Vezani članci:
Dragan Kovačević bio je u travnju Styrijin ʼHeroj kojeg Hrvatska trebaʼ i zagovarao uvođenje socijalizma
Istaknuti ideolog desnice potvrdio: Hrvatska desnica je Radnička fronta s krunicom
Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije
Je li trijumf Kineza na PISA testovima dokaz superiornosti komunizma?
Veza između Orwella i Hayeka
Je li slobodno tržište naudilo Čileancima?
Kako se države suočavaju s klimatskim izazovima: Oporezuju građane pa subvencioniraju zagađivače
Zašto CroL-u smeta slobodno tržište?
Rudan nas je naučio da ljevičari nemaju rješenja za 21. stoljeće
Sada bi valjda svima trebalo biti jasno da Trump nije prijatelj slobodnog tržišta
Slobodno tržište i privatno vlasništvo, a ne planska ekonomija, najveći su prijatelji okoliša
Ekonomija klimatskih promjena: protržišnim reformama protiv posljedica globalnog zagrijavanja
I Amerikanci imaju Radničku frontu, zove se Donald Trump
Zašto je slobodno tržište najefikasniji mehanizam za suzbijanje diskriminacije
Hrvatska je talac mentaliteta nulte sume
Mladi Amerikanci totalno zbunjeni: mrze kapitalizam, ali vole slobodno tržište
Razbijanje predrasuda: Slobodno tržište je sastavni dio islamskog nauka
Slobodno tržište nije savršeno niti apsolutno pravedno, ali kakva je alternativa?
Nima Sanandaji: 'Bliski istok je kolijevka slobodnotržišne ekonomije i kapitalizma'
Izazovi liberalizma u 21. stoljeću
Zašto su intelektualci i biznismeni najveći neprijatelji slobodnog poduzetništva
Zamislite da je Hrvatska 1990-ih pošla u smjeru slobodnog tržišta
Kako nas UN dezinformira: Za desetkovanje siromaštva u Tanzaniji pohvalili tehnokrate
Socijalizam 21. stoljeća: Kako će Ray Ban i iPhone revolucionari srušiti kapitalizam
Top lista populista (1): Ivo Josipović i neoliberalni kapitalizam
Ocjena točnosti: 'NGO sektor je probio medijsku blokadu o Ivici Todoriću'
Država je stvorila Agrokor. Dajte nam još više države!
Je li kapitalizam gay friendly?
Franjo Tuđman i slobodno tržište
Kako ekonomske slobode utječu na prirodu?
Novo na Liberalu:
Izvana zeleni, iznutra neoliberali
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto cijene rastu: O populizmu, politici i pohlepi
Plenković poručio da ga nije briga što građani RH misle o sigurnosnoj politici
Ne, novinari nisu žrtve. Evo zašto su se okomili baš na Lovrena
Postoji li put do mira u Ukrajini?
Je li umjetna inteligencija pristrana? Evo što ChatGPT kaže o sebi i svome ʼbiasuʼ
Zakon o oporezivanju ʼekstraprofitaʼ bi mogao imati problem s Ustavom. Evo zašto...
Spremni za (s)rat
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Korona je postala smaračina, ali treba nastaviti podsjećati na šarlatane u znanosti i medijima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Helga ima problem s crncima na Twitteru
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Nova runda Indexovih napada na osnivača Liberala
Premijerka Novog Zelanda u UN-u najavila rat protiv slobode govora na internetu
Iran nam treba biti podsjetnik da je ʼMoralna policijaʼ sumrak humanosti
Preraspodjela je uvijek loša ideja - Hayekova lekcija koju vrijedi ponoviti
Koronaški brojači smrti pretvorili su se u krvožedne ratne navijače
Tajna ʼprekomjerne dobitiʼ: Kako profit transakcijom u državni proračun postaje moralan?
Politička situacija pred izbore u Švedskoj 2022.: Liberali uz desne populiste
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Svi smo u mladosti prošli indoktrinaciju kolektivizmom, a samo neki se uspiju toga riješiti
Postoji nešto puno gore od inflacije. To je nestašica
Tri obilježja po kojima možemo prepoznati propagandu
Stariji sugrađani žrtve su propagande straha i loše politike. Ne smijemo ih ostaviti na cjedilu
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Politika tzv. ʼsamodostatnostiʼ je put u propast
Hrvatska vlada ulaže dodatnih 45 milijuna kuna u snažnije dezinformiranje građana
Problem liječničke savjesti može se riješiti bez zadiranja u ičije pravo

