Twitter je mjesto gdje caruju bogati socijalisti i uhljebi koji se vole hvaliti svojom brigom za sirotinju, a usput kriviti tržište za sve nedaće svijeta. Ne trebam ni objašnjavati koliko je buke tamo izazvao tekst Gorana Vojkovića na Indexu o potrebi da se privatizira zdravstvo, ali i moj tekst sa sličnom porukom. Uslijedio je pravi tsunami zgražanja.

Ipak, meni omiljeni komentar dolazi od miljenice hrvatske ljevice Maje Sever s HRT-a, koja je nakon dijeljenja naslova s Liberala objavila ovaj status:



Što reći? Ne laje pas radi sela nego radi sebe! Sasvim je razumljivo što se oni koji žive na račun poreznih obveznika boje svakog spomena privatizacije jer znaju da to i njih čeka, a to će značiti snalaženje na njima užasnom i nemilom tržištu. Međutim, krajnje je neukusno kad se u tom svom zalaganju koriste siromašnima. Kao, njoj je stalo do siromašnih pa je zato protiv privatizacije, a ne zato što bi privatizacija mogla (i trebala) zahvatiti i ustanovu u kojoj ona radi, a to je HRT.

Speaking of HRT, privatizacija državne radiotelevizije bila bi najbolja stvar koja se može učiniti za sirotinju. Ljudi bi umjesto pristojbe za RTV mogli uplaćivati, recimo, dopunsko zdravstveno osiguranje.

Ali vratimo se na zdravstvo i sirotinju. Gospođa Sever očito ne zna da upravo ovakvo zdravstvo nije dobro za sirotinju, odnosno za sve nas slabijeg imovinskog statusa koji nemamo veze u politici. Neka se raspita koliko nama treba, ako nedajbože moramo na neki pregled ili kompliciraniju operaciju, koliko moramo čekati i kako se to odrađuje. Ovakav sustav pogoduje samo bogatima koji si mogu priuštiti dodatno platiti uslugu privatnika i na vrijeme si spasiti zdravlje. Ne, državno zdravstvo očito ne znači dostupnost usluge svima, samo bogatoj manjini.

A što bi značila privatizacija? Neki misle da bi to značilo prodaju državnih bolnica za kunu. Potpuno pogrešno. Privatizacija je davanje slobode izbora korisnicima, znači da se ukine monopol HZZO-a na temeljno zdravstveno osiguranje.

To bi omogućilo da privatna osiguravateljska društva mogu nuditi različite pakete osiguranja, a svaki korisnik bi mogao birati kod koga će uzeti i koji paket. To bi stvorilo konkurenciju pa bi se osiguravateljske kuće, uključujući HZZO (za one koji baš vole državu), natjecale kvalitetom ponuda i cijenom. Poput Švicarske, država bi trebala odrediti samo koliko minimalni paket mora sadržati i koja je minimalna cijena.

Svaka zaposlena osoba i dalje bi bila dužna biti osigurana barem pod minimalnim uvjetima (sve iznad toga je stvar izbora), ali država ne bi uvjetovala osiguranje kod HZZO-a. Oni koji nisu zaposleni bili bi osigurani minimalnim paketom u osiguravateljskoj kući po izboru preko socijalnog. Baš kao što država pomaže ugroženima bez posla s minimalnom novčanom naknadom, tako bi im pomagala i minimalnim zdravstvenim osiguranjem - isto kao i dosad.

Osim liberalizacije tržišta osiguranja potrebno je potom izjednačiti privatni sektor u zdravstvu s državnim te ukinuti mogućnost Hrvatske liječničke komore da određuje minimalne cijene zdravstvenih usluga. Nakon toga, tržište bi odradilo svoje. Počele bi nicati privatne bolnice te bi se međusobno natjecale u kvaliteti usluga i cijeni kako bi privukle korisnike. Vjerojatno bi mnogi kadrovi iz državnih bolnica prešli kod privatnika, državne bolnice bi s ovakvim poslovanjem vjerojatno propale, ali nitko ne bi zbog toga žalio jer bi njihovi zaposlenici prešli na bolju plaću kod privatnika, a pacijenti bi dobili kvalitetniju i jeftiniju uslugu uslijed sistema tržišne konkurencije.

Dakle, nema nikakvog "dodatnog" plaćanja. Kao što sada financiramo ovaj truli zdravstveni sustav koji puca po šavovima zbog ogromnog razbacivanja novcem, tako možemo financirati i sustav temeljen na zakonima tržišta. U zdravstvu bi bilo manje administracije pa bi liječnici i medicinske sestre zarađivali više, što znači da bi imali i bolju motivaciju za rad.

Ali najvažnije od svega je sloboda izbora koju bi dobili korisnici. Ovakav državni monopol znači moć koja ide odozgo prema dolje. Privatizacija sustava bi okrenula smjer moći od dna prema vrhu, znači krajnji korisnici bi dobili moć. Onaj tko ima slobodu izbora, taj je kralj. Korisnici zdravstvene zaštite trebaju biti kraljevi.

Ne znam što je tu toliko teško shvatiti, a još mi je manje jasno zašto su ljevičari najveći branitelji sustava kojim upravlja HDZ (i upravljat će još dugo) i koji najviše gazi sirotinju za koju se oni deklarativno zalažu. Dobro, znamo zašto to rade, ipak je riječ uglavnom o njihovim privatnim interesima, ali krajnje je bezobrazno kad dezinformiraju javnost predstavljajući im slobodu izbora kao nešto užasno, nešto što si neće moći priuštiti.

Oni su zapravo ljubitelji državne kontrole, toliko veliki da će braniti tu državnu kontrolu čak i kad znaju da su desničari na vlasti, čak i kad je očito koliko je ta vlast korumpirana, koliko je sustav loš i štetan za sve. Oni će braniti takav sustav do kraja, dok svi s njim ne potonemo. Radit će to iz vlastitih interesa, ali i neznanja jer očito ne razumiju da će i oni s njim potonuti skupa s ostalima. Kad država bankrotira, neće biti za njihove plaće.

Liberalno zdravstvo bez državnog zdravstvenog osiguranja imaju Švicarska i Nizozemska. U tim zemljama su i većina bolnica u privatnom vlasništvu. Je li siromašnima tamo zdravstvo nedostupno? Nije, dostupnije je njihovoj sirotinji nego hrvatskom srednjem sloju. To je zato što oni ne grade vlastitu budućnost na vjeri u svemoguću državu nego na osobnim slobodama građana. Mogli bi i mi probati.