Često možemo čuti kako se posljednjih desetljeća povećava učestalost obolijevanja od zloćudnih tumora. Na globalnoj razini, ako analiziramo podatke prikupljene na stranici OurWorldInData, možemo reći da je takav zaključak djelomično točan, ali površan.

Istina je da se broj smrti od raka na godišnjoj razini povećao u odnosu na 1970. preko 50 posto. Rak je uzrok svake šeste smrti, što ga čini drugim najčešćim uzrokom nakon kardiovaskularnih bolesti. U isto vrijeme povećan je broj oboljelih od neke vrste zloćudnog tumora te broj smrti s istim uzrokom. Kako onda nisu u pravu oni koji tvrde da je povećana učestalost oboljenja?

Jednostavno, treba uzeti i druge faktore bitne za donošenje takvog zaključka. Prvo, ukupna svjetska populacija. Prije 50 godina u svijetu je živjelo 3,7 milijardi ljudi, a danas živi 7,6 milijardi, to je povećanje populacije za preko 100 posto. Znači da se populacija povećava brže od smrtnosti od raka, tako da se udio smrtno oboljelih od raka u ukupnom stanovništvu ne povećava nego smanjuje.

I drugi je razlog starenje. Što je čovjek stariji, veća je vjerojatnost da će oboljeti od tumora. Prije 50 godina prosječni životni vijek bio je 15-ak godina kraći nego danas. To znači automatski da je i prosječni stanovnik danas stariji, pogotovo u visokorazvijenim društvima (npr. Singapur, gdje je tijekom 70 godina životni vijek produljen za 25 godina).



Na gornjoj slici vidimo da se stopa smrtnosti od raka na svjetskoj razini (broj smrti na 100.000 stanovnika, standardizirano prema starosti stanovništva) smanjuje od početka 1990-ih. Kod nekih tipova karcinoma ostala je ista, ali niti kod jednog nema "enormnog povećanja". Ova činjenica pobija tvrdnje o tome kako "moderni život, tehnologije, GMO...uzrokuju sve češća oboljenja od malignih bolesti".

Stopa smrtnosti od raka u odnosu na ukupno stanovništvo doživjela je svoj vrhunac 1970-ih i 1980-ih godina te je zadnjih 20-ak godina u sigurnom padu što možemo zahvaliti prvenstveno napretku znanosti i biotehnologije, boljem životnom standardu i dostupnosti zdravstvene zaštite. Ovo je stopa smrtnosti od raka u SAD-u tijekom posljenjih 90 godina:



Dakle, što se više razvijamo i što dulje živimo, bit će više oboljelih od tumora. To, međutim, ne znači automatski i veću učestalost budući da se u isto vrijeme povećava i broj stanovnika. Učestalost oboljenja od raka veća je u razvijenim zemljama baš iz razloga duljeg životnog vijeka prosječnog stanovništva. Tako je učestalost oboljenja najveća u Novom Zelandu, Australiji i SAD-u. Hrvatska je malo iznad prosjeka.

Ono što je bitnije, to je izlječivost od raka. Znanost se bori već stotinu godina s raznim oblicima zloćudnih tumora tražeći uzroke njihovog nastanka i kako ih spriječiti ili izliječiti i u tome je sve uspješnija. Neki oblici tumora, poput raka prostate ili dojke, u Americi su gotovo 100% izlječivi. Rak pluća, međutim, još uvijek ima nisku stopu izlječivosti kako u nerazvijenim, tako i u razvijenim zemljama.

Visoko razvijena društva postigla su ogroman napredak u efikasnosti liječenja od raka. SAD danas ima udio izliječenih među svim oboljelima 67%, što je povećanje za preko 50% u odnosu na 1970. godinu. Zato su visoko razvijene zemlje, unatoč većem riziku od oboljenja, među onima s nižom stopom smrtnosti. Najveću stopu izlječenja od raka imaju Japan, SAD, Singapur, Novi Zeland, Austrija i Australija.

Ono što je posebno zabrinjavajuće za nas u Hrvatskoj nije toliko učestalost obolijevanja od raka koja nije među najvišima u svijetu nego slabija stopa izlječivosti pa smo po stopi smrtnosti od raka s 344 osobe godišnje na 100.000 stanovnika pri samom svjetskom vrhu! U cijeloj Europi od nas je gora samo Mađarska. Na globalnoj razini Hrvatska je na ovoj crnoj rang listi na visokom 7. mjestu. U cijeloj Africi od nas je gori samo Zimbabve, u Aziji to su Mongolija i Sjeverna Koreja, a u Južnoj Americi Urugvaj.

Ovo je jedan od iznimno bitnih aspekata koje moramo uzeti u obzir kada pričamo o kvaliteti zdravstvenog sustava i dostupnosti zdravstvene zaštite. Hrvatska očito na tom području ima veliki problem.

Budućnost ipak nije tako siva, barem za svijet (za Hrvatsku nisam siguran). Znanost će sigurno nastaviti napredovati u proučavanju malignih bolesti. Još uvijek znanost nije složna po pitanju što najviše utječe oboljelost od raka - jesu li to genetske predispozicije, utjecaj okoliša, loše osobne navike...Jedno nedavno istraživanje, objavljeno u znanstvenom časopisu Science, došlo je do zaključka da je samo jedna trećina karcinoma mogla biti uzrokovana genetskim predispozicijama ili lošim životnim navikama, a većina je ipak dobila rak kao rezultat "loše sreće" - mutacija koje se događaju cijelo vrijeme i mogu napasti bilo koga bilo kad. Što je osoba u dubljoj starosti, veća je vjerojatnost da će ju takva "loša sreća" pogoditi.

To je istraživanje izazvalo polemike u znanstvenim krugovima te su ga mnogi stručnjaci osporavali tvrdeći kako su autori zanemarili neke bitne aspekte kao što su mjesto življenja i okolina. U svakom slučaju, možemo očekivati da će tijekom sljedećih godina biti sve više tipova karcinoma koji više neće biti smrtne bolesti. U Americi i Japanu neki karcinomi već praktički jesu na toj listi, a Hrvatska je po izlječivosti negdje na razini na kojoj su te zemlje bile prije 1980. Hoćemo li nastaviti nazadovati ili ćemo se promijeniti, ne ovisi samo o našim životnim navikama, već i o efikasnosti zdravstvenog sustava. Ovo je još jedan argument zašto je temeljita reforma zdravstva Hrvatskoj iznimno potrebna i hitna.