Teško je nabrojati sve gluposti i dezinformacije koje je u jednom intervjuu izrekao, ali moram reagirati na one najgore.

Novi list je tražio stručnog sugovornika na temu populizma u europskoj politici pa je našao baš čovjeka kojemu populizma nikad dosta. Doc. dr. Stevo Đurašković, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koji predaje političku povijest budućim novinarima i politolozima, pokazao je u kratkom intervjuu otprilike zašto je hrvatsko društvo toliko nazadno i zašto još dugo možemo sanjati lijepe stvari, kao što su ozbiljan gospodarski rast i prosperitet.

Nemoguće je odgovoriti u kratkom vremenu na sve nebuloze i dezinformacije koje je mrtvo-hladno iznio pa ću se fokusirati na samo nekolicinu najvećih budalaština i laži.

1. "Većina stanovništva Europe postaje sve siromašnija"

"Od pada komunizma imamo trend da i većina stanovništva čak i u najbogatijim zemljama zapadne Europe postaje sve siromašnija, a manjina sve bogatija, a nakon kraha Newyorške burze 2008. godine taj trend se samo zaoštrio."

Gospodin Đurašković, naravno, ovako kategoričku tvrdnju nije potkrijepio nikakvim izvorom niti brojkama. A nije teško provjeriti.

Rast prosječnog mjesečnog bruto dohotka u Njemačkoj 1990 - 2019  (izvor: TradingEconomics):


Njemačka je možda najbolji slikoviti primjer, ali vrlo slično je i u drugim zemljama. Istraživanje Ekonomskog i društvenog instituta u Dublinu otkriva da je od 1980. do 2018. medijalni dohodak u Irskoj imao realni (prilagođen prema inflaciji) rast za preko 3,3 posto godišnje.

Sve države Europske unije ostvarile su tijekom posljednjih 50 godina realni rast prihoda za veliku većinu svoga stanovništva i sve studije na tu temu idu u prilog tome.

2. "Neoliberalna ideologija dominira"

"Uspjeh populista i radikalne desnice je rezultat otpora etabliranih političkih i društvenih elita da se odreknu dijela svog materijalnog bogatstva i moći u korist svih građana. Sistemske elite, kako ih vi nazivate, nosioci su dominantne neoliberalne ideologije..."

Gdje on vidi te sistemske elite kojima dominira "neoliberalna ideologija"? Pustimo sad na stranu što on nije objasnio kakva je to "neoliberalna ideologija" jer ne postoji autor, ekonomist ni filozof koji je rekao "Ja sam neoliberal i sad ću odrediti postulate naše neoliberalne ideologije". Pustimo na stranu, dakle, to što naš doktor očito ne zna o čemu priča, opet se postavlja pitanje otkud mu ideja da takva "ideologija" dominira kad se gotovo svi naši političari bore protiv neoliberalizma.

Krenimo od vlasti. HDZ, stranka odlučno protiv neoliberalizma. Dokaz: Željko Reiner je objasnio izbacivanje Martine Dalić iz vlade time da HDZ "ne podržava njenu politiku neoliberalizma". HDZ je, "kao demokršćanska stranka, protiv neoliberalizma".

HDZ-ov ideolog i aktualni ministar državne imovine Goran Marić je u svojoj knjizi optužio neoliberalizam kao glavnog krivca za hrvatsku katastrofu.

Milorad Pupovac (SDSS), partner u vladajućoj koaliciji također je više puta napadao neoliberalizam. Godine 2014. optužio je tadašnjeg koalicijskog partnera SDP da se "totalno priklonio dogmi totalitarne neoliberalne ideologije". Dakle, i SDSS je protivnik neoliberalizma.

Neoliberalizam ne voli ni oporba. Najjača oporbena stranka SDP također ima svoje neoliberalce. Zlatko Komadina je 2015. rekao da neoliberalni kapitalizam ne može ostvariti socijalnu politiku:

"Problem je što smo napustili neke misli Karla Marxa. Jednostavno, neoliberalni kapitalizam ne može ostvariti socijalnu poliutiku. Europa je danas neoliberalna, maksimiziraju se profiti bogatih, sve se već pretvara u grabež."

Danas se Komadina hvali da on otklanja neoliberalizam. Meni to zvuči prilično slično onome što tvrdi Đurašković. Pa kad on kaže da "sistemske elite podržavaju neoliberalizam", koje su to? Očito nije ni HDZ ni SDP jer su obje vodeće stranke oštri protivnici "neoliberalizma".

Idemo dalje, možda ima neoliberala u manjim strankama. Živi zid? Ivan Pernar je u ovom intervjuu na pitanje što misli o neoliberalizmu, odgovorio: "Neka vrsta korporativnog fašizma". Dakle, i Živi zid je borac protiv neoliberalizma.

Amsterdamska koalicija? Krešo Beljak, predsjednik HSS-a, također je veliki protivnik neoliberalizma. Evo što je nedavno objavio na Twitteru:

"Neoliberalizam je uništio domaću proizvodnju i naša država se tu pokazala kao maćeha. Nisam protiv zdrave konkurencije, ali pravila domaćeg tržišta bi trebalo regulirati u našu korist, ako smo suvereni i neovisni."

