Vezani članci:
Mises o ratu, ratnoj ekonomiji i uspostavi trajnog mira
Mises: Kako nastaje inflacija
Mises: Kako ekonomske ideje utječu na nacionalnu politiku i zapadnu civilizaciju
Mises o kolapsu Weimarske republike i usponu nacista: Stranačke bande i kako je Hitler iskoristio kapitaliste
Ono kad je Mises rekao Friedmanu i drugim protržišnim ekonomistima: ʼVi ste hrpa socijalista!ʼ
Ludwig von Mises: Kako je nastao antikapitalistički mentalitet
Mises vs. Marx rap battle u Kini cenzuriran, Kinezi ga svejedno vole
Ludwig von Mises o politici: Zašto liberalne stranke gube
Econ Stories se vraćaju: U novom videu snage će odmjeriti Marx i Mises!
Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ
Ovako je pisao Mises o prohibiciji alkohola i droga 1927.
Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.
Debata o kalkulaciji cijena: Kako je Mises natjerao socijalističke ekonomiste na povlačenje
Mill vs. Mises ili liberalizam protiv liberalizma
Ono kad je Mises bio inspiracija i tema za epizodu Batmana
Ludwig von Mises: Korijeni socijalnog liberalizma
Misesovi izgubljeni spisi: Opljačkao ih Gestapo, zaplijenio Staljin...
Mises o toleranciji, religiji i crkvama
Ludwig von Mises: Čovjekov um, materijalizam i klasna borba
Mises, Katalonija i pravo na samoodređenje
Ludwig von Mises: Idealna liberalna država vs. nacionalizam
Domoljublje nije nacionalizam (i zašto je to bitno razumjeti)
Mises je bio u pravu: Znanje iz ekonomije neizbježno vodi u liberalizam
Mises - prvi antifašist među zapadnim intelektualcima
Šampion slobode: 10 najboljih citata Ludwiga von Misesa
Nezaboravne lekcije: M. Friedman o odgovornosti Vlade prema siromašnima
Milton Friedman 1972.: Zašto rat protiv droge ne može uspjeti
Nezaboravne lekcije: M. Friedman o kapitalizmu i pohlepi
Bezvremenske lekcije: M. Friedman objasnio zašto je privatni sektor efikasniji od države
Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem
Novo na Liberalu:
Što stvarno ne valja s izbornim sustavom i što će nam uopće izborne jedinice
Inflaciju kreira Vlada jer glasači tako žele
Ludwig von Mises: Princip nasilja, nastanak prava i uvod u socijalizam
Hladni rat u Fokusu: Nađi zabranio Zurovcu da pregovara oko nove vlade
Zurovec (Fokus) objavio prioritete na kojima će inzistirati u razgovorima o Vladi
Frederic Bastiat: Zabluda razbijenog prozora
'Anti-HDZ' vlada bila bi najveća prijevara birača u povijesti. Evo zašto neće uspjeti
Skoro 200.000 ljudi glasalo je za ovo
Brazilski UFC borac Renato Moicano i šest Misesovih lekcija iz ekonomske politike
Kolosalni poraz ljevice u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj
Privatni sektor je 'zaslužan' za 25% CO2 u atmosferi; najveći zagađivač je država
Možemo želi proširiti obavezu poreza na dohodak
Kakvi su rezultati poreza na ekstraprofit u Hrvatskoj?
Konzervativne udruge traže preko suda da im Tomašević izvjesi zastavu na gradske jarbole. Jesu li u pravu?
Što znači 'pozicija moći'?
Ante Mandarić: Bit ću glas protiv nepravde, bez obzira s koje strane dolazila
Izborni kompas FPZG-a ima ozbiljne nedostatke koji mogu dovesti do vrlo zbunjujućih rezultata
Spolne kvote su silovanje demokracije
Imaju li biskupi u sekularnoj državi pravo komentirati politiku? Da, kao i svatko drugi
Klimatski fundamentalisti u poreznim obveznicima vide svoje kmetove
Je li Javier Milei spasitelj Argentine ili lažnjak i populist?
Grbin priznao da mu se jako sviđaju politike Andreja Plenkovića
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci

Tko je bio veći: Mises ili Friedman?


