"Ako je Čile bio kolijevka neoliberalizma, onda će biti njegov grob", najavljivao je Gabriel Boric krajem 2021., tada kandidat koalicije komunističkih i socijalističkih stranaka na predsjedničkim izborima u Čileu.

Pobijedio je na valu velikih studentskih i radničkih prosvjeda 2019-2021. zbog ekonomske nejednakosti, kada su prosvjednici tražili promjenu čileanskog ustava i ekonomskog sistema koji je, po njima, ostavština Pinochetove diktature (1973-1990). Boric je tada bio jedan od vođa prosvjeda i tako je privukao pozornost medija i javnosti. Često je naglašavao svoju privrženost Salvadoru Allendeu, socijalističkom predsjedniku koji je svrgnut vojnim pučem 1973. (više o tim događajima pročitajte ovdje i ovdje). Kad je pobijedio na izborima, Borica su opisali kao "najljevijeg predsjednika nakon Allendea". Boric je sebe u različitim prilikama opisivao kao demokratskog socijalista, libertarijanskog socijalista, lijevog libertarijanca i "marksista koji vjeruje u demokraciju".

Porijeklom je Hrvat pa je privukao i veliku pažnju hrvatskih medija. Imao je velike planove, tvrdio je da će, poput Allendea, "na demokratski način transformirati čileansku politiku koja se još uvijek previše bazira na slobodnom tržištu".

Takve bombastične najave latinoameričkih lidera u pravilu nailaze na odobravanje američkog ekonomista i nobelovca Josepha Stiglitza (inače miljenik Faktografa) koji je ubrzo nakon Boriceve inauguracije pohitao u Čile na sastanak s novim predsjednikom. Stiglitz je tada oduševljeno izjavio da je "došao na sahranu neoliberalizma" koji je opisao kao "propali slobodnotržišni model Miltona Friedmana".

Boric, kada je preuzeo upravljanje Čileom, imao je sasvim solidnu podršku domaće javnosti od 50 posto. Međutim, već nakon prvih 100 dana vlade ta je podrška pala na 31 posto. Pokazalo se da većina Čileanaca ipak nije oduševljena toliko radikalnim skretanjem ulijevo.

Dugo je najavljivao novi ustav koji je trebao poslužiti kao temelj velikih ekonomskih reformi i transformacije, međutim na narodnom referendumu u jesen 2022. Boricev prijedlog ustava je glatko odbijen (68:32). On je tvrdio da će novi ustav "jamčiti veću socijalnu pravdu i jednakost", ali kritičari su tvrdili da je njegov prijedlog "previše ljevičarski i radikalan".

Razočaran takvim rezultatom, Boric je počeo preispitivati vlastite stavove i uvjerenja. Odustao je od radikalnih javnih istupa, sastao se s vođama desnih stranaka i promijenio svoje mišljenje o razdoblju tijekom i nakon Pinocheta. To je pitanje koje i dan-danas polarizira Čileance. Iako svi moraju priznati da su počinjeni zločini nad tisućama građana iz političkih razloga, većina Čileanaca i dan-danas smatra da je ekonomski smjer bio dobar jer Čile je danas najprosperitetnija ekonomija u Južnoj Americi. Boric je dugo tvrdio da su sve čileanske vlade nakon Pinochetovog povlačenja "propustile priliku demokratizirati i reformirati društvo", ali nakon neuspjelog referenduma priznaje da je "bilo nekih uspjeha i nekih stvari koje nisu prošle najbolje".

Takav zaokret u retorici uzrokovao je poremećaj u njegovoj koaliciji pa je izgubio podršku Komunističke stranke i još nekih koalicijskih partnera, čime je izgubio većinu u parlamentu i više nije mogao donijeti nijedan bitan zakon.

Htio je provesti poreznu reformu. Iako Čile već ima prilično visoke poreze (porez na dohodak je 40% za sve radnike, a porez na dobit 27%), Boric je htio uvesti nove, više stope za one koji zarađuju više. Oba doma parlamenta su odbila taj prijedlog zbog kritika ekonomista da investicije u industriju ionako padaju i da bi svako povišenje poreznih stopa samo pogoršalo situaciju. Pokušao je provesti reformu mirovinskog sustava, što su, između ostalog tražili prosvjednici prije 4 godine, ali ni to nije prošlo.



Ostavljen od koalicijskih partnera, uslijed rasta nezaposlenosti i bez pravog rasta BDP-a, Boric ima ogroman problem s javnim mnijenjem. Ne pomaže ni to što su građani sve više zabrinuti i zbog rasta stope kriminala, a vlada ne pronalazi način adekvatnog odgovora. Prema zadnjem istraživanju javnog mnijenja, podrška Boricevim politikama u Čileu na povijesno je niskoj razini - samo 24 posto. S druge strane, čak 70% građana mu se protivi.

Sljedeći predsjednički izbori u Čileu održat će se krajem iduće godine, a već sada je praktički jasno da se Boric neće kandidirati jer naprosto nema političke koalicije koja bi istaknula njegovu diktaturu. Prema anketama nadmoćno vode dvoje desničara - Evelyn Matthei (Neovisna demokratska unija) i José Antonio Kast (Republikanska stranka). Borica u anketama uopće nema jer ga nitko više ne vidi kao predsjednika u drugom mandatu.

Što će Stiglitz, koji je praktički na isti način hvalio i venezuelanskog socijalističkog lidera Huga Chaveza i njegove politike koje su se ubrzo pokazale užasno velikim promašajem? Ništa, čekat će da se pojavi neki novi socijalistički mesija u Latinskoj Americi.