Većina novinara u mainstream medijima javno podržava najavljene restrikcije govora na internetu ili mudro šuti. Pročitajte kako lako bi se taj zakon mogao okrenuti protiv njih.

Otkad je HDZ-ova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek najavila novi Zakon o ponašanju na internetu, mediji se uglavnom ponašaju kao da se ništa novo nije dogodilo. "Sloboda govora, internet? OK, idemo dalje."

Mnogi portali su to jednostavno popratili komentarom u smislu "uvodi se red" ili "odgovornost se mora znati", što neodoljivo podsjeća na komentiranje Linićevih mjera (niste valjda to zaboravili) kad je Kukuriku koalicija prije 7 godina ušla u rat s malim poduzetnicima. I tada se Linića predstavljalo kao velikog stručnjaka koji "uvodi red". Svi znamo kako je to "uvođenje reda" završilo - potapanjem privatnog sektora od čega se naše gospodarstvo još uvijek nije posve oporavilo.

I dok još mogu razumjeti to da većina novinara i urednika u mainstream medijima ne razumije ekonomiju dovoljno da bi shvatila kako Linićevo potiskivanje poduzetnika za svaku lipu neće utjecati pozitivno ni na tržište, ni na zapošljavanje, niti na državni proračun, jer naprosto to novinari ne moraju ni znati, prilično je indikativna sadašnja šutnja budući da je sloboda govora i izražavanja misli direktno povezana s novinarskom strukom. Novinari od toga žive!

Aleksandar Stanković je na službenoj stranici emisije Nedjeljom u 2 ponosno podijelio fotografiju otprije godinu dana kako bi nas još jednom podsjetio da je upravo on inicirao donošenje ovakvog zakona. Po njegovim komentarima, ali i po komentarima njegovih fanova, stječe se dojam da nitko od njih ne zna zapravo o kakvom se zakonu radi.

Ljudi misle da je "Ubij Srbina" nešto što će se sada procesuirati - "konačno" - nakon donošenja ovog zakona. Dobro, ne znam jesam li ja lud ili vi, ali takve stvari već JESU otprije zabranjene hrvatskim zakonom. Kazneni zakon predviđa žestoke kazne protiv onih koji prijete nekoj osobi ili većem broju ljudi, protiv onih koji pozivaju na nasilje itd. Dakle, takve stvari već jesu zabranjene!

Ako ih na to podsjetite, oni će u pravilu odgovoriti: "Da, ali se ne provodi...". Pa jasno da se ne provodi, ali rješenje nije u donošenju NOVIH zakona koji će napraviti totalnu pomutnju jer pod "govor mržnje" može se svrstati praktički bilo što.

Koliko vidim, ljevičari podržavaju ovaj zakon zato što su uvjereni da će on kažnjavati likove poput Bujanca, Đakića i slične, dakle oni unaprijed vjeruju da će na meti biti samo ekstremni desničari koji šire mržnju. OK, i ja se nadam da hoće, iako pričamo o prekršajima i kaznenim djelima koja već postoje u hrvatskom zakonodavstvu. Ali što ako se interpretacija tog "govora mržnje" proširi i na druge?

Probajte zaustaviti nasumično 10-ak ljudi na ulici i pitajte ih što je za njih govor mržnje. Jamčim vam da ćete dobiti 10 različitih odgovora. To je zato što je mržnja subjektivni osjećaj, isto kao ljubav. Ali budući da je mržnja negativna, onda je lakše svima jednostavno reći "to treba zabraniti". Ali kad dođemo do konkretnih primjera ŠTO predstavlja tu mržnju koju treba zabraniti i kažnjavati, vidjet ćete da ljudi žele kazniti međusobno jedni druge.

Pobornici ovog zakona ponavljaju jednu te istu floskulu: "Sloboda govora nije neograničena, govor mržnje nije sloboda govora". Ta floskula je potpuno netočna, naime sloboda govora i postoji baš radi toga da nam država ne bi ograničavala da kažemo ono što netko, ili čak većina, ne želi čuti; stvari koje su provokativne, pa čak i uvredljive za određeni krug ljudi, vrlo često su najbolji načini za pokretanje ili argumentiranje rasprave o vrlo bitnim društveno-političkim pitanjima. Bez toga nema slobodnog društva, a liberalna demokracija postaje neodrživa. Sloboda govora je sama srž demokracije.

