Većina Amerikanaca radila je neki posao tijekom svoje adolescencije - mnogi počinju već u 7. ili 8. razredu, ali trebaju li raditi u tako mladoj dobi - na to pitanje odgovaraju Kaylin M. Greene i Jeremy Staff u znanstvenom radu za američki Nacionalni institut za zdravlje 2012. godine.

"Cilj tinejdžerske radne karijere je pripremiti mlade za svijet rada. Da bi se postigao ovaj cilj, mladi ljudi su: (1) ohrabreni da razmisle o vrsti karijere koju žele imati u odrasloj dobi i školovanju potrebnom za nastavak ove karijere; (2) osigurava materijalnu izobrazbu za razvijanje određene vještine; (3) uče kako pronaći, dobiti i zadržati posao; i (4) mentorizirani i blisko nadgledani na radnom mjestu.

Iako mladi mogu ući u svijet rada kroz ove inicijative za tinejdžerske karijere, mnogi adolescenti uče radeći sa skraćenim radnim vremenom. Rano iskustvo na radnom mjestu može pomoći mladim ljudima odlučiti koje zanimanja žele nastaviti kasnije u životu i koje su im karakteristike važne (kao što su stupanj autonomije, plaća ili prilika za pomoć drugima).

Ulazak na tržište rada

Za većinu mladih posao započinje rano u adolescenciji. U osmom razredu, na primjer, mnogi će mladi već raditi za novac. Ti prvi poslovi često su neformalni, privremeni i ograničeni satnicom, budući da djevojčice obično rade kao babysitterice, a dječaci rade na održavanju dvorišta. Nakon 16 godina, mladi prelaze u raznolik raspon poslova i intenziteta rada (drugim riječima, prosječno tjedno radno vrijeme). Tinejdžeri obično provode više vremena radeći vikendima i tijekom ljeta nego radnim danima tijekom školske godine.

Koliko će i hoće li uopće pojedini tinejdžer raditi ovisi o nizu pozadinskih čimbenika kao što su dob, spol, rasno-etnička pripadnost i socioekonomski status njihove obitelji. Stariji tinejdžeri imaju veću vjerojatnost za rad i provode više sati na poslu od mlađih. Djevojčice počinju raditi nešto malo ranije od dječaka, ali prosječno slično sati rade kada su zaposleni. Crna i latinska djeca imaju manju vjerojatnost za rad od bijele djece, ali kad rade, provode više sati na poslu. Mladi iz obitelji u nepovoljnom položaju manje je vjerojatno da žele raditi od svojih vršnjaka iz bogatijih obitelji, ali oni odrade prosječno veći broj sati.

Radno iskustvo - prednosti i mane

Da li rano iskustvo na radnom mjestu pomaže pripremi mladih za buduće karijere? Je li plaćeni posao u adolescenciji razvojno koristan? Postoje dvije strane ovog pitanja. S jedne strane, postoji stajalište da zapošljavanje u najboljem slučaju ima malo utjecaja na spremnost na karijeru i društveni razvoj, a u najgorem slučaju dovodi do slabe prilagodbe i potkopava dugoročni uspjeh na tržištu rada.

U skladu s tim negativnim pogledom na tinejdžersko zapošljavanje je popularno shvaćanje da su poslovi dostupni za tinejdžere dosadni i monotoni. Ako misle na tipičan tinejdžerski posao, mnogi Amerikanci bi zamislili sliku mladeži koja se ponavlja, bezumni rad u restoranu brze hrane. Argument je da tinejdžeri često rade na poslovima sa slabim karijerama, malo mogućnosti za razvoj vještina, bez mentorstva odraslih suradnika ili supervizora. Osim toga, kritičari su tvrdili da većina mladih rade u starijim poslovima s kolegama. Takvi poslovi mogu poticati nedolično ponašanje na radnom mjestu, negativne stavove prema radu i povećati potencijal za druga problematična ponašanja.

Osim toga, znanstvenici su tvrdili da zapošljavanje mladih oduzima vrijeme mladima od drugih aktivnosti koje su razvojno korisne, kao što su školski rad, sudjelovanje u sportu i ostale izvannastavne aktivnosti. Međutim, značajna istraživanja izazivaju stav da plaćeni rad oduzima vrijeme od drugih aktivnosti, sugerirajući umjesto toga da plaćeni rad može imati pozitivne učinke razvoja. Većina tinejdžera bavi se višestrukim aktivnostima tijekom svog izvanškolskog boravka. Primjerice, jedan zajednički obrazac koji se promatra tijekom srednjoškolskih godina jest mladi koji kombiniraju rad s drugim aktivnostima.

Da bismo ilustrirali ovaj uzorak među suvremenim mladima, koristimo podatke iz nacionalno reprezentativnog uzorka srednjoškolaca u 2010. godini (Praćenje budućnosti). Nakon prethodnih istraživanja podijelili smo uzorak u umjerene radnike (koji rade manje od 20 sati tjedno tijekom školske godine), intenzivne radnike (koji rade više od dvadeset sati), i neradnike (one koji ne žele raditi u adolescentskoj dobi). Istražujemo kako se te skupine razlikuju u slobodnim aktivnostima i školskim aktivnostima.