Piše: Mario Nakić
13.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Tko je bio veći: Mises ili Friedman?


Piše: Mario Nakić
13.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Tko je najveći mislilac i ekonomist 20. stoljeća? Na ovo pitanje pobornici klasičnog liberalizma naći će se na velikim mukama. Mnogo je imena, nekoliko različitih škola ekonomske i filozofske misli koja su nas na neki način zadužila, ali kad se sve zbroji i oduzme, nekako se popis onih na samom vrhu uvijek svede na dvije osobe: Mises i Friedman. Najteže pitanje: koji je "veći"?

Riječ je o dvjema različitim školama, to su dva različita pristupa, različita vremenska razdoblja od kojih je svako razdoblje nosilo zasebne probleme.

Ludwig von Mises bio je predvodnik Austrijske škole ekonomske misli. Ona je utemeljena 20-ak godina prije nego što je on krenuo sa znanstvenim radom, ali tek je s Misesom dostigla svoj vrhunac. Mises je radio u najgorem mogućem vremenu za liberalizam. Bilo je to razdoblje dvaju svjetskih ratova i Velike depresije. Ljudi su, blago rečeno, u tom vremenu izgubili vjeru u stare liberalne ideje o minarhističkoj državi kao "noćnom čuvaru" koji je tu samo da čuva granice i slobode svojih građana. Ljudi su masovno krivili slobodno tržište za krizu, tražili su što veće intervencije države i državnu pomoć u preživljavanju. Što su države više "pomagale", bilo je gore.

U takvoj situaciji, masovnom ludilu i težnjama za "svemogućom državom" koja bi trebala aktivno pomagati građanima da žive bolje, stvarali su se najgori režimi koji će se ubrzo pokazati kao zločinački i genocidni. Mises je to uvidio, shvaćao je korijen sveg zla. Prezirao je nacionalizam i socijalizam, ali je cijelo vrijeme upozoravao na isti korijen iz kojeg izvire masovna želja za takvim režimima. Taj korijen bio je etatizam, vjera u moćnu državu. Iako nikad za života nije zaradio priznanja kakva zaslužuje, iako ga političari ni dobar dio intelektualaca u tadašnje vrijeme nisu željeli shvatiti ozbiljno, Mises nije odustao od pisanja i obrane slobodnog tržišta.

Možda je baš zbog takvog okruženja i bio toliko ustrajan. Mises nije u liberalizmu zapravo "osmislio" ništa novo, on je jednostavno skupio teze starih liberala engleske, francuske i drugih škola 18. i 19. stoljeća, racionalno je posmatrao događaje oko sebe, ali i povijesne uzroke, te je izvodio najlogičnije zaključke. Zaokružio je liberalni svjetonazor otkrivši onu "nit" koja je liberalizmu dotad nedostajala. Svi su se liberali manje-više slagali oko toga da sloboda pojedinca završava tamo gdje počinje sloboda drugog pojedinca. Međutim, gdje je točno ta granica kad postoji čitav niz situacija kad i jedna i druga strana prisvajaju tu slobodu? Mises je tu pronašao logično rješenje - privatno vlasništvo. Jednostavno, sloboda se temelji na privatnom vlasništvu. To je arbitražni argument koji se onda može primijeniti i na individualne, grupne i međudržavne sporove.

Stoga je iznimno bitno poštivati privatnu imovinu, tvrdio je Mises, jer ona je početak i načelo poštivanja svih osobnih sloboda. Kad bi društvo, odnosno država, nekome prisilno oduzela imovinu, ta osoba automatski gubi sve slobode. Međutim, kako riješiti sporove na prostoru koji je u društvenom vlasništvu? Takvi prostori i objekti moraju postojati da bi se osiguralo funkcioniranje države, ali i sloboda kretanja. Na javnom vlasništvu o slobodama odlučuje zajednica, demokratski. Mises je stoga smatrao da je za liberalizam važna demokracija, ali ona se ne smije odnositi na temeljna ljudska prava pojedinca. Budući da ona počivaju na privatnom vlasništvu, dakle privatno vlasništvo ne smije biti predmet demokratskog odlučivanja.

