Vezani članci:
Brazilska vlada želi kopirati Čile: Pred kongresom deklaracija ʼ17 principa slobodeʼ
Ekonomske slobode produžuju život: Pogledajte u kojim zemljama ljudi danas najduže žive
Dva Hrvata odigrala ključnu ulogu u pokušaju uspostavljanja socijalizma u Čileu
Različiti putevi: Ekonomski slobodan Čile i socijalistička Venezuela
Rock zvijezde, socijalizam i legende koje nikad ne umiru
Čileansko čudo: Od siromaštva i diktature do najbogatije zemlje Južne Amerike
Klasić i Net.hr opet šire dezinformacije: Ne, nejednakost u svijetu se ne povećava, već 10 godina se smanjuje
Žižekova kritika liberalizma je neutemeljena, deplasirana i 100% pogrešna, evo zašto!
Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji
Šveđani i Finci pokrenuli ozbiljnu i otvorenu raspravu o neoliberalizmu - na znanstvenoj razini
Tko je Davor Štern, veliki borac protiv neoliberalizma?
Za tužbe protiv crkvenih zvona Zekanović okrivio neoliberalizam
Ovaj lik predaje na FPZG-u, širi teške dezinformacije i tvrdi da našom politikom vlada ʼneoliberalizamʼ
Hrvatska javna uprava je toliko loša da je i radikalne ljevičare pretvorila u neoliberale
Kako je neoliberalizam uništio svijet (dokazi, a ne prazne priče)
Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!
Bolsonaro - fašist ili posljednja nada za Brazil?
Kako biste reagirali da vam netko kaže da je Kirgistan nogometna velesila?
LGBT portal za diskriminaciju u Zadru okrivio neoliberalni kapitalizam
Sever će morati prihvatiti da radnik i poslodavac nisu sukobljene strane
Hrvatska verzija neoliberalnog kapitalizma
Kako nas mediji godinama plaše neoliberalizmom kojeg ovdje nema ni u tragovima
Neoliberalni sindikalist promijenio ploču, ali se opet zapleo
Protivnici liberalizma izmišljaju termine za nepostojeće stavove: Što je 'trickle-down'?
Je li za tragediju na Grenfellu krivo slobodno tržište?
Što je uopće neoliberalizam?
Dragan Kovačević bio je u travnju Styrijin ʼHeroj kojeg Hrvatska trebaʼ i zagovarao uvođenje socijalizma
Istaknuti ideolog desnice potvrdio: Hrvatska desnica je Radnička fronta s krunicom
Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije
Je li trijumf Kineza na PISA testovima dokaz superiornosti komunizma?
Novo na Liberalu:
Izvana zeleni, iznutra neoliberali
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto cijene rastu: O populizmu, politici i pohlepi
Plenković poručio da ga nije briga što građani RH misle o sigurnosnoj politici
Ne, novinari nisu žrtve. Evo zašto su se okomili baš na Lovrena
Postoji li put do mira u Ukrajini?
Je li umjetna inteligencija pristrana? Evo što ChatGPT kaže o sebi i svome ʼbiasuʼ
Zakon o oporezivanju ʼekstraprofitaʼ bi mogao imati problem s Ustavom. Evo zašto...
Spremni za (s)rat
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Korona je postala smaračina, ali treba nastaviti podsjećati na šarlatane u znanosti i medijima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Helga ima problem s crncima na Twitteru
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Nova runda Indexovih napada na osnivača Liberala
Premijerka Novog Zelanda u UN-u najavila rat protiv slobode govora na internetu
Iran nam treba biti podsjetnik da je ʼMoralna policijaʼ sumrak humanosti
Preraspodjela je uvijek loša ideja - Hayekova lekcija koju vrijedi ponoviti
Koronaški brojači smrti pretvorili su se u krvožedne ratne navijače
Tajna ʼprekomjerne dobitiʼ: Kako profit transakcijom u državni proračun postaje moralan?
Politička situacija pred izbore u Švedskoj 2022.: Liberali uz desne populiste
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Svi smo u mladosti prošli indoktrinaciju kolektivizmom, a samo neki se uspiju toga riješiti
Postoji nešto puno gore od inflacije. To je nestašica
Tri obilježja po kojima možemo prepoznati propagandu
Stariji sugrađani žrtve su propagande straha i loše politike. Ne smijemo ih ostaviti na cjedilu
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Politika tzv. ʼsamodostatnostiʼ je put u propast
Hrvatska vlada ulaže dodatnih 45 milijuna kuna u snažnije dezinformiranje građana
Problem liječničke savjesti može se riješiti bez zadiranja u ičije pravo

Je li slobodno tržište naudilo Čileancima?


