Ivica Račan je uspio 1990-ih reformirati bivšu komunističku partiju u modernu socijaldemokratsku stranku koja je imala viziju i program, koja je gledala naprijed. Nakon Račanove smrti, stranka je izgubila viziju i počela se teturati, da bi posljednjih godina konačno doživjela strmovit pad zbog nedostatka novih ideja.

SDP je u krizi. Rađaju se nove stranke na ljevici koje osvajaju simpatije tog ideološkog dijela stanovništva, a najjača lijeva stranka okreće se u prošlost i puca na sigurno - jugonostalgiju. Kako drukčije objasniti prioritete novog čelnika zagrebačkog SDP-a, sveučilišnog profesora Viktora Gotovca?

Odmah nakon objave jučerašnjih rezultata drugog kruga unutarstranačkih lokalnih izbora u SDP-u grada Zagreba, Gotovac je najavio da će se zalagati za "povratak Trga maršala Tita". To pitanje u SDP-u očito smatraju ključnim problemom u Zagrebu.

Obnova nakon prošlogodišnjeg potresa još nije ni započela kako treba. Gotovcu to nije prioritet. Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najavljuje poskupljenje javnog prijevoza i režija. Za SDP ni to nije problem koji bi možda trebalo drukčije riješiti. Što je problem? Ime jednog trga.

Naravno, SDP ovdje i nema nekog prostora za manevriranje. Kako da kritiziraju obnovu kad su oni podržali takav zakon u Saboru? Kako da kritiziraju Tomaševićeva poskupljenja kad su oni podržali Tomaševića u gradskoj skupštini? SDP bi možda učvrstio svoju poziciju kao stranke koja se zalaže za radnička prava kad bi ustao protiv diskriminacije necijepljenih radnika koja se trenutno provodi u javnoj službi i dijelu privatnog sektora. Ali kako će to učiniti kad se od početka zalažu za stroge mjere i diskriminaciju?

Dakle, SDP u ovim uvjetima ne može biti stranka koja promiče sve ono što socijaldemokracija po svojoj definiciji treba promicati - radnička prava, jednakost, bolju socijalnu državu. Na svim tim pitanjima u startu im je izbijen svaki adut. Što im preostaje? Dobra, stara jugonostalgija.

Tuđman ili Tito - to je još jedino preostalo pitanje oko kojeg se HDZ i SDP mogu prepirati, i jedino pitanje na kojemu i jedni i drugi mogu ubirati svoje političke poene. Zato ga toliko i potenciraju. Međutim, pravo je pitanje jesu li građani RH u 2020-ima i dalje spremni gristi tu istu, izlizanu udicu, za koju već znamo da nikome neće donijeti ništa dobroga. Mislim da nisu, a to bi Grbina, Gotovca i ekipu moglo gadno razočarati.