We are the Borg. Lower your shields and surrender your ships. Your culture will adapt to service us. You will be assimilated. Resistance is futile.

Ovo je rečenica kojom se, u SF seriji Star Trek, svemirska vrsta Borg upoznaje sa svim drugim vrstama koje susretne. Bit ćete asimilirani i prilagodit ćete se našoj naprednoj tehnologiji, svaki otpor je uzaludan. To je prva stvar koja mi je pala na pamet kad sam pročitao izjavu ministra prometa Olega Butkovića kojom je najavio uvođenje elektronske naplate cestarina i liberalizaciju tržišta usluga prijevoza tako da i novi modeli poput Ubera mogu imati svoje mjesto na tržištu. Možda će proći još neko vrijeme do ostvarenja, ali jedna stvar je sasvim sigurna – otpor novim tehnologijama je potpuno uzaludan, samo je pitanje vremena kad će zastarjeli načini poslovanja otići u povijest skupa s parnim strojem, kočijama, ručnim kopanjem i naplatom cestarine na rampama kako su to još radili srednjevjekovni feudalci. Ili onaj čiča u "Tko to tamo peva" koji ne da preko oranja ili će "da zove decu".

U ovom trenutku je zanimljivo prisjetiti se kojim argumentima je pokret našizma (ne damo NAŠE autoceste) blokirao svaki pokušaj da se te autoceste riješe dugova i postanu profitabilne. Nijedan model nije bio dovoljno dobar – ni monetizacija ni koncesija – jer neće nama netko otimati naše, nabijati više cijene i kupiti ekstraprofit. Neće nama privatni koncesionari uvoditi elektronske naplate i ukidati atraktivna radna mjesta na kojima satima sjediš u metalnoj kućici, udišeš ispušne plinove i naplaćuješ socijalno osjetljive cijene vožnje. Za NAŠE novce koje zaradimo, sagradit ćemo stotine bolnica, škola i vrtića! Privatni koncesionar bi podigao cijene tako da bi se njima mogli voziti samo bogataši...

Što imamo par godina kasnije, nakon što su ceste, zahvaljujući junačkim otporima našista, ostale naše? Srećom, cijene nam nije povećao nekakav privatni ekstraprofiter, nego NAŠA uprava i to tako da su cijene veće tijekom turističke sezone, pa nek' turisti plate svoje gušte (ako ne otkriju da postoji besplatna alternativa državne ceste D1). Socijalna osjetljivost je također na zavidnoj razini, ne voze se samo bogataši i turisti, jer eto, što je prosječnom Hrvatu s prosječnom plaćom od 5000 kuna priuštiti putovanje npr. Split-Zagreb u iznosu od 200 kuna jedan smjer i trošak benzina, kave i janjetine u Macole? Pusta zarada i milijarde kojima nas obasipaju turisti su već, pod našom upravom, rezultirali nebrojenim vrtićima, školama i bolnicama. Ajde, možda nije baš 300 bolnica i 4000 vrtića, ali to su bile samo okvirne brojke.

Usput i vraćamo sve one kredite za izgradnju, trostruka bojanja tunela i spajanje Sanaderova sela na autoput. Samo da je naše, sve ostalo će se riješiti putem.

I sad tu dolazi omraženi Bruxelles s nekakvim svojim direktivama i traži ujednačenje naplata cestarine u cijeloj Uniji, hoće nam oteti kućice i uvesti neku elektroniku. Ugrožavaju se radna mjesta, ta tradicija kad strancu spustiš rampu i kažeš "plati!" u korist nekakvih aparata, kamera, plastičnih kartica. Uzima se i kruh sa stola novinara jer ako nema kolona na Lučkom i kod svetog Roka, ostat ćemo uskraćeni i za te žurnalističke dosege sažete u pitanjima "je l' vam vruće?" i "čekate li dugo?" i gdje će uopće mladi novinari kovati zanat ako ne na naplatnim kućicama?

Cijela ova epizoda je za sada samo najava, samo jedan intervju ministra koji vjerojatno neće previše uzbuditi našiste. Ipak je to za sada samo preporuka Bruxellesa, još se tu može vrdati, izmicati, opirati, regulirati, apelirati na specifičnosti kulture i tradicije, na naše i ne damo. Sve dok jednog dana ne dođe Borg, u obliku Europske komisije ili banaka koje su stvarni vlasnici našeg i ultimativno kažu da ćemo biti asimilirani i da je otpor uzaludan. Pametni bi se prilagodili odmah, a našisti će čekati zadnji trenutak da shvate da kočije mogu danas ići i bez konja i da za naplatiti cestarinu ne treba spuštati rampe i sjediti u kućici. Poseban pozdrav i taksistima, gdje god bili.