Posljednjih 30-ak godina oni se uspješno igraju s nama. Možda je došlo vrijeme da se i mi malo poigramo s njima.

Cirila Toplak, profesorica političke teorije na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani, u stručnom radu "Referendum: prednosti i nedostaci", u bilješkama navodi sljedeće:

"Zagovaram tezu da je demokratski deficit ustvari samoispunjujući urok: političke stranke i političari sa svojim skandalima, korupcijom, netransparentnim djelovanjem,nedostatkom konkretnih programa i jasnih ideoloških razlikovanja bitno pridonose tome da se građani udaljavaju od politike i da ih ona ne zanima. Potom se isti ti političari javno brinu zbog slabog sudjelovanja na izborima i negativnog odnosa javnosti prema politici koji su, pomoću senzacionalističkih medija, sami uzrokovali."

Anton Pelinka, profesor političkih znanosti, na temelju austrijske referendumske prakse utvrdio je:

"Ako politička klasa nije sposobna riješiti problem unutar vlade ili parlamenta, referendum je dragocjena alternativa. U ustavnima, teritorijalnim i moralnim pitanjima referendum osigurava onu razinu legitimacije koju nije moguće osigurati u stranačkim političkim procesima. Daleko od toga da bi ugrožavao stranački sustav, referendum može olakšati djelovanje vlasti."

Vratit ćemo se na trenutak na ono što kaže profesorica Toplak, odnosno na tezu da je demokratski deficit samoispunjujući urok. Čini li se vama, kao što se meni čini, da se u našoj državi aktivirao taj urok? I da je urok nekako pojačan ovom posljednjom referendumskom inicijativom, pod sloganom "Uzmimo novac strankama"? Denis Martinić, član Organizacijskog odbora ove referendumske inicijative poziva i ostale stranke (osim Živog zida, koji je inicijator) da se pridruže i donesu istinske promjene u društvu.

Moja prva reakcija na navedeni referendum došla je u obliku niza pitanja:

1. Tko će, kako i kada nadzirati financijsko poslovanje političkih stranaka?
2. Hoće li se samo bogati moći baviti politikom?
3. Hoće li nam u Sabor ulaziti likovi poput Tomislava Horvatinčića i Zdravka Mamića, gdje će krojiti zakone kakvi njima odgovaraju? Ili će samo sponzorirati svoje "žetončiće"?
4. Tko će sve utjecati na promjene gradskih urbanističkih planova na lokalnim razinama?
5. Kojom brzinom će se poljoprivredna zemljišta prenamjenjivati u građevinska?

Nakon prvih sumnji, počela sam si postavljati neku drugu vrstu pitanja. Molim drage čitatelje da si i oni postave ista ta pitanja:

1. Hranimo li mi, porezni obveznici, našim novcem ovu hobotnicu koja nas steže oko vrata godinama?

2. Nije li naš Izborni zakon skrojen tako da na vlasti opstaju samo najduži krakovi hobotnice?

3. Gledamo li mi desetljećima jedne te iste likove na političkoj sceni? Likove koji, čast iznimkama, žive odlično na naš račun, a za ovo društvo nisu učinili nikad ništa?

Sjete se građana samo u svojim izbornim kampanjama.

4. Lažu li nas neprestano i to besramno?

5. Koliko reformi su nam već obećali? Jesmo li vidjeli bar jednu suštinsku reformu?

6. Je li Hrvatska postala bogata poput Švicarske?

7. Jesu li naši političari, odnosno političke stranke koje financiramo, tu gdje jesu zbog interesa građana ili zbog svojih vlastitih interesa? Zaslužuju li oni naš novac?

8. Hoćemo li i dalje hraniti tu hobotnicu koja nam oduzima budućnost?

Zamislite samo kad bi se naše političke stranke morale same pobrinuti za vlastito financiranje. Populističke floskule i zamagljene priče nestale bi u trenu. Prošlost bi postali podobni, lažne veličine i njima slični. Bahatost bi zamjenila ljubaznost. Stranački programi ne bi se svodili na socijalističke parole i obećanja za koja i oni sami znaju da ih ispuniti ne mogu ili neće. Možda bi se napokon pojavila politička stranka za koju bi vrijedilo dati glas. A i vrijeme je da osjete što znači boriti se na tržištu gdje vladaju zakoni ponude i potražnje.

Nitko ne može predvidjeti koje su moguće posljedice uspjeha ovog referenduma, no došlo je vrijeme da se i mi poigramo s njima, kao što se oni već dugo igraju s nama. Ovo je prilika da im pokažemo što doista mislimo o njima. Sigurna sam da možete osjetiti njihov strah. Strah da će ostati bez milijuna kuna za koje se nisu morali oznojiti niti sekunde.

Jer, urok se aktivirao. Napokon bi car mogao ostati gol.