Kao što pokazuje tablica 1, mladi često sudjeluju u nizu aktivnosti čak i kada rade. Naši rezultati sugeriraju da ne postoji izravna skraćenica između vremena zaposlenja i vremena u izvanškolskim aktivnostima. Umjesto toga, mnogi tinejdžeri bave se svakodnevnim kreativnim pisanjem, umjetnošću i obrtom i glazbom bez obzira rade li intenzivno, umjereno ili uopće ne rade. U analizama koje nisu na popisu otkrili smo da vrijeme nastave ne razlikuje se od zaposlenja. Ovo upućuje na to da vrijeme u drugim aktivnostima ne mora nužno trpjeti zbog zapošljavanja mladih.

Kako je to moguće? Nacionalne procjene upućuju na to da mladi imaju približno osam sati diskrecijskog vremena na dan, a većina se toga vremena posvećuje nestrukturiranoj zabavi. Zadane aktivnosti u slobodno vrijeme kao što je gledanje televizije, koje se javljaju kad mladi nemaju ništa bolje, mogu utjecati zapošljavanje mladih (vidi tablicu 1). Dakle, velika količina slobodnog vremena vjerojatno je razlog zbog kojeg plaćeni posao ne gužva razvojno korisne izvannastavne aktivnosti.

Istraživanja također pokazuju da su mnogi tinejdžerski poslovi ugodni, promoviraju pozitivan razvoj i pomažu karijeri. Mnogi tinejdžerski poslovi nisu "zakinuti" poslovi, već pružaju prilike za razvijanje vještina, napredovanje i interakciju i mentorstvo s odraslima. Ti poslovi ne samo da mogu pružiti mladima važne vještine specifične za zanimanje, oni također mogu poticati razvoj "mekih" vještina kao što su pouzdanost, pouzdanost i točnost. Osim toga, dobri poslovi poboljšavaju buduće izglede za zapošljavanje pomažući mladima u razvijanju mreže suradnika koji mogu pomoći u kretanju mogućnosti zapošljavanja i služe kao reference. U skladu s ovim pozitivnim stavom, većina tinejdžera i roditelja imaju pozitivna mišljenja prema zapošljavanju tinejdžera. Mladež uživa u radu, a roditelji vjeruju da rano iskustvo na radnom mjestu može pružiti svojoj djeci niz važnih vještina.

Prednosti tinejdžerskog zapošljavanja mogu biti osobito važne mladima s nižim socioekonomskim statusom (SES). U usporedbi sa svojim kolegama iz bogatijih obitelji, mladi iz nepovoljnih položaja imaju veću vjerojatnost da će izvijestiti da im je srednjoškolski posao podučavao korisne vještine i da će se lakše probiti. S obzirom na to da će se mladi iz niže SES obitelji vjerojatno odvojiti od škole, rano iskustvo rada može biti osobito važan kontekst razvoja karijere za njih."

Thomas je bio u pravu

To je samo dio opsežnog rada koji u cijelosti možete pročitati ovdje. Ukratko, Thomas je bio potpuno u pravu kad je napisao da je u Americi normalno da djeca iz bogatih obitelji rade od rane tinejdžerske dobi (od 7. razreda) poslove za novac, koji su u skladu s njihovom dobi. Peđa Grbin i ostali dežurni dušebrižnici, koji su valjda cijepljeni protiv rada pa skaču na svaku pomisao i spomen riječi "rad" trebali bi proučiti koji put i što kaže znanost. Nije ovo prvi put da je Peđa posvađan sa znanošću, ali stvari već postaju zabrinjavajuće. On i njemu slični nam sjede u Saboru.

Mislim da problem koji ljevica ima s tinejdžerskim radom nije u tome što oni žele "zaštititi" mlade od rada, nije čak ni to što oni po defaultu smatraju rad u realnom sektoru izrabljivanjem i tlakom, a ne nečim što ispunjava ljude. Problem je više u slobodi izbora. Ljevičari organski ne podnose bilo koju ideju koja će ljudima ponuditi izbor da sami biraju. Zamislite to - izbor da roditelji odluče žele li pustiti svoje 14-godišnje dijete da zaradi za svoj džeparac. Iz ugla ljevičara, to je nedopustivo. I ne vrijede tu nikakva znanstvena istraživanja, ljevičari ne priznaju znanost koja se kosi s njihovom demagogijom. U tome je problem Peđe Grbina i ostalih koji su se nakostriješili na Thomasov prijedlog. A zapravo, Thomas je rekao najnormalniju stvar. Pustite djecu da rade, da se uče poslu i radnim navikama, da zarade sama svoj džeparac. Ništa im neće biti.