Nedavno je onkolog dr. Eduard Vrdoljak izjavio da je od početka tzv. korona krize od raka preminulo od šest do sedam tisuća ljudi dok je od COVID-19 virusa nešto više od 200. Tijekom proteklih mjeseci često smo čuli da je "situacija ozbiljna" zbog korone.

Doista, situacija ne samo da je ozbiljna, nego je alarmantna budući da je smrtnost od raka u usporedbi s COVID-19 virusom ekstremno velika. Smrtnost od raka u usporedbi s COVID-19 je nekoliko tisuća puta veća, stoga želimo upozoriti naše građane na ovu smrtonosnu bolest.

Molimo sve građane Republike Hrvatske da se čuvaju raka. Neka se više fizički kreću, budu umjereni u piću i jelu i prestanu ili smanje pušenje. Obavezno slušajte liječničke upute za prevenciju pojave malignih bolesti. Nadalje, posvetite se svojem emotivno psihičkom stanju koje može utjecati na vaš imunitet, znači smanjite stres!

Budući da sustav i ljudi (ministar zdravstva, HZZO, HZJZ) koji su zaduženi za prevenciju bolesti ne čine svoju dužnost, ovim putem htjeli bismo upozoriti građane na smrtonosnu bolest koja ubija ljude poput muha.

Nadalje, nadamo se da će osnovati posebno tijelo – Civilni stožer za maligne bolesti - koje će svaki dan educirati građane putem masovnih medija o važnosti prevencije pojave malignih bolesti. Osim toga očekujemo da će Civilni stožer za maligne bolesti svaki dan uz pomoć masovnih medija brojati preminule i novooboljele. Samo preminulih će biti oko osamsto mjesečno.

Nadamo se da će svakodnevno brojanje potaknuti ljude da paze na sebe. Osim toga očekujemo uvođenje posebnih mjera za sprečavanje širenja ove opake bolesti. Neke od mjera koje predlažemo su: ekstremno visoki porez na hranu koja je potencijalno štetna kao što je: kruh (zbog aditiva), mlijeka (zbog masnoće), voća (zbog mogućih rezidua pesticida), šećera (zbog velike količine šećera), soli (zbog velike količine soli), sokova (zbog sladila) itd. Predlažemo i nošenje posebnih maski s filterima od aktivnog ugljena prilikom konzumacije pića. Osim toga predlaže se zatvaranje svih tvornica koje zagađuju okoliš. Ostali prijedlozi su na razmatranju.

Od lokalnih Civilnih stožera za maligne bolesti očekujemo da će stajati pred trgovinama i upozoravati ljude da moraju paziti na sebe i druge kuhajući i kupujući im samo ekološku i zdravu hranu. Ako se detektiraju osobe s visokim rizikom pojave raka, Civilni stožer za maligne bolesti trebao bi im propisati strogu dijetu od četrnaest dana. Policija bi trebala svaki dan provjeravati drže li se ljudi uputa Civilnog stožera za maligne bolesti.

Šalu na stranu. Već nekoliko mjeseci svjedoci smo da se u medijima vrši propaganda o sprečavanju širenja virusa. Ljude se poziva da peru ruke, drže razmak, da budu odgovorni itd. I sve bi to bilo u redu da iza toga ne stoji pokvareni i licemjerni sustav.

Usporedbom broja umrlih od malignih bolesti i COVID-19 možemo izvući nekoliko zaključaka:

1. Ljudski životi su nebitni.
2. Bitan je sustav jer on brine samo za sebe. Čovjek brine za čovjeka, dok sustav brine samo za sebe.
3. Propaganda ima iznimnu moć.
4. Čovjek se navikne i prihvati smrt.

Da je sustavu doista bitan ljudski život, postupanje prema Covidu-19 i raku bilo bi jednako, dapače više resursa bilo bi usmjereno prema smrtonosnijoj bolesti. Kako je moguće da se za COVID-19 od koje je umrlo nešto više od 200 ljudi vrši sustavna propaganda dok za rak od koje je u istom periodu umrlo više od 6000 ljudi ne čuje niti A niti B? Kako je to moguće ako su navodno ljudski životi važni? Zar se sustav ne bi posvetio i ljudima koji su oboljeli od raka?