Na primjer, onaj gost koji je u Stankovićevoj emisiji rekao da se u Hrvatskoj vodio građanski rat. To je izjava koju će vjerojatno veći dio stanovništva Hrvatske protumačiti kao govor mržnje. Za mene nije, ja se čak slažem s tom izjavom, ali ja sam svjestan koliko su moji stavovi i inače manjinski u ovoj zemlji. Za većinu to je duboka uvreda i izraz mržnje prema njihovoj zemlji, naciji. Njih to jako vrijeđa. A govor mržnje je po samoj definiciji upravo govor koji je uvredljiv za neku skupinu ljudi (bilo rasnu, etničku, vjersku, spolnu itd.). Ta izjava bi se po tome vrlo lako mogla svrstati baš u takav govor. I što ćemo sad?

Isto tako, neki lijevi kolumnisti, pa čak i neki koji nisu lijevi poput mene, mogu poprilično razljutiti veći dio stanovništva. Na primjer, Vedrana Rudan koja u svome tekstu poziva praktički na novi Bleiburg. Meni osobno to je jasno, stilska figura i preuveličavanje kojim želi izazvati provokaciju i snažne osjećaje da bi pojačala dojam. Za mene je to sasvim OK. Ali većina Hrvatske će vjerojatno to okarakterizirati kao govor mržnje ili čak poziv na nasilje. Što ćemo s tim?

Još ne znamo kako će taj zakon točno izgledati i kako će se provoditi, ali moguća su samo dva scenarija. Prvi je da to HDZ-ovo "tijelo" uistinu pokuša biti objektivno. To će biti vrlo teško jer će se na njega vršiti veliki pritisci. Čim kazne, recimo, Bujanca, pojavit će se mase ljudi koji će im prijavljivati svakog mogućeg ljevičara ili liberala koji im dođe pod zub. To vijeće će morati barem hiniti nekakvu političku neutralnost i korektnost pa će morati pasti i lijeve žrtve. Nisam siguran, drugarice i drugovi, da će vam se to svidjeti, ali to ćete teško izbjeći.

Drugi je scenarij da bude onako kako su si ljevičari zamislili, a to znači da se vijeće bavi isključivo desničarima - desnim medijima, kolumnistima i komentarima na društvenim mrežama. S obzirom da takvi čine sigurno većinu, nastat će problemi. Ljudi će se pobuniti. Bit će sranja. Sve što biste time postigli još je veća radikalizacija mase udesno, a to je nešto što nikako ne želim vidjeti.

Ako ste mislili da ćete preko države nekako "preodgojiti" većinu nasilnim putem, vjerujem da shvaćate koliko je takva igra opasna. To je doslovno igra s vatrom i neće proći. Hrvati ne izlaze masovno na ulice kad su bez posla ili kad premalo zarađuju, ali bi mogli izaći kad osjete da se nad njima vrši nepravedna represija. To nije nešto za zajebanciju.

Možda vam se ovo sada sviđa zato što je Andrej Plenković na vlasti, a on je ideološki priklonjen ljevici i drži HDZ "na lancu", ali što će se dogoditi nakon njega? Što ako na čelo HDZ-a opet dođe netko poput Karamarka? Onda vam takvi zakoni sigurno neće ići na ruku.

Dragi ljevičari; novinari, komentatori, kolumnisti - vaša šutnja u ovom trenutku govori više od ičega. Nadam se da neću za par godina čitati vaše žalopojke kako država kažnjava karikaturiste, novinare, komentatore radi besmislenih stvari poput satire, provokacije većinskih nacionalnih osjećaja, vjernika itd. Jer ako se to dogodi, bit će to rezultat vaše sadašnje šutnje.

Mislite li zaista da će se zaustaviti na progonu prostog bećarca i cenzuriranju Bujanca? Zar ste toliko naivni? Ili ste odlučili igrati ulogu režimskih novinara koji zagovaraju veću kontrolu države i restrikcije slobode izražavanja misli?

Sloboda govora se brani samo tako da branimo prava onih s kojima se ne slažemo. To je jedini način, samo tako možemo zadržati i vlastite slobode.