Portal 100posto objavio je grotesknu reportažu o Radničkoj fronti u kojoj je ova politička stranka trebala valjda biti predstavljena kao nekakav intelektualni pokret radikalne ljevice za 21. stoljeće. Članak je, barem ako je suditi po naslovu, trebao razbiti predrasude o RF-u kao "stranci neradnika, dokonih profesora društvenih usmjerenja i studenata" pa su razgovarali s njenim predstavnicima; 44-godišnjom docenticom na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, 40-godišnjim nezaposlenim ekonomistom, 25-godišnjim studentom psihologije i diplomiranim germanistom, etnologom i kulturnim antropologom (za kojeg nije poznato je li zaposlen). OK, znači uvjerili su nas da su predrasude o RF-u bile pogrešne.

Katarina Peović, kandidatkinja RF-a za predsjednicu RH je u tom intervjuu izrekla i neke urnebesne gluposti, na primjer onu da su skandinavske zemlje postigle svoj status "imperijalističkim ratovima". Probajte naći kad je zadnji put Švedska vodila rat. Da, imali su oni svoje kolonije koje su ukinute još u drugoj polovini 19. stoljeća. Nevjerojatno je da postoje ljudi koji misle da neka država može 150 godina živjeti na račun toga što je ranije imala negdje neku koloniju. Španjolci i Portugalci, koji su imali deseterostruko više kolonija i koji su svoje kolonije zaista iskorištavali do kraja, danas imaju skoro 50 posto manje bogatstva po stanovniku od skandinavskih zemalja. Kako to?

I onda pokušavaju objasniti kako je taj "demokratski socijalizam" jako popularan dajući primjer SAD-a i uspjeha deklarirane socijalistice Alexandrije Ocasio Cortez, potpuno ignorirajući činjenicu da za većinu Amerikanaca socijalizam znači upravo onakav model kakav imaju skandinavske zemlje, dakle model koji Radnička fronta odbacuje. Razlika je zapravo ogromna, budući da Amerikanci ne znaju što je pravi socijalizam, za njih je politika koja se zalaže za javno zdravstvo i "besplatno" visoko obrazovanje socijalistička. Ali ukidanje privatnog vlasništva u sredstvima proizvodnje? To nećete nikada čuti ni od Bernija Sandersa ni od Alexandrije Ocasio Cortez. Možda ona želi ukinuti privatno vlasništvo negdje duboko u svojim snovima, ali ne pada joj na pamet tako nešto javno obznaniti jer bi to značilo kraj njene karijere. Toliko o "popularnosti demokratskog socijalizma u SAD-u".

S druge strane, hrvatski socijalisti dobro znaju što je socijalizam jer mi smo ga ovdje već imali. Oni su u svojim idejama otvoreni i transparentni. Što to konkretno znači u praksi i koliko je logičke nedosljednosti u njima, možda će najbolje prikazati jedan razgovor koji sam nedavno imao s njihovim članom Hrvojem Štefanom, koji je u članku portala 100posto opisan kao 40-godišnji nezaposleni ekonomist. Riječ je o komentarima na jednu objavu kolege Branimira Perkovića na Facebooku na kojoj je Štefan komentirao kako bi objasnio ciljeve njegove stranke i pri tome je bio vrlo otvoren. Izdvojit ću najvažnije dijelove:

"Demokratski socijalizam se u tom smislu razlikuje od boljševičke koncepcije avangardne partije koja bi trebala predvoditi revoluciju i izgradnju socijalizma, odnosno 'donijeti' socijalizam radnim masama 'odozgo'."

Ovo treba zapamtiti radi sljedećih komentara jer ovdje želi reći da oni nisu pobornici nasilne revolucije "odozgo" nego valjda demokratskog preuzimanja vlasti.

"3. Mi jesmo i komunisti i socijalisti.

4. Izlazak na izbore jest korištenje institucija buržoaske demokracije kako bi se promovirale socijalističke ideje. To nas neće spriječiti, kada se odnosi snaga promijene, da ukinemo te iste institucije.

5. U ustavu piše svašta. Između ostalog garantira se i pravo privatnog vlasništva. Naravno, ni to nas neće spriječiti da ga jednog dana, kada se odnosi snaga promijene, ukinemo."

Drugim riječima, iskoristit će blagodati liberalne demokracije koja svima pruža mogućnost slobode govora i promicanja svojih ideja, samo da bi mogli ukinuti tu liberalnu demokraciju i ustav tako da drugi više ne mogu raditi to isto. Kad sam ga pitao nije li to isto što je učinjeno u Venezueli, on je odgovorio da je Venezuela "u neprijateljskom okruženju, slabija i pod pritiskom imperijalističkih sila" te da zbog toga nije mogla razviti uspješni sustav. I onda ovo:

"Čitav je niz tu razloga zašto je [u Venezueli] situacija takva kakva jest, ali jedan od važnijih je taj da se nisu dovoljno radikalno obračunali s domaćim neprijateljima, kapitalistima i njihovim pomagačima...Da si ti u Venezueli, sigurno bi bio na toj strani s kojom se trebaju obračunati socijalističke snage...Vjerojatno će to biti slučaj i kada se kod nas zakotrlja priča u tom smjeru."

Eto, saznao sam i da sam među onima s kojima će se "obračunati" kad se "promijeni odnos snaga". Što to konkretno znači? Kaže, u njihovom sustavu će svako zagovaranje kapitalizma, odnosno privatnog vlasništva u sredstvima proizvodnje, biti tretirano "kao danas zagovaranje robovlasništva ili apartheida". A kako će postići da se na privatno vlasništvo gleda kao na robovlasništvo, to ostaje nejasno. Mislim da ipak ne bi išlo bez boljševičkih metoda.

Cijeli razgovor možete pogledati ovdje. Kad drugi put pomislite kako je samo nacistička ideologija opasna, sjetite se ovakvih stvari. Ovi ljudi ozbiljno sanjaju dan kad će dobiti moć da se "obračunaju" sa svojim ideološkim neistomišljenicima, ukinuti Ustav i ljudska prava te uspostaviti svoj totalitarni poredak koji još nigdje u svijetu nikada nije uspio. To je socijalizam. Demokratski socijalizam.