Prije skoro 80 godina Švedska je kao država odbila zahtjev za azil koji su tada tražila desetorica liječnika židovske nacionalnosti. Liječnici, koji su došli u Švedsku kao izbjeglice iz Njemačke, kasnije su ubijeni u nacističkim logorima smrti.

Jedan od razloga takve odluke je bila politička ljubaznost prema nacističkoj Njemačkoj i zbog toga što je Njemačka u popularnoj kulturi kod mnogih Šveđana tada bila poput Amerike danas. Drugi razlozi su bili stavovi i vrijednosti u stanovništvu. Tada su mnogi studenti, znači više obrazovani pojedinci, demonstrirali na ulicima s paroloma poput "Stop uvozu Židova".

Krajem 1930-ih i početkom 1940-ih godina Švedska je na mnoge načine bila sasvim drukčije društvo u odnosu na sadašnje. Za usporedbu, Švedska je tijekom 2015. primila oko 160.000 izbjeglica, azilanata i migranata prije uvođenja graničnih kontrola. Znači, od 10 odbijenih do 160.000 primljenih. Od antisemitskih poruka i rasizma do humanističkih poruka i univerzalizma. Štoviše, Švedska je prije 80 i 100 godina bila emigrantska zemlja dok se danas vidi kao jedna od glavnih destinacija s najliberalnijim zakonom za radnu imigraciju u Europi.

Postoji više razloga koji objašnjavaju kako se Švedska promijenila kroz povijest. Tu se mogu navesti primjeri poput uloga političkih stranaka i masovnih pokreta, utjecaja ekonomskih i socijalnih ideja, procesa globalizacije i europske integracije. Povjesničari, kao i drugi društveni znanstvenici, lakše se mogu složiti koji su razlozi utjecajni, ali se teže slože oko toga koji razlozi su više ili manje važniji i relevantniji kod opisivanja jednog povijesnog procesa i događanja.

Slična situacija se događa u trenutačnim objašnjenjima što se tiče Švedske i pandemije virusa korone. Navode se mnogi razlozi i odgovori poput sljedećih:

- Švedska ima visok stupanj međuljudskog povjerenja
- u Švedskoj je visok stupanj "institucionalnog domoljublja"
- racionalne i individualne vrijednosti u Švedskoj su više istaknute u usporedbi s drugim zemljama
- Švedska ima politički sistem gdje se više poštuju principi check and balance (ne znam kako se kaže na našem)
- švedska ekonomija je među najotvorenijim i globaliziranim.

Svi navedeni razlozi su relevantni i igraju uloge. Ali ni oni po sebi nisu dovoljni da objasne sve u potpunosti. Na primjer, Nizozemska, Danska i Njemačka također se smatraju liberalnijim društvima, a opet su uvedene stroge i drastične mjere u usporedbi sa Švedskom. Dok, na primjer, Južna Koreja, koja se često predstavlja kao tradicionalnije i konzervativno društvo, je imala manje stroge, ali i efikasnije mjere i postupke u borbi s koronavirusom.

Također treba imati i na umu da "švedski scenarij" nije skroz optimalan niti savršen. Postoje problemi oko sadašne strategije ministarstva za zdravlje. Na primjer, slučaj je da je više starijih osoba umrlo zbog nepotrebnih grešaka što se tiče propisa za posjete u staračkim domovima.

Postoji i kritika da je ministarstvo trebalo staviti Stockholm u karantenu. Mnogi stanovnici Stockholma su se ponašali neozbiljno jer su tijekom pandemije bez bolje opravdanih razloga išli u svoje vikendice i kuće u drugim regijama zemlje.

Uglavnom, ovaj tekst je ograničen da bi se napisala potpuna analiza i objašnjenja kako je Švedska djelovala tijekom pandemije korone i svi ti aspekti će se ustanoviti tek tijekom narednih godina kroz razna istraživanja, analize i komisije. No, jedna stvar je jasna: većina našeg ljudskog ponašanja ovisi o tome kako je naš društveni svijeti stvoren što se tiče ideja, simbola i afekcija.

Znanstvena proučavanja su kroz povijest ustanovila ono što su na različite načine opisali i filozofi Immanuel Kant, Karl Popper i Jurgen Habermas - ljudski život se odvija u sferama fizičkog, biološkog i društvenog svijeta. Znači, koronavirus koji utječe na naša tijela i kako naša tijela reagiraju na virus je dio našeg biološkog svijeta. No, naša postupanja prema virusu što se tiče politike, mjera, zakona i mnogih drugih ponašanja su dio našeg društvenog svijeta.

Znanstveni dokazi pokazuju zašto se razni mitovi mogu odbaciti kao savim netočni. Na primjer, poput mita da Šveđani, za razliku od drugih populacija, imaju poseban "nacionalni karakter" ili da Hrvatska ima stroge mjere jer su Hrvati glupi i nedisciplinirani. Ili teorije i mitovi da se virus korone širi kroz 5G mrežu i da se u Švedskoj sistematski ubijaju stariji pacijenti.

Takvi mitovi mnogima daju laka objašnjenja u vremenima koja se doživaljaju kao teška, ali isti takvi mitovi dovode do drugih problema i rizika. Jer umjesto da se vode razgovori o boljim i optimalnijim rješenjima, mitovi dovode do pogrešnih mjera, pasivnog ponašanja i nepotrebnog pesimizma u društvu.

Znači, mjere koje su, na primjer, uvedene u Hrvatskoj i drugim dijelovima svijeta poput Južne Afrike i Indije nisu rezultat ideja i mentaliteta koji su urezani u kamen. Jer se radi o aspektima koji se mogu promijeniti kroz debate i demokratske razgovore.

Objektivno gledano, bit će potrebno još vremena dok se ne ustanovi koje strategije i odluke su bile efikasnije što se tiče koronavirusa tijekom 2020. godine. No, ni Švedska ni Južna Koreja nisu ni u kakvom socijalnom eksperimentu kako to mnogi navode. Zapravo, eksperimenti traju tamo gdje su uvedene drastične i stroge mjere poput ukidanja sloboda i ljudskih prava, zatvaranjem ekonomija i društva. Zbog toga treba rušiti mitove i pridržavati se racionalnih diskusija, jer ljudsku glupost nikada ne treba podcjenjivati, naročito tijekom pandemija.