U čemu kritičari slobodnog tržišta najčešće griješe


Piše: Branimir Perković
22.9.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

U čemu kritičari slobodnog tržišta najčešće griješe

U čemu kritičari slobodnog tržišta najčešće griješe


Piše: Branimir Perković
22.9.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Kad pričaju o slobodnom tržištu, mnogi ne razumiju što to uopće znači, a zatim pretpostavljaju da netko misli kako je apsolutno slobodno tržište moguće.

U raspravama o socio-ekonomskim pitanjima često se koristi sintagma "slobodno tržište", bilo kao kritika neke pojave, opis ili pojašnjenje. Radi se o frazi koja opisuje neki skup karakteristika danas prevladavajućeg socio-ekonomskog sustava, bar u razvijenim državama. No, ipak se može primijetiti da rijetki koriste taj termin u pravom smislu, ponajviše kritičari, ali često i oni koji ga zagovaraju.

Iako se radi o nečemu što bi trebalo predstavljati temeljni pojam koji se treba poznavati da bi se moglo kritizirati ili hvaliti današnji prevladavajući socio-ekonomski model, ipak ga različiti ljudi koriste u različitom kontekstu i sa sasvim različitim značenjem na umu. To nije ništa čudno, često se temeljni pojmovi zanemaruju i uzimaju kao očiti, iako se baš iza temeljnih pojmova krije velika kompleksnost bez čijeg razumijevanja je svaka rasprava o izvedenicama iz tih temelja nužno kriva.

Postavke slobodnog tržišta nipošto nisu očite ni jednostavne te je potrebna cijela knjiga samo za objašnjavanje onoga što slobodno tržište predstavlja. Ali glavne crte nerazumijevanja se mogu opisati i obrazložiti.

Prvo je nužno razbiti prevladavajuću ideju da se pod slobodnim tržištem misli na savršeno slobodno tržište, bez mana, koje je neupitno uvijek u ravnoteži te funkcionira uvijek i svakoj situaciji. Iz tog nerazumijevanja proizlazi kritika da stvarno slobodno tržište nikada nije postojalo pa je svaka rasprava o njemu naivna i uzaludna. No činjenica je da nitko nikada nije tvrdio da postoji nešto kao apsolutno slobodno tržište. Posebno ne netko od idejnih utemeljitelja ideja slobodnog tržišta i ekonomskog liberalizma. Ni A. Smith, ni D. Ricardo, ni F. Hayek, ni M. Friedman, ni Mises (...) nisu tvrditi da postoji nešto kao što je apsolutno slobodno tržište ili da ono može postojati. Dapače, tvrdili su da je određena razina društvene prisile tj. država nužna. Neki su, kao Mises, liberalizam smatrali sasvim suprotnim anarhizmu. Apsolutno slobodno tržište može samo teorijski postojati u anarhističkim društvima, ali liberali su uvijek tvrdili da je takav pristup slobodnom tržištu utopijski (ili distopijski).

Ali to ne znači da je težnja za što slobodnijim tržištem naivna ili uzaludna. Empirijski podaci pokazuju veliku povezanost između ekonomskih sloboda i bogatstva neke države. Da slobodno tržište jako korelira s bogatstvom nije uopće upitno. Čak nisu ni potrebne neke komplicirane analize, samo je potrebno pogledati listu ekonomski najslobodnijih država i primijetiti da se radi o najbogatijim društvima na svijetu. Slobodno tržište (tj. ekonomske slobode) nije jedini preduvjet bogatog društva, samo nužan. To je poanta ekonomskih liberala, a ne da će ukidanje svih poreza odjednom dovesti do prosperiteta. Zbog toga postoje outlineri tj. države koje, iako su siromašnije od nekih drugih država, imaju slobodnije tržište, kao npr. Kosovo ili Makedonija.