Ispada da je gotovo nemoguće naći političku opciju u Hrvatskoj koja se svim silama ne bori protiv crnih zala neoliberalizma. Gospodin Đurašković halucinira. Ne samo da u našim "sistemskim elitama" nema nikakvih poklonika tog famoznog "neoliberalizma", već su sve one - i lijeve i desne - udružene u borbi protiv "neoliberalizma", što god to značilo. Izgleda da je i gospodin Đurašković dio te sistemske elite jer su svi hrvatski političari praktički njegovi istomišljenici.

Da nema nikakvog "neoliberalizma" možemo zaključiti i po rezultatima hrvatskih politika. Jer ako zamišljaju "neoliberalizam" kao politiku ekonomskih sloboda, liberalizacije tržišta i privatizacije proizvodnje (a za ljevičare je to obično "neoliberalizam"), onda je Hrvatska jedna od najmanje "neoliberalnih" zemalja svijeta.

To, naime, potvrđuju sva relevantna međunarodna istraživanja. Radničke i poduzetničke slobode su nam na razini siromašnih afričkih zemalja, na Indeksu privatnog vlasništva smo 74., a na Indeksu ekonomskih sloboda 85. Da u Hrvatskoj vlada neoliberalizam, sigurno ne bismo imali još uvijek tisuće poduzeća u državnom vlasništvu dok su druge zemlje istočne Europe privatizirale skoro sve.

3. Socijalni darvinizam

"...glavna svrha života materijalno i karijerno ispunjenje koje se zasniva isključivo na natjecanju, a ne na suradnji, pa je – kao u sportu ili u ratu – prirodno da pobjednik dobija sve, a gubitniku da ne ostaje ništa."

Opet, dakle, imamo primjer intelektualca koji baljezga pseudoznanstvene teorije. Socijalni darvinizam je znanost davno pobila kao potpuno pogrešnu teoriju koja se ne zasniva na realnim činjenicama, a mi smo o tome već pisali kad je iste teze ponavljala Katarina Peović iz Radničke fronte.

Na slobodnom tržištu, naime, za uspjeh je ključna suradnja. Bez suradnje nema konkurentne proizvodnje, prodaje ni bilo kakvih pozitivnih rezultata. I ne opstaju najjači nego oni koji su u stanju bolje zadovoljiti potrebe građana. Ne postoji sustav, dosad izumljen, koji bi bolje zadovoljavao potrebe građana i poboljšavao njihove živote od slobodnog tržišta. Ovako je to objasnio liberalni filozof Ludwig von Mises u knjizi "Ljudska akcija":

"Razum potvrđuje da je najbolji način da čovjek unaprijedi svoje stanje društvenim udruživanjem i raspodjelom poslova (specijalizacija) uz učešće i na korist i onih manje talentiranih ili sposobnih."

Dakle, ključ uspjeha u tržišnoj ekonomiji je udruživanje i specijalizacija rada, suradnja među ljudima različitih specijalizacija dovest će do proizvodnje kvalitetnijeg proizvoda koji će građanima biti korisniji od konkurencije pa će više vrijediti. A da bi se to postiglo, ljudi moraju međusobno komunicirati, razmjenjivati znanja i rad.

A onaj koji ne uspije, probat će nešto drugo u čemu će biti uspješniji. Nije to nikakva katastrofa, u svakom slučaju je daleko bolje od masovnog izgladnjivanja kakvo se dogodilo u Maovoj Kini kad je diktator pokušao ukinuti sve tržišne zakone pa su ljudi na selu morali jesti kore s drveta. Ako je to znak dobrote i suosjećanja - ne, hvala.

4. Solidarnost

"Tko nije za to sposoban, osuđen je crknuti, sam i prezren. Solidarnost i društvena kohezija su bajke za slabiće, ostatak socijalističke svijesti koji sprječava čovjeka – poduzetnika da se »samoaktualizira«, a to znači ostvari karijeru i materijalno se situira, bez obzira na posljedice po druge ljude."

U zemljama s većim ekonomskim slobodama veća je i predanost pomaganju siromašnijima, što je sasvim normalno jer tamo gdje se dobro zarađuje, može se i dobro pomagati. Tako da nitko nije "ostavljen da crkne" ili što već. Kohezija je normalna i poželjna u svakom normalnom društvu osim u socijalističkim zemljama poput Kube, Venezuele i Sjeverne Koreje, gdje su siromašni doslovno ostavljeni da umru od gladi.

Mislim da su ljevičari stvarno zadnji koji se imaju pravo pozivati na solidarnost jer na indeksu solidarnosti su bivše i sadašnje socijalističke zemlje rangirane najgore, a SAD je na drugom mjestu. Koje zemlje izdvajaju najviše za pomoć državama u razvoju? Ne Kina, ne Vijetnam, ne Kuba, ne Venezuela...nego SAD i EU.

Socijalisti ne vole pomagati ljudima, oni žele da VI to učinite umjesto njih. Ali ne dobrovoljno i kako vi želite, već prema njihovoj volji i prisili, onako kako oni žele i koliko oni misle da je potrebno. Zanima me je li gospodin Đurašković ikada učinio nešto dobro za neku siromašnu osobu ili samo voli naglašavati svoju tobožnju brigu, ali definitivno širi dezinformacije i demagogiju koja nema uporišta u stvarnosti.

A ljevici zamjera što nije dovoljno radikalna i populistička.

Taj čovjek predaje političku povijest budućim novinarima i politolozima.