Piše: Mario Nakić
18.11.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Je li slobodno tržište naudilo Čileancima?

Je li slobodno tržište naudilo Čileancima?


Piše: Mario Nakić
18.11.2019.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Otkad su započeli masovni (i često nasilni) prosvjedi u većim gradovima diljem Čilea, koje je predsjednik Sebastian Pinera pokušao ugušiti slanjem vojske pa još pogoršao stvar, mnogi lijevo okrenuti komentatori diljem svijeta opisali su to kao pobunu građana protiv nepravde i okrutnosti "neoliberalizma". Isticali su težak život siromašnog stanovništva, njihove žalbe na obrazovni i mirovinski sustav te osobito visoku razinu ekonomske nejednakosti.

Je li Čile stvarno pakao za prosječnog građanina?

Prvo, trebamo razumjeti kontekst cijele regije. Čile je jedna od latinoameričkih zemalja koje su proteklih 60 godina prošle velika ideološka i politička previranja; iz jednog totalitarizma u drugi, iz jednog ekstremizma u drugi. Sve je to ostavilo ožiljke na sjećanju, razmišljanju i osobito mentalitetu. Južna Amerika je nakon Afrike drugi najsiromašniji kontinent upravo zbog čestih ideoloških i ekonomskih eksperimenata raznih ekstremista koji su u tim zemljama razmjenjivali vlast. Danas su možda najbolji primjeri Venezuela, koja je posljednjih 20 godina posve odsklizala u krajnje siromaštvo, Bolivija i Argentina.

Čile je u toj priči prošao uvjerljivo najbolje, to potvrđuju gotovo svi ekonomski parametri. Nakon kratkotrajnog socijalističkog eksperimenta pod predsjednikom Salvadorom Allendeom, uslijedila je vojna diktatura generala Augusta Pinocheta od 1973. do 1990. godine. Pinochet je koristio brutalnu silu u obračunima s ideološki suprotstavljenim skupinama (svima koji su podržavali Allendea), a zatim i protiv svakoga tko se usudio kritizirati njegovu moć i vladavinu. Tisuće ljudi je pobijeno, a desetci tisuća su zatvoreni ili prognani. To su sve činili oni koji su sebe smatrali "čuvarima zakona i reda". Međutim, diktator Pinochet je također omogućio skupini mladih Čileanaca, koji su tek došli s faksa iz Amerike, da pod patronatom tada najpoznatijeg ekonomista Miltona Friedmana implementiraju sustav slobodnotržišne ekonomije.

Država je dala u privatizaciju što god se moglo privatizirati - od medija, preko rudnika, energetskih poduzeća, kompletne državne industrije do infrastrukture i bolnica. Školstvo je vaučerizirano tako da je privatni sektor ušao u sustav. Ukinute su carine kao i sve barijere na ulaganje stranog kapitala i međunarodnu trgovinu. Socijalna pomoć je gotovo ukinuta.

Sve se to događalo prilično brzo i većina se teško snalazila. Zahvaljujući stranoj robi koja je preplavila tržište, domaće tvrtke koje nisu mogle konkurirati gasile su se, a mnogi obrti zatvarali. Siromaštvo je raslo i prijetili su nemiri, ali njih je Pinochet u startu gušio vojnom silom. Te mjere sigurno ne bi bilo moguće provesti u roku od 5 godina da nije bila riječ o čvrstoj diktaturi. Da su dobili demokratske izbore, Čileanci bi odbacili reforme u startu jer su većinu pogađale.

Međutim, 1980-ih stanje se počelo naglo poboljšavati. Biznisi su se otvarali, BDP je dobio uzlet prvenstveno zahvaljujući velikim stranim ulaganjima. Od 1980. do danas BDP po stanovniku se učetverostručio.



Pinochet je 1988. svojevoljno raspisao referendum na kojem je pitao građane žele li da se održi njegova diktatura ili bi demokratske izbore. Sljedeće godine je većina na referendumu odlučila da želi demokraciju i on se potom svojevoljno povukao s vlasti (iako je istina da su na njegovu odluku utjecale i velike američke korporacije koje su imale veliku moć u Čileu).