Da bi se osigurao takav sistem, u kojem je privatno vlasništvo svetinja, a samim time i temeljna ljudska prava i slobode svakog građanina, Mises je smatrao da se države moraju vratiti svojoj osnovnoj svrsi - zaštita ljudskih prava i sloboda, mir, sigurnost i javna infrastruktura. Sve preko toga dovest će do problema. Ulazak države u tržište da bi zaštitila domaće proizvođače vodi u sukobe sa susjednim državama. Zaštita granica od ulaska strane robe ili stranih državljana - dovest će do sukoba sa susjedima. Socijalna država koja preraspoređuje novac dovest će do nepravde i sukoba između različitih teritorijalnih, jezičnih ili klasnih skupina unutar iste države. Da bi se očuvao mir i stvorio temelj za prosperitet, smatrao je Mises, nacije se moraju vratiti minarhističkoj državi i slobodnom i otvorenom tržištu. Tu je bio beskompromisan, a svoje je stavove argumentirao ekonomskim računicama te primjerima iz povijesti i tadašnjih događanja u svijetu.

Svijet ga, nažalost, nije htio slušati. Puno je atraktivniji bio njegov protivnik iz Londona, John Maynard Keynes koji je preporučavao veći utjecaj države na gospodarstvo, zaduživanje i trošenje. Iako je Mises bio argumentacijom superioran u odnosu na Keynesa, političarima je Keynes zvučao puno privlačnije jer takvom su politikom lakše pridobili mase, svi vole trošiti novac iako ga nisu zaradili. Ne treba ni pričati u kakve su se probleme zbog takve politike mnoge države dovele. Neke su trošile na javne radove da bi izašle iz krize, a neke su izlaz našle u proizvodnji oružja i osvajačkim ratovima. Dobar dio tih ideja može se pripisati Keynesu. S druge strane, Mises je tvrdio, da ljudi nisu odbacili liberalizam i prihvatili etatizam, ne bi bilo ni interesa ni potrebe za ratovima, pa čak ni za vojskom. "Ljudska pohlepa i zavist doveli su do toga", opisivao je pomalo razočarano Mises u knjizi "Svemoguća država" usred Drugog svjetskog rata.

Austrijska škola ekonomske misli nakon Misesa razvijala se u različitim smjerovima. Dok je F.A. Hayek kasnije prihvatio nove ideje čikaške škole odbacivši beskompromisan Misesov stav o slobodnom tržištu bez ikakvih državnih intervencija, Rothbard, Hoppe i još mnogi drugi otišli su u smjeru anarhokapitalizma.

Neki današnji predstavnici Austrijske škole napustili su pola Misesovih principa. Na primjer, Hoppe ne vjeruje u demokraciju niti u slobodu migriranja što su bile po Misesu neke od temeljnih pretpostavki liberalizma. Današnji nasljednici Austrijske škole odbacuju klasični liberalizam i mijenjaju ga anarhokapitalizmom. Totalno su otišli u krajnost. Mises je bio onaj kreativni i znanstveni vrhunac Austrijske škole i klasičnog liberalizma općenito.

Milton Friedman je počeo s ozbiljnim znanstvenim radom desetak godina nakon Drugog svjetskog rata. To je bilo drugo vrijeme. Friedman je shvaćao doba u kojem živi, vidio je da je svijet već otišao daleko od klasično liberalnih ideja, shvatio je da prijedlozi Austrijske škole više ne dolaze u obzir. Ali je shvaćao da treba nešto hitno napraviti jer će zapadni svijet u protivnom odsklizati u socijalizam. Države su se zaduživale, trošile sve više, socijalna država se povećavala, poticaji privatnom sektoru, protekcionizam - trebalo je to sve nekako obuzdati. Ali, kako? Ako bi predložio ukidanje socijalne države i totalni neintervencionizam, nitko ga ne bi više shvatio ozbiljno.

