Klimatske promjene se događaju, to više nitko normalan ne može osporiti. Međutim, klimatske promjene događale su se i ranije u Zemljinoj povijesti, one su prirodni tijek. Može li čovjek utjecati i spriječiti klimatske promjene? Može li čovjek protiv prirode? Mnogi svjetski političari vjeruju da može i ulažu milijarde dolara poreznog novca u borbu za njihovo zaustavljanje.

Novo istraživanje koje je proveo Manhattan Institute, kaže da bi jednostavno puštanje da se globalno zatopljenje dogodi i onda suočavanje s njegovim posljedicama izašlo čovječanstvo puno jeftinije i bezbolnije nego nastojanje da se ono izbjegne.

"Procjene stručnjaka nisu iste onima koje ćete čuti od ekoloških grupa i političara, osobito nakon američkih izbora", rekao je Oren Cass, viši suradnik na institutu Manhattan koji je autorizirao istraživanje, prenosi Daily Caller.

"Čak i Obamina administracija predviđa da će utjecaj klimatskih promjena biti znatno manji od predviđanja ekoloških organizacija. Klimatske promjene nisu kraj svijeta", dodaje Cass.

Međunarodni Panel za klimatske promjene procijenio je u svojim raznim scenarijima da će do 2100. godine čovječanstvo biti od 3 do 20 puta bogatije nego danas. Današnje ulaganje u borbu protiv klimatskih promjena znači otimanje siromašnima da bi se dalo bogatima.

"Problem je u tome što čak i kad bismo potrošili onoliko novca koliko ekolozi žele, ne bismo mogli spriječiti klimatske promjene. Nijedan njihov plan ne bi zapravo zaustavio globalno zagrijavanje. Umjesto 3.9 stupnjeva, svijet bi bio topliji za 3.7 stupnjeva", ustvrdio je Cass.

Pariški međunarodni sporazum predviđa da će najjače svjetske ekonomije potrošiti oko 16,5 bilijuna dolara između 2016. i 2030. godine u razne projekte s ciljem smanjenja ispuštanja toksičnih plinova u atmosferu. No, čak i po najoptimističnijim planovima to će utjecati samo na prevenciju zagrijavanja za 0.019 Celzijevih stupnjeva, a to je tako mala visina da se ne može ni zamijetiti.

"Trebamo li zaista tražiti od onih koji razvijaju svoje proizvode da rade to sporije samo kako bi pokušali usporiti globalno zatopljenje, radije nego da tražimo od budućih, mnogo bogatijih generacija, da proizvedu za njih jeftinija rješenja kako bi se suočili s problemima zatopljenja?", pita se Cass.

"Ono što čujete u medijima o klimatskim promjenama koristi se za promoviranje još veće javne potrošnje. Međutim, u ozbiljnim znanstvenim radovima nema panike. Čak u regulatorskoj literaturi Obamine administracije. Bitno je ne praviti problem veći nego što je i ne stavljati ga na razinu svjetskog rata", zaključuje.