Piše: Mario Nakić
28.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
28.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Katalonija je proglasila neovisnost koju zasad nitko ne priznaje. Mnogi hrvatski mediji danas su požurili popljuvati Plenkovića i Vladu RH što je službeno izrazila potporu vlasti u Madridu kao što je to učinila i službena EU.
Inače se ne libim kritizirati Plenkovića i našu vladu, vjerujem da to već znate, ali u ovom slučaju su učinili jedino razumno što se moglo učiniti pa ne vidim razloga za novinarsko zgražanje. Ljevičarski portali očekivano veličaju proglašenje neovisnosti Katalonije uspoređujući, naravno, s revolucijom, a vlasti u Madridu s diktaturom Francisca Franca dok mainstream portali uspoređuju ovu situaciju s Hrvatskom 1991.
Nijedna od ove dvije usporedbe nije ni približno točna.
Republika Hrvatska je još po Ustavu SFRJ iz 1974. imala pravo na samoodređenje do odcjepljenja. Dakle, hrvatski referendum o osamostaljenju je bio u skladu s ustavom tadašnje države, nije kršio nikakve zakone niti vladavinu prava. Na taj referendum je izašlo 84 posto građana RH s pravom glasa među kojima je 93 posto glasalo za osamostaljenje.
Katalonija po važećem španjolskom ustavu nema pravo na jednostrano odcjepljenje, odnosno samostalnost bilo koje španjolske pokrajine može se proglasiti samo ukoliko ona bude izglasana referendumom na području cijele Španjolske. Za taj su ustav građani Španjolske glasali na referendumu 1978. godine kad je odaziv bio 67% te je 92% Španjolaca glasalo ZA.
S time da su građani Katalonije, a izašlo ih je 68%, dali najveću podršku tom ustavu među svim velikim pokrajinama Španjolske, i to s čak 96% glasova.
Prema tome, stvar je jasna. Jednostrano proglašenje neovisnosti Katalonije je protuustavno i nedvosmisleno krši pravni poredak Španjolske. Španjolska je punopravna članica Europske unije i kad bi hrvatska vlada podržala kršenje španjolskog ustava, to bi bio diplomatski i međunarodni skandal.
Javnost je popušila priče naših novinara i emocije su odradile svoje, pogotovo među ljevičarima, ali samo zato što su u Madridu na vlasti liberalni konzervativci, a u katalonskoj vladi prevladavaju ljevičari. I to je jedini razlog zašto naši ljevičari toliko forsiraju ovo odvajanje. Međutim, do njega neće doći.
Trebamo uzeti u obzir pravo na samoodređenje svake nacije, ali isto tako i funkcioniranje pravne i demokratske države. To su dva liberalna principa koja su ovaj put samo prividno u sukobu. Zapravo, treba sagledati stvari razumno i isključivo kroz činjenice. Vlada Katalonije je dobro znala da su potezi koje povlači protuustavni. Umjesto forsiranja referenduma i odcjepljenja, trebala je provoditi kampanju osvješćivanja cijele Španjolske zašto bi Katalonija trebala dobiti samostalnost. To se čini razgovorima i pozitivnim aktivizmom. To nije učinila.
Nije uspjela čak ni uvjeriti svoje stanovništvo da izađe na referendum! Na nedavnom, neustavnom referendumu o osamostaljenju Katalonije izašlo je samo 43 posto punoljetnih stanovnika ove pokrajine među kojima je 92% glasalo za neovisnost. To znači da ipak većina Katalonaca nije za osamostaljenje ili ih nije briga. Ako veći dio naroda nije briga hoće li živjeti u samostalnoj državi ili u ovoj kao do sada, onda odcjepljenje stvarno nema nikakvog smisla.
Do odcjepljenja neće doći iz još jednog razloga. Taj dio Katalonaca, koji je za odcjepljenje, ne izgleda baš kao narod spreman da se bori za samostalnost. Više se čini da je njima do proslava i ispijanja šampanjca na ulici. Oni su iskoristili to proglašenje da se malo zabave u društvu, da se poslikaju i otpjevaju pjesme o revoluciji. Većina današnjih ljevičara u zapadnom svijetu, ako ne i svi, nije kalibar Chea. Oni se možda furaju na njega, ali na prvo pojavljivanje interventne policije razbježat će se glavom bez obzira. Možda je tako i najbolje.
Zato, drugovi, ništa od revolucije ovaj put. Možda jednom drugom prilikom, kad Katalonci izaberu kvalitetnije vođe koji će znati bolje iskomunicirati svoje želje i sa svojim stanovništvom i s vladom u Madridu i ostatkom Španjolske. Oni koji stvarno žele samostalnu Kataloniju, trebaju krenuti od toga da se prvo promijeni Ustav Španjolske. Stvari trebaju ići redom. Da je ovo obavljeno na pravi način, danas ni EU ne bi imala ništa protiv nove nacionalne države. Ovako je jednostavno blesavo.