Jutarnji list je objavio zanimljiv članak o neizvjesnoj sudbini skupine radnika iz Nepala koji su došli raditi u jednu varaždinsku tvrtku. Ljudi su došli da bi zaradili i otplatili kredite, a sada im prijeti povratak. Tvrde da ih je poslodavac prevario.

Naime, rečeno im je da će im plaća iznositi 5.090 kuna, što su i potpisali, ali nisu znali da je to bruto iznos, a neto je znatno manji. Da stvar bude gora, ubrzo im je aneksom ugovora plaća smanjena na 3.200 kuna ili malo više od minimalca. To nije ono zbog čega su došli. Dvojica su se pobunila i dobili su otkaze, a ostali ne znaju što učiniti jer se ne žele vratiti u Nepal.

Poslodavac tvrdi da im je smanjio plaće zato što "nisu dolazili na posao, bili su aljkavi, koristili su mobitele" i tako dalje, što mi se čini pomalo čudno jer ako netko tako krši ugovornu obavezu, onda ćeš mu valjda dati izvanredni otkaz, a ne sniziti plaću. U svakom slučaju, ako su stvarno radnici prevareni, trebali bi se na sudu izboriti za svoja prava, ali problem je što u međuvremenu trebaju od nečega živjeti. Hrvatski zakon im ne dozvoljava da potraže drugi posao u Hrvatskoj ili drugog poslodavca.

Da, oni su možda žrtve nesavjesnog poslodavca (to ne znam zasigurno, neka sud utvrdi), ali su sigurno žrtve hrvatskih diskriminatorskih zakona. Prema informacijama objavljenim na Središnjem državnom portalu Ministarstva uprave RH, strani državljani imaju pravo raditi samo kod onog poslodavca koji im je ishodovao dozvolu za rad.

To dovodi strane radnike u izrazito nepovoljan položaj. Inače radnici imaju pravo u bilo kojem trenutku, ako nisu zadovoljni uvjetima rada, poslom ili poslodavcem, otkazati ugovor o radu i uz poštivanje ugovorenog otkaznog roka prijeći kod drugog poslodavca. Nepalci tu mogućnost nemaju jer im naš zakon to ne dopušta. Bez pisane dozvole njihovog prvog poslodavca oni se ne smiju zaposliti kod drugoga.

Tako je država omogućila nesavjesnim poslodavcima da privuku strane radnike obećavši im veću plaću i onda im nakon par mjeseci ponude aneks ugovora s minimalcem. Jedini izbor, koji strani radnik u tom slučaju ima, jest potpisati aneks ili vratiti se u zemlju iz koje je došao. Ako se vrati, izgubio je vrijeme i novac koji je potrošio da bi došao ovdje i počeo raditi.

Znači, ako ovi Nepalci uistinu jesu prevareni, to nije krivica samo poslodavca, već hrvatskih zakonodavaca koji su mu to omogućili.

Osim najavljenog ukidanja kvota na uvoz radnika, država bi svakako trebala izmijeniti zakon o strancima tako da stranim radnicima omogući jednake i ravnopravne uvjete na hrvatskom tržištu rada.

Prvo, treba ukinuti regulaciju koja traži da strani radnik mora imati dokaz o stručnoj spremi za posao na koji je prijavljen kod hrvatskog poslodavca. Jer u Hrvatskoj, recimo, bilo tko može raditi kao konobar ili pomoćni kuhar, bez obzira je li završio školu za to ili ne. Zašto bi se onda zahtijevala stručna sprema za strance? Na taj način već su njihove mogućnosti za promjenu radnog mjesta u Hrvatskoj vrlo ograničene. Drugo, treba ukinuti regulaciju po kojoj strani radnik mora raditi isključivo onaj posao za koji je dobio radnu dozvolu. I treće, treba ukinuti regulaciju koja mu ne dozvoljava da bez dozvole prvog poslodavca potraži drugi posao.

Te tri regulacije su uvedene s ciljem protekcionizma, odnosno posebne zaštite hrvatskih poslodavaca i domicilnih radnika pod pretpostavkom da će strani radnici nekako ugroziti zapošljavanje domaćih radnika. Ta je pretpostavka pogrešna. Rezultate tih regulacija vidimo u praksi, strani radnici mogu biti tretirani kao roblje, pogotovo oni koji su uložili previše da bi došli tu pa im se ne isplati vraćati.

Nitko nije zaslužio takav tretman. Hrvatska treba liberalizirati uvoz radnika, ali na način da se omogući slobodna konkurencija na tržištu rada jer omogućavanje slobode izbora najveća je zaštita koju radnik može imati. Kad bi ovi Nepalci imali mogućnost promijeniti poslodavca, sad bi vjerojatno već primali ponude za rad s boljom plaćom jer radnika u Hrvatskoj nedostaje.

Osim toga, potrebno je ukinuti i četvrtu regulaciju - onu da novoosnovane tvrtke i tvrtke bez zaposlenih ne smiju zaposliti strane radnike. Uopće ne vidim koja logika stoji iza takvih nerazumnih odluka. Sve one skupa pridonose tome da se u Hrvatskoj legalizira moderno roblje.