskim izvorima u stranom vlasništvu
ʼNe volite komunizam, ali vam je kineski kapital dobrodošao. Kako to?ʼ
Hrvatska vlada nas uspješno štiti od kapitala
Hrvati mrze strani kapital, ali žele stranog poslodavca
Kako stoji Hrvatska na Indeksu ljudskog kapitala? Moglo je i gore!
Mit o sukobu rada i kapitala
Socijalni kapital u tržišnoj ekonomiji (i zašto je bitan)
Ljudi stvaraju kapital, a strojevi ga uništavaju
Zašto socijalisti omalovažavaju radnike?
Kujundžićeva ideja o oporezivanju kapitala nema nikakvog smisla
'Banke prepune novca, a plasiraju ga državi'
Crobex već sedmi tjedan u plusu: 'Ovo nije viđeno već jako dugo'
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Ludwig von Mises: Država, sloboda, tržište i vlasništvo
Koja je zadaća države u obnovi nakon potresa?
Šef državne tvrtke se hvali da doprinose proračunu. Iz proračuna su dobili preko milijardu kuna
Zašto Plenković ne zabrani koronavirus?
Filozofija lockdowna je vjera u svemoguću državu
Spasimo hrvatsku poljoprivredu, ukinimo subvencije!
Koliko će nam još trebati da shvatimo da država nije dobar gospodar?
Hoćete li napokon shvatiti da vam država nije prijatelj?
Kako nas država pljačka: Koliko od cijene goriva otpada na trošarine?
Država bi profitirala ukidanjem poreza na dobit
Hrvatsko zdravstvo: među skupljima u svijetu, a pacijenti idu kod privatnika ili umiru
Zašto napadate Juricu Pavičića?
Agrokor - primjer državne preraspodjele bogatstva
Ono kad institucije ove države rade svoj posao
Kuhanje žabe: Kako nam država oduzima osobne slobode
Kalmetino svjedočenje - šamar ljubiteljima državnog vlasništva
Novo na Liberalu:
Američki birači vole kapitalizam više nego Trumpa, Harris i Taylor Swift
Čovjek koji ništa ne zna
Pitanja na koja Milanović ne želi odgovoriti
Hajdaš Dončić i Paunović su obojica fejk, glumci i pozeri
Studija: Zahtjevi za redistribucijom bogatstva vođeni su motivom zavisti, a ne pravde
Thomas Sowell: Zašto sam odbacio marksizam
WSJ o propasti dinara: Kako je Jugoslavija uništila vlastitu valutu
Milanović želi biti hrvatski Donald Trump
Kakva je bila špica sezone: U srpnju i kolovozu 92.000 domaćih turista više nego lani
Država je u ratu s obiteljskim smještajem. Ispaštat će domaći turisti
Kako su Ćimić i Index pokušali kreirati 'aferu' tamo gdje je nema
Prvi seks, laži i porez na nekretnine
Pearl Jam i svrha cijene u tržišnoj ekonomiji
Kako Vladine 'antiinflacijske mjere' ustvari potiču inflaciju
Nezavisna zastupnica razmontirala Tomaševića u ZG skupštini. Pogledajte video
Potpišite peticiju protiv 'Bit će krvi' zakona o maltretiranju vlasnika stanova
Zašto se Hrvati boje jugoslavenske zastave - pitaju se jugoslavenski novinari
Proslavljenom biologu Facebook obrisao profil jer je napisao da muškarac ne bi trebao boksati sa ženama
Plenkovićev portal u ksenofobnom ispadu napao turiste, pridružio mu se i Index
Pobjednici i gubitnici
Tko je u Hrvatskoj proširio dezinformacije o alžirskoj boksačici? Mojmira Pastorčić
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina
Bastiat: Novac, banka i kredit

Privatni kapital donosi blagostanje, a državni kapital bijedu


Piše: Sven Sambunjak
4.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

Privatni kapital donosi blagostanje, a državni kapital bijedu


Piše: Sven Sambunjak
4.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

U svome prethodnom tekstu govorio sam o nepobitnoj činjenici da se pojam "kapital" u hrvatskom jeziku praktički uvijek koristi u pozitivnom kontekstu. Kapital se smatra nečim dobrim, ispravnim i korisnim.

Serijal o kapitalu nastavljam tekstom u kojem ističem još jednu nepobitnu činjenicu. Znanstveno je dokazano da se kapital u rukama privatne osobe puno bolje štiti i puno brže uvećava nego kad je taj isti kapital u rukama "društva", odnosno, "države".

Štoviše, postoje znanstvenici koji dokazuju kako se jedino putem privatnog vlasništva nad kapitalom on može uvećati. "Društveni", odnosno, "državni" kapital - tvrde oni - neumitno prije ili kasnije dovodi do njegova unišenja i propasti te posljedičnog osiromašenja naroda. Dakle, možemo reći da je pojedini narod onoliko bogat koliko svaki pojedinac u tom narodu ima privatnog kapitala. Što je privatnog kapitala više, to je i veće bogatstvo naroda. I obratno, što je kapital više koncentriran u rukama "društva", odnosno, "države", to je narod siromašniji i bjedniji.

