Singapur je vjerojatno jedna od najuspješnijih ekonomskih nacionalnih priča u zadnjih 100 godina. Danas prema BDP-u po stanovniku (prilagođeno kupovnoj moći) najbogatija zemlja svijeta (ako izuzmemo mini države s manje od milijun stanovnika), ne tako davno bila je obični kamen u moru s iznimno siromašnim stanovništvom koje nitko nije htio pripojiti. Kako im je to uspjelo?

Singapur je 1965. godine, nakon postizanja neovisnosti od Malezije, bio vrlo malo i siromašno tržište s visokom stopom nezaposlenosti i čak 70% stanovništva ispod granice siromaštva. To je valjda jedina nacija koja je postigla neovisnost samo zato što ju nijedna veća sila nije htjela. Kina, Malezija, Indonezija i druge obližnje države smatrale su da bi im preuzimanje uprave nad tim otokom stvorilo više problema nego koristi. Otok, naime, ne obiluje nekim prirodnim resursima, a polovina populacije bila je tada nepismena.

Ali nova singapurska vlada je imala viziju napraviti svjetski tržišni centar te je s tim ciljem utemeljila Odbor za ekonomski napredak. Privlačili su investitore niskim porezima. Za razliku od europskih država, mirovinsku i socijalnu štednju su bazirali na individualnoj štednji, tako da su stanovnici Singapura do 1990-ih postali među bogatijima u svijetu zahvaljujući osobnoj štednji i proizvodnji.

Budući da nemaju vlastitih resursa, nisu se mogli osloniti na vlastitu poljoprivrednu proizvodnju. Zato postoji trgovina! Zahvaljujući pametnoj trgovinskoj politici uspjeli su nedostatak obradivih površina pretvoriti u svoju prednost. Ne moraju subvencionirati nikoga nego koriste činjenicu da druge zemlje subvencioniraju svoju poljoprivredu i onda iz tih zemalja uvoze bez carina jeftino voće, povrće i žitarice. Imaju razvijenu prerađivačku industriju koja jako puno izvozi.

Događa se tako da oni uvezu voće i povrće iz Južnoafričke Republike vrlo jeftino jer je JAR subvencionirao proizvodnju, onda ih singapurska industrija preradi i pretvori u neki drugi proizvod, koji zatim izveze nazad u JAR i prodaje tamošnjim potrošačima. Morate priznati, prilično pametna trgovina.

Do danas su zadržali vrlo slične politike. PDV im je 9 posto (s time da su neki proizvodi i usluge potpuno oslobođeni PDV-a), porez na dobit 17 posto (jedan od najnižih među razvijenim zemljama svijeta), a porez na dohodak varira o visini primanja; za one s najnižim primanjima je 0%, za one s prosječnim primanjima 3,5 posto, a za one s najvišim ide i do 22 posto. U Hrvatskoj je, za usporedbu, niža stopa (koju plaća velika većina zaposlenika), ovisno o JLS-u, između 18 i 23 posto. Drugim riječima, oni najveći bogataši u Singapuru, koji godišnje zarađuju milijune dolara - čak i oni plaćaju niži porez na dohodak od prosječnog radnika u Zagrebu.

U Singapuru nema minimalca, kao ni većine ostalih regulacija rada kakve su uobičajene u Europi. Na Indeksu ekonomskih sloboda Singapur je i ove godine prvi u svijetu. Inflacija im trenutno iznosi 0,6 posto. U prošloj godini ostvarili su rast BDP-a 4,4 posto, a za ovu se prije Trumpovih carina očekivalo da će biti između 2 i 4 posto.

I, što je danas posebno bitno - gotovo da nema carina. Samo na uvoz alkohola, duhana i motornih vozila (ovo zadnje ne iz svih zemalja - SAD je izuzet) plaća se posebna taksa od 20 posto, ali sve ostalo je potpuno oslobođeno carine. To je također jedna od rijetkih zemalja (možda čak i jedina, nisam uspio provjeriti baš sve zemlje) s kojima je SAD u trgovinskom suficitu.

Prema službenim podacima objavljenim na stranici Ureda predsjednika SAD-a, SAD su u 2024. ukupno izvezle u Singapur robe u vrijednosti 46 milijardi dolara, a ukupni uvoz iz Singapura je vrijedio 43,5 milijardi, što znači da je SAD 2,5 milijardi dolara u trgovinskom suficitu s ovom zemljom. Ne samo to - izvoz iz SAD-a u Singapur je povećan (8%) više nego uvoz iz Singapura (5%).

Čovjek poput Donalda Trumpa, čija je opsesija trgovinski balans, trebao bi biti oduševljen ovakvom razmjenom. Ipak, čini se da nije. Bez obzira na sve ove podatke, Trump je svejedno uključio Singapur na popis zemalja kojima je uveo univerzalnu carinu od 10% na svu uvezenu robu.

Vlasti u Singapuru nisu zadovoljne takvim tretmanom i očekuju sastanak s američkim predsjednikom kako bi vidjeli u čemu je problem. Možete si misliti, ljudi su ostali u čudu. Očekuju da će Trumpove carine pogoditi njihovo gospodarstvo i smanjiti gospodarski rast u 2025. godini za oko 1 postotni poen. Još više strahuju od općeg svjetskog trgovinskog rata jer njihov otok ovisi o međunarodnoj trgovini.

"Opći trgovinski rat je prijetnja svim nacijama, pogotovo malima poput naše. Riskiramo da budemo istisnuti i marginalizirani", upozorio je premijer Lawrance Wong.

Oporbena Progresivna stranka optužuje vladajuće da šire paniku kako bi preplašili glasače pred opće izbore koji su zakazani za dva mjeseca. Usprkos ekonomskom rastu, posljednjih godina su mnoge cijene porasle što je prouzrokovalo nezadovoljstvo stanovništva. Oporba se nada da će sada imati priliku prvi put smijeniti vladajuću Narodnu stranku koja je na čelu ove države od njene neovisnosti - znači zadnjih 60 godina.