Piše: Mario Nakić
22.2.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
22.2.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Kad su Ujedinjeni narodi objavili 2012. godine statistiku po kojoj je Švedska postala zemlja s najvećim brojem silovanja po glavi stanovnika u zapadnom svijetu, Šveđani su to opravdavali time da se zbog povećanja spolne jednakosti kod njih češće prijavljuje nasilje nad ženama, da se promijenio zakon pa se više napada ubraja pod silovanje i najčešće - da se muškarci teško nose sa spolnom ravnopravnošću pa češće seksualno napadaju žene.
Šveđani su odbijali i još uvijek kategorički odbijaju bilo kakvu povezanost ogromnog povećanja broja seksualnih napada na žene s njihovom odlukom da postanu humanitarno svjetsko središte sa širokim rukama prema svima koji traže azil ili utočište iz zemalja tzv. "Trećeg svijeta".
Moram prvo naglasiti da sam jedan od onih liberala koji zagovaraju što veću slobodu kretanja stanovništva, što mekše granice među državama i sve vrste dobrovoljnih humanitarnih akcija za pomoć izbjeglicama bez obzira na njihovu zemlju porijekla, vjeroispovijest, boju kože ili bilo koji drugi faktor. Dakle, ovo ne pišem da bih podizao tenzije ili širio nekakvu propagandu protiv imigranata, ne želim ništa generalizirati, ali trebamo razmisliti o ulozi države, poglavito socijalne države kod sigurnosti građana i povećanja nasilnih djela. Švedska je po tom pitanju izvrstan primjer jer njihova država nudi tražiteljima azila i izbjeglicama osim krova nad glavom i pomoći u robi, hrani, lijekovima - i novac. I to bez ikakve obaveze s druge strane.
Šveđani su ponosni na humanitarni karakter i status njihove zemlje kao "svjetskog utočišta", no to plaćaju vrlo, vrlo skupo.
Novinar Ami Horowitz je nedavno objavio dokumentarac "Stockholmski sindrom" koji je privukao milijune pregleda na YouTube-u. Ušao je u dio Stockholma koji spada u tzv. "no-go" zonu, dakle zonu za koju građani znaju da se onuda ne prolazi. Tzv. "geto" koji su imigranti dobili na vlastiti zahtjev, kako bi u njemu mogli živjeti prema svojim kulturnim zakonima. I to je ideja sasvim u redu, kad bi njihovi kulturni zakoni bili imalo kompatibilni sa zapadnom civilizacijom. Horowitz je ušao u geto da bi normalno razgovarao sa stanovnicima, ali na sasvim obična pitanja, dobili su izrazito napadački nastrojenu drugu stranu. Prvo su ih tražili da isključe kameru. Oni su isključili samo sliku, ton je zadržan. A onda su ga brutalno istukli. Sve je snimljeno.
U dokumentarcu nakon incidenta novinar je anketirao Šveđane na ulici postavljajući im pitanje smatraju li da je povećanje nasilja i silovanja u njihovoj zemlji povezano s povećanjem broja imigranata. "Ne, to je generalni problem među muškarcima", "To je kulturološki problem, problem muške kulture", "Nema to veze s imigrantima. To se događa zato što nismo sve muškarce dobro odgojili", "Ne vidim nikakvu vezu s imigracijom, svako povezivanje je rasizam" - odgovori koje je dobila.
Američki novinar i radijski voditelj Glenn Beck ugostio je Amija Horowitza u svojoj emisiji. "Oni dobivaju besplatno stanovanje, odjeću, hranu...ali i keš. Dobivaju besplatni keš. Šveđani su humanitarno raspoloženi i jako su ponosni na sebe zbog toga, toliko da će namjerno ignorirati probleme koji s tim dolaze. Ako treba izmisliti pozitivne statistike, i to će učiniti. Samo da kažu da je sve u redu. Ako treba reći da netko nije pretučen - i to će reći. Nemojte me krivo shvatiti, oni žele biti dobri i činiti nesebične stvari za čovječanstvo. Ali ta njihova dobrota dolazi s visokom cijenom i oni je skupo plaćaju", objasnio je Ami.
Glenn Beck se u emisiji prisjetio i svoga neugodnog iskustva prilikom nedavnog posjeta Švedskoj kad je također bio napadnut skupa sa snimateljskom ekipom CBC-ja. Morali su prekinuti snimanje i pobjeći kako ne bi izbio veći sukob s imigrantima koji nisu bili raspoloženi za njihovo snimanje u tom dijelu grada.
Švedska očito ima problem, cijela Europa ga ima. Ali pogrešno je za taj problem kriviti isključivo imigrante. Ako pogledamo gdje se najčešće problemi stvaraju, to je u državama koje izdvajaju više novca za pomoć, u državama koje se doslovno razbacuju novcem poreznih obveznika. Kad obećavaš ljudima da će dobiti što god požele, da su to njihova "prava", naći će se puno ljudi koji će tvoju dobrodušnost iskoristiti protiv tebe. Razlika je između humanosti i naivnosti velika. Trebamo biti humani i pomoći svakome u nevolji, ali to je to. Kad više nije u nevolji, svatko treba preuzeti odgovornost da se skrbi za sebe i svoju obitelj - samostalno. Kad bi cijela Europska unija usvojila takva pravila i kad bi ona vrijedila za sve, siguran sam da imigranti više ne bi bili problem nikome, već bi njihov utjecaj na ekonomiju bio samo pozitivan. Oni ostali tu više ne bi imali što tražiti.