Idejni odnos prema slobodnom tržištu stoga nije apsolutistički. Ono predstavlja ideal prema kojem treba težiti iako je sasvim jasno da je nedostižan u apsolutnom smislu. Isto je i s idejom individualnih sloboda. Liberali ne smatraju da su apsolutne osobne slobode dostižne ili čak poželjne. Apsolutne osobne slobode ne mogu egzistirati u društvu jer se osobne slobode jednog pojedinca često nalaze u koliziji s osobnim slobodama drugog. Potrebno je ostvariti stabilnu ravnotežu u kojoj svaki pojedinac može apsolutno prakticirati svoje slobode sa slobodama drugih, a bez da slobode jedne osobe narušavaju slobode druge osobe. Taj balans nije uvijek jednostavan za odrediti, ali se teži maksimizaciji osobnih sloboda svih bez da jedna osoba narušava slobode drugih.

Tijekom vremena su razvijani mnogi koncepti za utvrđivanje prave ravnoteže osobnih sloboda u društvu imajući na umu društvenu kompleksnost i međusobne razlike među pojedincima. Iz toga proizlazi koncept jednakosti prilika, koji je u suprotnosti s konceptom jednakosti rezultata. Liberali sasvim prihvaćaju da svi ljudi nisu rođeni jednaki u smislu da imaju iste karakteristike, sposobnosti i težnje, ali naglašavaju da svima treba dopustiti slobodno izražavanje svojih sloboda sve dok se time ne narušavaju pravo drugih na njihove slobode. Isti odnos vrijedi i za slobodno tržište, a iz nerazumijevanja prirode i kompleksnosti prava, dužnosti i ograničenja raznih subjekata, bilo oni pojedinci ili gospodarski subjekti, proizlazi često miješanje protržišnih i prokorporativnih ideja.

Upravo zagovornici slobodnog tržišta su protivnici bilo kakvih oblika prisile i narušavanja tržišne utakmice, što ne uključuje samo državu koja često ograničava tržišne mehanizme nego i neformalne (ponekad formalne) dogovore velikih gospodarskih subjekata koji svojom monopolskom ili kartelskom pozicijom na tržištu (jedan gospodarski subjekt ili nekoliko njih kontrolira dominantni dio tržišta) ograničavaju nesmetano kolanje gospodarskih tokova i ulazak malim poduzetnicima na tržište. Doduše, monopoli i karteli to često rade u dogovoru s državom, lobirajući za protutržišne zakone potplaćivanjem političara ili prikazivanjem svojih interesa kao interesa cijelog gospodarstva. Ekonomski liberali su od najranijih dana bili svjesni opasnosti da "veliki" ograniče male. Zbog toga je svaki ekonomski liberal ujedno i zagovornik antimonopolskih i antikartelskih zakona, koji su garantirani pravosudnim aparatom i državnom prisilom.

Monopoli i karteli su ekonomski suboptimalni i narušavaju slobodno tržište te ekonomski liberal ne može biti zagovornik korporatizma. Stoga treba razlikovati pro-business i pro-market stavove. Prvi zagovaraju favoriziranje velikih naspram malima, a drugi su za slobodnu tržišnu utakmicu bez ograničavajućih monopolskih i kartelskih organizacija, bile one podržane od strane države ili nastale kao dogovor bez posredstva države. Milton Friedman je poznat po gorljivom stavu da su jedni od najvećih neprijatelja slobodnog tržišta upravo korporacije koje upotrebom svoje političke i ekonomske moći zagovaraju protutržišne mjere kao što su carine, nepotrebni pravilnici, inspekcije, preveliki porezi i sl. Često smo svjedoci da su upravo veliki gospodarski subjekti glavni zagovornici uvođenja novih poreza, minimalca, regulacija i ograničenja. Oni su zbog svoje veličine, posebno ako imaju monopolsku poziciju na tržištu, sposobni i voljni podnijeti nova opterećenja jer u zamjenu dobivaju ulazne barijere na tržištu koje ih štite od konkurencije.