Stoga je napravio kompromis, ali ne na račun slobode izbora. Friedmanu je sloboda izbora kupca, odnosno klijenta, bila uvijek najznačajnija i polazna točka, nešto što se ne smije povrijediti. Kako riješiti problem velike socijalne države, kako je srezati, a opet da siromašni nastave dobivati socijalnu pomoć i u isto vrijeme da ih ona POTIČE da traže posao? Genijalan um smislio je "negativni porez na dohodak". To je bila ideja da svatko dobiva određeni iznos na račun bez obzira radili ili ne. Ako radite, taj će vam se iznos odbiti od poreza. To je ono na čijem tragu se sad pokušava uvesti UBI ili temeljni dohodak. Na taj bi način eliminirao sve socijalne programe i ukinuo sve socijalne službe. One su postojale, kako je tvrdio, samo da bi siromašni ljudi dobili manje socijalne pomoći (jer uzimaju pola kao proviziju za posredovanje). Zašto tada nijedna država nije prihvatila taj prijedlog - to je pitanje stoljeća. Pretpostavljam da nijedna vlada nije htjela ukidati svoje birokratske urede koji su popisivali i obrađivali ljude koji primaju socijalu.

Obrazovanje - još jedno pitanje gdje je Friedman uz ostale ekonomiste njegove Čikaške škole ekonomske misli napravio kompromis u odnosu na dotadašnje liberale. Friedman je shvatio da ne može inzistirati na privatnom školstvu. To više ne bi prošlo. Država mora jamčiti školovanje svima. Ali ovako definitivno nije dobro jer se novac razbacuje, a kvaliteta obrazovanja opada. Stoga je osmislio rješenje - vaučerizaciju. To je bila briljantna ideja s liberalnog stanovišta jer pruža svakom korisniku pravo izbora obrazovanja po vlastitim željama i preferencijama, a s druge strane omogućuje konkurentnost i poboljšanje kvalitete samih obrazovnih ustanova.

Friedman je zaslužan i za politiku štednje koju su prihvatili političari, pogotovo oni iz konzervativnih stranaka, diljem svijeta. Friedman i Hayek su vjerojatno najzaslužniji za prosperitet SAD-a, Kanade, Velike Britanije i drugih zapadnih zemalja tijekom 1980-ih i 1990-ih godina prošlog stoljeća. Njegovi prijedlozi za monetarne i protržišne reforme prihvaćeni su u MMF-u i postali su praktički "blueprint" za uvjete po kojima će Svjetska banka pomoći zemljama da se izvuku iz financijske krize.

Iako je u mnogim svojim djelima i javnim nastupima zapravo parafrazirao ili čak citirao prijašnje teoretičare poput Adama Smitha, Frederica Bastiata i Ludwiga von Misesa (što je Friedman čak i sam priznao), njegova je genijalnost zapravo u tome što je uspio liberalne ideje prilagoditi 20. stoljeću. Čikaška je škola značila kompromis, ali ne nauštrb onog najbitnijeg - slobode izbora. Ona je sačuvana. Kompromisi su napravljeni po pitanju neintervencionizma i apsolutno slobodnog tržišta koje je još nakon Prvog svjetskog rata postalo daleka utopija. Liberalizam danas, zahvaljujući Friedmanu i njegovim sljedbenicima, prihvaća i državno zdravstvo, školstvo i socijalu, ali traži rješenja u ravnopravnoj konkurenciji s privatnim sektorom te većoj slobodi izbora za što širi krug korisnika.

Tko je "veći", pitate se na kraju? Neka svatko odluči za sebe.

Friedman je za života primio Nobelovu nagradu iz ekonomije i još brojna priznanja, bio je cijenjen u najvišim političkim krugovima. Mises nikada nije po priznanjima došao ni blizu toga, ali je zato postavio jasne principe liberalizma i časno ih je branio ne odstupivši ni pedlja. Iako su obojica veliki mislioci i genijalci, za mene nema dvojbe - Mises je najveći, svi ostali su iza njega.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.