Empirijski dokazi

Za pronalaženje empirijskih dokaza te tvrdnje ne moramo se osobito truditi. Sovjetski Savez bio je oličenje države u kojoj je kapital gotovo u potpunosti bio u rukama države. Privatni kapital bio je praktički potpuno zabranjen. Znamo kako je ta država na kraju završila: doživjela je posvemašnji ekonomski, politički, ali i moralni kolaps. Slično je bilo i s drugim zemljama socijalističkog bloka. Kuba i Sjeverna Koreja ostaci su tog prohujalog vremena. Čak je i komunistička Kina shvatila da kapital mora biti u rukama privatnih osoba, a ne države, kako bi nacija prosperirala. Na žalost, Venezuela nije naučila lekciju iz povijesti, pa je u 21. stoljeću krenula putem Sovjetskog Saveza, a ne putem Kine, i zato je danas na rubu gladi i građanskog rata.

No, da bismo shvatili kako je privatno vlasništvo nad kapitalom jedini moguć motor ekonomskog napretka, empirijski dokazi su prikladno, ali ne i nužno sredstvo uvjeravanja. Jer da jesu, socijalističke ideje već bi odavno umrle na smetlištu povijesti.

Umjesto njih, ja ću danas za dokazivanje upotrijebiti nešto što se naziva "misaoni eksperiment". Ta vrsta eksperimenta je, po mojem mišljenju, puno bolji način dokazivanja što u ekonomiji valja (kapitalizam), a što ne valja (socijalizam).

Uspjeh i neuspjeh

Zamislimo uspješnog trgovačkog putnika koji putuje po Hrvatskoj i prodaje, štajaznam, recimo lijek za prostatu. Automobil je njegov privatni kapital bez kojega ne bi mogao učinkovito obavljati svoj posao. Budući da je automobil u potpunosti privatan, on u svakom trenutku samostalno i neovisno odlučuje kamo će njime poći, koga će posjetiti i ponuditi lijek te hoće li svoje planove vožnje od grada do grada, od ulice do ulice, promijeniti doslovno u trenutku. A promijenit će ih zato jer je, recimo, prije minutu vremena doznao da osoba koja ga je namjeravala primiti to više ne može učiniti i zbog toga se i njegovi planovi mijenjaju. Budući da je automobil u njegovom privatnom vlasništvu, to znači da on ne mora apsolutno nikoga pitati smije li svoje planove, odnosno, uporabu svojeg automobila, prilagoditi situaciji. Zbog te činjenice on je vrlo fleksibilan, odgovoran, radišan i po svemu uspješan trgovački putnik.

Zamislite sada, primjerice, da živimo u društvu u kojem je privatno vlasništvo nad automobilima - zabranjeno. O uporabi svih automobila, stoga, odlučuje - država. Vi, doduše, možete imati vozilo koji vam je država dala na korištenje, ali - budući da je automobil državni - morate prije svakog putovanja obavijestiti nekog državnog činovnika da ćete automobil koristiti. I ne samo to. Morate dobiti odobrenje od državnog činovnika o bilo kakvoj promjeni plana korištenja vozila. Bez tog odobrenja, automobil biste koristili nelegalno i mogli biste ostati i bez njega, i bez posla, ali i bez slobode. Mogli biste u krajnjoj liniji završiti u zatvoru zbog "zlouporabe državne imovine". Koliko biste u takvoj situaciji bili motivirani biti uspješan trgovački putnik?

Dva argumenta za privatno vlasništvo

Možda će netko reći da pretjerujem. Čak ni u Sovjetskom Savezu nije bilo u potpunosti zabranjeno privatno vlasništvo nad automobilima. No, čak i ako stavimo na stranu to da se u tadašnjoj marksističkoj utvrdi do privatnog automobila jako teško dolazilo i da se na preuzimanje vozila nakon kupnje čekalo i po deset godina, istina je i da se privatni automobili nisu smjeli koristiti kao kapital za poslovnu djelatnost. Socijalistički trgovački putnici koristili su isključivo "državne" automobile. Dakle, automobile koji su bili pod kontrolom državnih birokrata.

Zašto je korištenje privatnog kapitala u ovom, ali i u svim drugim slučajevima, jedino efikasno?

Postoje dva glavna razloga za to:

1) Odluka o uporabi privatnog vlasništva donosi se u trenu, ovisno o "okolnostima na terenu", budući da nije potrebno prolaziti nikakav dugačak, naporan i neefikasan proces odlučivanja od strane "pametnog" birokrata (oksimoron). Birokrat nikada neće moći bolje znati treba li trgovački putnik najprije posjetiti Zagreb, a onda Karlovac ili obrnuto, jer nije "u vatri zbivanja". Trgovački putnik mora imati punu slobodu trenutno odlučivati o sredstvima koje koristi, jer je to jedini učinkovit način njihove uporabe. A jedini način da bude potpuno neovisan jest da automobil bude u njegovom privatnom, a ne u državnom vlasništvu.