Popularizacijom ekoloških tema a posebno preuzimanjem ekološkog pokreta od strane ljevice popularizirana je kritika slobodnog tržišta i ekonomskog liberalizma s aspekta neodrživosti i navodnog odsustva slobodnotržišnog rješenja za probleme onečišćenja. Ali i to je samo pokazatelj nepoznavanja ideje slobodnog tržišta i ekonomskog liberalizma koje proizlazi iz neshvaćanja da zagovornici slobodnog tržišta (bar velika većina njih) nikada nisu bili zagovornici apsolutno slobodnog tržišta ili nekakvog oblika anarhokapitalizma. Anarhokapitalizam kao podgrana anarhizma postoji, ali ono nije nikada bilo spojivo s idejom klasičnog liberalizma i prevladavajućim misliocima ideje slobodnog tržišta.

Zagovornici slobodnog tržišta su davno shvatili da neki gospodarski subjekti mogu stvarati troškove drugim pojedincima i gospodarskim subjektima oko sebe bez njihovog pristanka. Naftne kompanije mogu nemarom prouzrokovati gubitke poljoprivrednicima, ribarima, turističkom sektoru itd. Tvornice koje koriste otrovne kemikalije mogu namjerno ili nenamjerno onečistiti okolno područje pri čemu okolno stanovništvo i kompanije snose troškove. Tvornički pogoni koji stvaraju puno buke ili ispuštaju otrovne plinove narušavaju kvalitetu života okolnog stanovništva. Primjera u kojima ekonomske slobode jednih stvaraju troškove drugima je puno i ekonomski liberali su sasvim svjesni te činjenice. Zbog toga postoji koncept negativnih eksternalija, kada radnje i poslovanje jednog pojedinca ili kompanije stvaraju troškove za druge pojedince, kompanije i društvo.

U tom slučaju je sasvim opravdano pravno prisiliti stvaratelja negativnih eksternalija, onečišćivača, da podmiri troškove koji nastaju njegovim obavljanjem gospodarske aktivnosti. Kako je nepraktično tražiti da se svakom pojedincu ponaosob uplaćuje određen novčani iznos kao kompenzacija, onda se prihvaća uloga države ili lokalnih vlasti da naplaćuju i penaliziraju stvaranje tih negativnih eksternalija. U tom procesu nije toliko bitan financijski aspekt nego deincentiviziranje stvaratelja negativnih eksternalija da ih nastavi i dalje stvarati te ga se time neizravno prisiljava da uvede strože ekološke standarde i time smanji onečišćavanje. Neki načini su porez na ugljik i trgovanje ugljikom, prvi kao direktno sankcioniranje onečišćivača, a drugi kao određivanje dopuštene granice emisije CO2 gospodarskim subjektima i omogućavanje trgovanja dopuštenim količinama emisije, pri čemu se nagrađuju oni koji postupno smanjuju svoje emisije jer mogu prodati "dopuštenje", a kažnjavaju oni koji nastavljaju s istom razinom emisije CO2.

Ideja je, naravno, postupno smanjivanje ukupne dopuštene količine, ali s vremenom prilagodbe bez naglih ekonomskih šokova za poslovanje. Puno je modaliteta o kojima ekonomski liberali raspravljaju u kontekstu smanjivanja negativnih eksternalija i borbe protiv onečišćenja, a ideja da zagovornici slobodnog tržišta nemaju rješenja za ekološke probleme je sasvim promašena.

Postoji još mnogo aspekata ideje slobodnog tržišta koji se ne razumiju i simplificiraju te ih je nemoguće sve staviti u jedan članak. No bitno je objasniti da koncept slobodnog tržišta ne predstavlja nekakvu anarhističku utopiju (ili distopiju) te da se iza naoko jednostavne ideje krije kompleksan teoretski okvir koji je potvrđen empirijom. Potrebno je poznavati glavne crte temeljnog koncepta prije rasprave o njegovim učincima, bilo s aspekta kritike ili afirmacije.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.