Piše: Hrvoje Marković
1.7.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Hrvoje Marković
1.7.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Proteklih nekoliko tjedana u vijestima su pozornost privukla uhićenja zbog komentara na društvenim mrežama, uglavnom u Hrvatskoj popularnom Facebooku. Iako se u većini slučajeva radilo o natpisima koje su policija i sigurnosne službe ocijenile prijetnjama, jučer je, prema pisanju Indexa, 22-godišnji mladić iz mjesta kraj Našica pozvan na razgovor u policiju zbog komentara koji je ostavio na Facebooku koji omalovažava policijske djelatnike.
Saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin jučer je na Facebooku podijelio novinarski članak povezan s gore navedenim događajima i komentirao:
"Sada je već potpuno jasno: ova vlast doista želi kontrolirati što pišemo, mislimo ili govorimo. To je potpuno neprihvatljivo i kao opozicija ćemo činiti sve da to spriječimo!"
Čini se da je Grbin potpuno zaboravio kako je samo četiri dana ranije upravo on zatražio da država kontrolira što netko piše i misli u vezi s postavljanjem jednog natpisa na privatnu kuću u Otočcu. Gospodin Grbin pokazuje svo licemjerje ljevice, ali realno i većine političara i stanovništva, prigrljanjem autoritarnih metoda kažnjavanja i zatvaranje neistomišljenika, ali istovremeno se protivljujući kada se takve metode koriste prema onima čije mišljenje dijeli ili iz nekog proizvoljnog razloga misli da bi trebalo biti zaštićeno.
Policija je utvrdila osnovu sumnje da je svojim komentarom mladić počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji glasi: "Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana". Ako se čitateljima čini kao da je ovo članak iz zakona koji je pisan za neku socijalističku ili fašističku vukojebinu, to je zato što to i jest članak iz zakona koji je pisan za socijalističku, a prije toga fašističku vukojebinu, premda su tijela vlasti iz Kraljevine Jugoslavije i Austrougarske kažnjavale ljude za slične stvari.
Ta činjenica sama po sebi, naravno, ne znači da je loša, nego ju ističem jer su se na ovom teritoriju u bližoj i srednjoj prošlosti izmijenile više države, svaka sa svojim institucijama i organima, te da je svaka od njih svojim proglašenjem i funkcioniranjem omalovažavala organe i službene osobe većine ostalih država koje su joj prethodile ili naslijedile. Zar nije samo proglašenje nezavisne Republike Hrvatske omalovažavalo neke državne organe?
Ono što me uvijek iznova iznenađuje je nevjerojatna bahatost i licemjerje koju dijele ljudi poput g. Grbina kada zagovaraju ovlast da država kažnjava ljude za izražavnje određenih ideja. Uopće im ne pada na pamet da bi se njihove ili tuđe ideje koje misle da bi trebale biti zaštićene mogle naći na meti takve ovlasti jednoga dana. Zakoni koji kažnjavaju ljude za izražavanje određenih ideja su uvijek proizvoljni i njihovo provođenje ovisi isključivo o onima koji su trenutno na vlasti. U širem je kontekstu pak jasno kako usprkos ogromnim napretcima u nekim područjima, država i političari željni moći uvijek teže što većoj kontroli ne samo nad vašom imovinom i kako njom raspolažete, nego i nad vašim mislima kako bi suzbijali kritiku i promjene.