2) Trgovački putnik kroz institut privatnog vlasništva nad automobilom posjeduje još jednu vrlo važnu, ako ne i ključnu moć. A to je da suvereno odlučuje i preuzima punu odgovornost za uništavanje tog automobila. Ne postoji ništa na ovome svijetu što malo pomalo ne propada i ne gubi uporabnu vrijednost. Sa svakim prijeđenim kilometrom, automobil se neumitno približava trenutku kada će prestati biti trgovčev privatni kapital i postat će beskorisno staro željezo. Kada se svojim privatnim automobilom navaža okolo, trgovački putnik negdje u svijesti (ili podsvijesti) dobro zna da mora pozorno čuvati i pažljivo koristiti automobil, jer bi inače mogao naglo ostati bez njega i samim tim bi mogao ostati bez izvora prihoda od prodaje lijeka za prostatu. On također brine da od svojih prihoda ostavi dio novca na stranu za popravke i servise, i u krajnjoj liniji, za kupnju novog privatnog automobila.

To, međutim, nije slučaj ako bi automobil bio u "državnom" vlasništvu. Zašto bi socijalistički trgovački putnik brinuo o besprijekornom funkcioniranju automobila? Uostalom, zar to nije dužnost bezličnog državnog birokrata koji ionako stalno nešto naređuje gdje i na koji način vozilo treba biti korišteno? E, pa ako naređuje, a ovaj ga mora slušati, sasvim je logično i prirodno da birokrat brine i za ispravno funkcioniranje automobila!

Birokratovi bolovi u prostati

Da, to je jako lijepo zamišljeno u idealnoj socijalističkoj utopiji, ali stvarnost je potpuno drugačija. Boli bezličnog državnog birokrata ona stvar za trgovčev automobil! Ako se nešto pokvari: "Čekaj brale, kud si navro, zar ne znaš da ja iz svojeg papirima pretrpanog ureda moram konrolirati na stotine, ako ne i tisuće automobila drugih trgovačkih putnika?! Pa nisi ti jedini! Strpi se!"

I tako, socijalistički trgovački putnik ne brine za automobil, boli ga briga, predaje odgovornost birokratu. A i birokratu također boli briga, ne vozi se on tim automobilom nego njemu dalek, stran i tuđ trgovački putnik ("napor i dosada"). I još k tome mora "brinuti" o stotinama drugih sličnih automobila pa svaki dan vrišti: "Dajte mi nove i nove birokrate, ne mogu ja sve ovo sam!"

Na taj način stvara se potreba za novim birokratima i istovremeno se odgovornost prema "državnom" automobilu sve više smanjuje. I na kraju, cijeli se sustav urušava pod teretom vlastite neefikasnosti. A rješenje je vrlo jednostavno: pusti trgovačkom putniku da ima u privatnom vlasništvu svoj automobil i neka donosi sve odluke sam o njegovoj upotrebi. A birokrat neka se uhvati posla i počne se također baviti poslom trgovačkog putnika, recimo, prodavanjem lijekova za ublažavanje tegoba menopauze.

Po sili zakona

Prije nego što završim, skrenut ću vam pozornost na još jednu činjenicu. Trgovački putnik u Hrvatskoj danas, doduše, formalno posjeduje automobil u privatnom vlasništvu i koristi ga za svoje poslovne potrebe. No, kriptosocijalisti sjetili su se kako da to privatno vlasništvo ograniče i učine ga neefikasnim te da istovremeno stvore razlog vlastitog postojanja - sve samo da izbjegnu prihvatiti se poštenog posla.

Od našeg poštenog i uspješnog trgovačkog putnika, tako, traže da na vozilo koje koristi nalijepi tekst "Prijevoz za vlastite potrebe". (A za čije potrebe bi auto mogao biti?) Nadalje, traže da trgovački putnik redovito i ažurno popunjava različite formulare, obrasce, dokumente, papire, tabele i drugo nepotrebno smeće. Zašto? Zato da bi bezlični državni birokrat mogao kontrolirati, voditi evidenciju, prelijevati iz šupljeg u prazno, kažnjavati, pljačkati i otimati. Nije to baš doslovna zabrana privatnog vlasništva nad automobilom kao kapitalom, ali je njegova ozbiljna erozija. Što je više papira i dokumenata koji se moraju ispunjavati po sili zakona, to je manje slobode i, posljedično, trgovčeve poslovne efikasnosti. On sve manje vremena troši na to kako uspješno prodati lijek za prostatu, a sve više vremena na zadovoljavanje birokratskih prohtjeva.

Znate li kako se zove državno uređenje u kojem je kapital formalno u privatnom vlasništvu, ali je istovremeno moćno kontroliran od strane države? To se državno uređenje naziva - fašizam. Bacite pogled u povijesne knjige i doznajte kako je to radio Benito Mussolini. Njegov je način zapanjujuće sličan onome kako to rade suvremeni političari i njihovi eksponenti, državni birokrati.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

SVEN SAMBUNJAK
Sven Sambunjak je freelance internet poduzetnik, utemeljitelj Facebook grupe "Libertarijanci koji govore naški", suprug i ponosni otac tri kćeri.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.