Otad se vlast mijenjala između konzervativaca, klasičnih liberala i socijaldemokrata nekoliko puta i socijalna politika je znatno ublažena, ali glavni smjer je zadržan. Čile je i danas među 20 ekonomski najslobodnijih zemalja svijeta i uvjerljivo najslobodnija zemlja u Latinskoj Americi. Ali osim ekonomskih sloboda, Čileanci danas uživaju i najveće građanske i političke slobode u tom dijelu svijeta (prema istraživanju Cato instituta - Indeks ljudskih sloboda). UN-ov Human Development Index također svrstava Čile na sam vrh najrazvijenijih među svim latinoameričkim zemljama.

Prosječni životni vijek Čileanaca je od 1960. do danas produžen za 25 godina (za usporedbu, u istom razdoblju se u Hrvatskoj produžio za 17 godina). Čileanci danas žive duže od Hrvata, a u prošlom stoljeću živjeli su kraće.

Iako se neki od prosvjednika žale na vaučerski školski sustav, činjenica je da Čile ima najbolji obrazovni sustav u cijeloj Latinskoj Americi prema rezultatima PISA testova. Čile ima najveću prosječnu i medijalnu plaću i uz Urugvaj najmanju stopu ekstremnog siromaštva.



Ekonomska nejednakost se spominje kao najveći razlog nezadovoljstva. Istina je da Čile ima natprosječno visoku ekonomsku nejednakost (GINI koeficijent) na globalnoj razini i pogotovo na razini OECD-a, ali među državama Sjeverne i Južne Amerike Čile je osmi, odnosno u sredini. Kostarika, Kolumbija, Brazil i Meksiko imaju veći GINI koeficijent od Čilea.



Druga stvar, nejednakost u Čileu nije rezultat slobodnog tržišta jer je ona u ovoj zemlji bila izrazito visoka i prije 100 godina. Zapravo, nejednakost u Čileu se već 50 godina smanjuje zahvaljujući slobodnom tržištu. Na kontinuirano (iako, istina, sporo) smanjivanje nejednakosti najviše utječe visoka razina socijalne mobilnosti. Stanovnici Čilea imaju veću mogućnost iz siromaštva postati bogataši od stanovnika bilo koje druge latinoameričke zemlje.



Još zanimljivije - nejednakost u Čileu je ispod latinoameričkog prosjeka i ona se smanjuje brže od latinoameričkog prosjeka.

Zašto onda prosvjeduju, pitate se? Iz vrlo sličnih razloga iz kojih prosvjeduju i mnogi u SAD-u koji je jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta. Mnogi građani nisu zadovoljni brzinom razvoja, htjeli bi da žive još bolje. Mnogi od njih se ideološki suprotstavljaju sistemu u kojem žive i predsjedniku koji dolazi s desnog centra. Mnogi od njih žele socijalizam. Čileanci su jednom već izabrali socijalizam 1970. i već godinu dana kasnije požalili. Uz socijalizam nužno dolaze nestašice osnovnih potrepština, hiperinflacija cijena i opće siromaštvo.

Danas je Čile ideološki podijeljen na povijesnoj osnovi, vrlo slično Hrvatskoj. Čileanci se dijele na one kojima je draži Allende i one kojima je draži Pinochet. Otprilike je podjela 50:50. Velika većina itekako razumije da su oba lidera bili prilično autoritarni (prvi je demokratski izabran, ali je zlorabio moć i prekršio Ustav, a drugi je od početka bio diktator), ali gotovo svatko vidi u jednome od njih "manje zlo". Oni koji vide veće zlo u Pinochetu nerijetko imaju nekog bliskog rođaka tko je stradao od njegovog režima. Ti ljudi povezuju ekonomski liberalizam - politike slobodnog tržišta - direktno s Pinochetovom brutalnom diktaturom.

Postoji taj argument da je u tom trenutku bilo nemoguće implementirati liberalne politike bez "čvrste ruke" i da bez diktature ključne reforme ne bi bile provedene, ali s druge strane takav je način nanio možda još više štete dugotrajno gledano jer ljudi dobro pamte represiju i dobar dio Čileanaca će reforme i privatizaciju još dugo vezati za represivan režim, zatvaranja, ubojstva i progone. To je emotivan i subjektivan, ali bitan aspekt u ovoj priči.

Ipak, valja podsjetiti i na ono što je prethodilo vojnom puču 1973. i Pinochetovom preuzimanju vlasti, a to je bio socijalizam koji je Čileu donio strmovit ekonomski pad pomiješan sa socijalnim nemirima i neimaštinom. Nove generacije toga se ne sjećaju, možda bi i one to trebale osjetiti. Onda će možda shvatiti da ekonomska nejednakost nije najgora stvar koja može pogoditi neku naciju.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.