Država će subvencionirati pola rate stambenih kredita mladim bračnim parovima. To je bilo jedno od onih predizbornih obećanja HDZ-a za koje sam se nadao da neće ostvariti. Krajnje populistička mjera na kojoj će najviše izgubiti upravo ljudi kojima je namijenjena.

Što će se dogoditi? Po svim zakonima ekonomije, prvo će porasti kamate, a potom i cijene nekretnina. Sasvim je logično, kad se poveća potražnja za kreditima, da će banke povisiti svoje cijene, odnosno kamate. Onima koji podižu kredite visoke kamate neće smetati jer znaju da će im država subvencionirati ratu, ali na kraju će se svesti na isto. Budući da će se povećati potražnja za nekretninama, i one će poskupjeti. To je zakon ponude i potražnje. I nakon što prođe vrijeme subvencije, ti će parovi, sada više ne toliko mladi, kroz svoje poreze otplaćivati kredite drugima.

U plusu, dakle, nisu građani, Vlada na ovaj način neće pomoći mladim bračnim parovima, već će im povisiti cijenu života i ugroziti životni standard. Neće pomoći ni državnom proračunu, što je očito. Pomoći će samo komercijalnim bankama koje će definitivno profitirati.

Da HDZ stvarno želi pomoći mladim bračnim parovima da lakše dođu do svoje prve nekretnine, onda ne bi išao s ovakvim opasnim i krajnje populističkim mjerama, nego bi povukao neke druge poteze:

1. Ukinite porez na dohodak

Ukidanjem poreza na dohodak direktno biste pomogli svim radnicima i poboljšali im životni standard, kupovnu moć i kreditnu sposobnost.

2. Ne uvodite porez na nekretnine

Ukidanjem komunalne naknade i ne uvođenjem nikakvog zamjenskog poreza država bi pomogla mladim parovima da plaćaju rate kredita.

3. Provedite reformu zdravstvenog i mirovinskog sustava

Zdravstveni i mirovinski sustav su najveći uteg na radničku plaću i glavna prepreka boljem životu u Hrvatskoj. Razlika između neto i bruto plaće je brutalna, više od jedne trećine radničke plaće ide za te doprinose, a ako vam je plaća iznadprosječna, onda se za doprinose izdvaja i više, dakle praktički polovina.

Takav je sustav naslijeđen iz socijalizma i nema nikakve veze s tržišnom ekonomijom, ne nudi korisnicima nikakav izbor, a kvaliteta usluge koju dobivamo za to osnovno, prisilno osiguranje je nikakva. Da je sustav pravedniji, neto plaće bi bile znatno veće.

Kad bi država provela tri navedene stavke, bračni par s dvije prosječne plaće mogao bi bez problema podići stambeni kredit i otplatiti ga za 5 do 10 godina bez stresova i većih odricanja. I što je važnije, bez ikakvih državnih intervencija.

Ne zaboravite, državi novac ne pada s neba. Za svaku subvenciju osobi A, ona prvo mora uzeti od osobe B. Takav sustav, prelijevanja iz šupljeg u prazno i dodatnog zaduživanja, to je put u propast. Bilo bi puno lakše da država pusti i osobu A i osobu B da same zarade, odnosno da im to olakša tako da se odrekne barem dijela svojih nameta.