Redovito smo izvještavali o krizi u Venezueli prouzrokovanom socijalističkim politikama i njenim učincima na svakodnevni život, ekonomiju, politiku i sigurnost. Ono što se događa u Venezueli nije ništa što već nije viđeno i što nije očekivano od najranijih dana Chavezovog zalaganja za socijalizam, što su pozdravili mnogi svjetski i domaći mediji te intelektualci, pa i političari. Neke stranke su direktno vukle inspiraciju iz socijalističkih politika koje su se uspostavljale u Venezueli, u čemu je prednjačila Mirela Holy i Orah.

20 godina poslije početka novog socijalističkog eksperimenta kada je Hugo Chavez osvojio vlast i počeo provoditi politike koje će napokon uspostaviti „socijalizam koji funkcionira“, Venezuela se nalazi u sigurnosnoj, političkoj, zdravstvenoj, prehrambenoj i financijskoj krizi. Sve te krize su međusobno isprepletene i sve imaju nešto zajedničko - rezultat su socijalizma u praksi.

Problemi se kreću od ozbiljnih gospodarskih i financijskih, kao što je hiperinflacija, tragičnih kao što je glad, nedostatak osnovnih higijenskih i zdravstvenih potrepština, sigurnosnih kao što su kriminal i velika stopa ubojstava, do tragikomičnih kao što su astronomske cijene kondoma, nestašice toaletnog papira koji je toliko rijedak da se s njim nagrađuju vojnici, do činjenice da zemlja koja obiluje nalazištima sirove nafte nema dovoljno financijskih sredstava za kupiti tankersko gorivo kako bi tu sirovu naftu mogla izvesti. I ne, sankcije nisu problem jer Venezuela 43% svog izvoza ostvaruje na tržištu SAD-a, a cjelokupni izvoz Venezuele je isključivo nafta i naftne prerađevine, točnije iznad 90%.

Najnovija tragikomična vijest koja dolazi iz Venezuele je da nogometni savez nema financijskih sredstava da plati put reprezentaciji na prijateljske susrete. Venezuela je tijekom ožujka trebala zaigrati prijateljske utakmice s Egiptom i Iranom, ali savez jednostavno nema novca za put.

Ako pretpostavimo da bi u slučaju da reprezentacija Venezuele otputuje u Kairo trebalo osigurati i šire osoblje te bi broj potrebnih karata bio 30, onda dolazimo do informacije da nogometni savez države koja figurativno pliva na nafti nema 90.000 $ za put svoje reprezentacije u Kairo povratnim letom.

Ali za zemlju u kojoj vlada socijalizam to je ogroman novac, bez obzira na veliko naftno bogatstvo.