Prema statistici riječ je o ekstremno smrtonosnijoj bolesti u usporedbi s Covidom-19. Da je doista nekome stalo do života onda bi država, zdravstveni sustav i ministar zdravstva u medijima educirali ljude o načinima prevencije oboljenja od raka, isto kao što to čine za COVID-19.

Jesmo li išta od toga čuli od Ministra zdravstva i HZJZ-a? Jesmo li išta od edukacije i prevencije čuli/čitali u masovnim medijima? Nismo. Kako je to moguće ako je riječ o iznimno smrtonosnoj bolesti?

To je moguće jer su životi nebitni, bitan je sustav (što je nesvjesno potvrdio i "popularizator znanosti" Saša Ceci). To nije samo mišljenje nego povijesna činjenica (o tome uče djeca u osnovnoj školi iz povijesti).

U medijima nabija se umjetna empatija i patetika prema bolesnim i preminulim od (s) COVID-19 bolešću jer im je navodno stalo do ljudskih života dok s druge strane ljudi umiru poput muha od raka.

Život uvijek kalkulira. On procjenjuje gdje je veća opasnost i gdje su veće šanse za preživljavanje. To su osnove biologije i genetike. Biologija živih bića funkcionira na taj način da se nagon za preživljavanje orijentira prema većoj opasnosti i svi resursi biti će preusmjereni na potencijalnu prijetnju. Organizam će nastojati što bolje upoznati opasnost da bi se mogao što bolje obraniti. To je i razlog zašto je crna kronika uvijek najčitanija – nagon za preživljavanje je namamljen jer želi upoznati prijetnju da bi se mogao što bolje obraniti i preživjeti.

To je naša priroda. Ona će se fokusirati prema bolesti koja uzrokuje smrt 6.000 ljudi dok će bolest koja ubije preko 200 ljudi marginalizirati ili zanemariti – tako funkcionira biologija, ona kalkulira i procjenjuje gdje je veća opasnost.

Ljudsko društvo je ipak složenije. Društvene pojave poput medija imaju moć preusmjeriti nagon za preživljavanje s točke A na točku Ž. Konkretan primjer usporedbi broja preminulih ukazuje nam na iznimnu moć propagande i medija.

Baš nedavno u susjednom selu preminula je jedna osoba od raka. Kažu da je trebao umrijeti još prije godinu dana, ali "kupio" si je još nešto malo života. Čovjeka su našli mrtvog, praktički u šumi. Budući da nije imao obitelj, pronašli su ga dosta kasno tako da je bio u raspadnutom stanju i kažu da su po njemu puzali crvi.

Slušajući samo opis događaja javlja se muka. Smrt ovog čovjeka oličenje je sustava – trune i raspada se na sve strane. Sustav zanimaju samo brojke i rezultati. On je neljudski entitet i kao takav nema empatiju, emocije niti znanje kako pristupiti čovjeku. Ljudi od raka padaju kao muhe oko nas (eto neki i doslovno), ali sustav i masovni mediji ne paničare oko toga iz vrlo jednostavnog razloga – ti ljudi ne opterećuju sustav. Oni umiru po kućama, šumama, staračkim domovima, rijetko tko u bolnici stoga su i marginalizirani od strane sustava i medija (jer smo, eto, navikli na tu bolest).

COVID-19 je nešto novo i teško bolesni moraju biti u bolnici stoga sustav preko medija diže paniku jer se boji da će biti opterećen. Od onih tisuća i tisuća oboljelih od raka sustav nije opterećen pa nema panike – neka slobodno umiru, nema veze za njih. Doći će novi koji će ih zamijeniti. Povijest nas uči da ljudski životi nikada nisu niti će biti važni sustavu. Oni su samo brojevi, jedinke za održavanje njega samog. Kada postanemo svjesni kako ljudi od nas umiru i obolijevaju od raka (a gotovo svi imamo nekog bližnjeg ili poznanika koji je obolio ili umro od raka), onda izjave kao što su: „važni su ljudski životi“, „budite odgovorni“, i slične tjeraju na povraćanje jer znamo koliku su licemjerne.

Sustav je takav kakav jest, ali ne smijemo zaboraviti da smo ga stvorili mi sami. Upravo zato imamo i moć da ga promijenimo.