Ministarstvo prometa će zbog zaduživanja u Svjetskoj banci povećati cestarine za 1. i 2. kategoriju vozila, a cestarina će se povećavati u dva vala - prvi put već početkom sljedeće godine, a drugi na ljeto, objavio je Jutarnji list.

Riječ je o pregovorima sa Svjetskom bankom zbog reprogramiranja postojećih dugova državnih tvrtki HAC, HC i ARC. Sljedeće godine bi "naše" tvrtke trebale vratiti dio duga u visini 1,1 milijardu eura. Novi sporazum sa Svjetskom bankom, koji će trebati odobriti i Europska komisija, omogućit će "našim" tvrtkama daljnje zaduživanje.

Tražili ste - dobili smo

Još prije dvije godine, kad je Milanovićeva vlada najavila da planira raspisati natječaj za koncesiju autocesta i prepustiti upravljanje privatnom sektoru, javnost je poludjela. Prvo su se ustali, naravno, sindikati s parolom "Ne damo naše autoceste", podržali su ih mnogi mediji. Glavni argument protiv koncesije bio im je da će privatnici podići cestarine.

Tadašnja vlada je u konačnici popustila pod pritiskom i umjesto raspisivanja koncesije koja bi omogućila lakše vraćanje duga, najavila je nova zaduživanja u visini desetaka milijardi eura.

Te "naše" autoceste plaćamo na više načina - kroz poreze, kad kupujemo vozilo, prilikom svake registracije i još kad ih koristimo - kroz cestarinu. Tako da svaku vožnju zapravo plaćamo nekoliko puta skuplje nego što ona vrijedi. Da su autoceste privatizirane, država ne bi mogla dodatno opterećivati vozače nametima, a cestarina bi bila na realnoj, tržišnoj razini iz jednog jedinog razloga:

- privatnik se boji bojkota i stalo mu je do ugleda.

Za razliku od države, privatniku nije svejedno koliko će građana koristiti njegovu uslugu. On ostvaruje direktne prihode od svojih korisnika. Ako je većina korisnika nezadovoljna kvalitetom usluge ili cijenom, onda se može dogoditi masovni bojkot koji bi privatnika bacio u ogromne financijske probleme. To nitko na tržištu ne želi. Država nije na tržištu, ona svaki manjak u bilo kojoj svojoj firmi može namiriti iz prisilnih nameta i totalno joj je svejedno koliko građana će koristiti neku uslugu te jesu li građani njome zadovoljni.

Kao što vidimo, državi se nije teško ni zaduživati jer ima stalne (sigurne) prihode od prisilnih nameta. Političarima ništa ne znači kad nas zadužuju jer oni neće otplaćivati te dugove i zato im je u interesu da nas što više zaduže. Država je monopolist i, kao što vidimo, podiže cijene kako hoće i kad hoće. Korisnike svojih usluga nikada neće ni pitati za mišljenje.

Zato je to "naše" zapravo za nas najskuplje i najnepovoljnije. Budimo realni, skuplja cestarina nije pravi razlog protivljenja privatizaciji autocesta. Ljudi se više boje da bi njihov novac koristio privatnom vlasniku koji bi zapošljavao ljude prema korisnosti i stručnosti, a ne ovako, poput države, prema podobnosti i po kriteriju da moraš biti spreman ukrasti ono što nađeš na cesti kad se dogodi prometna nesreća.