Ljevičarski youtuber Kyle Kulinski objašnjava zašto je potez Youtubea loš i zašto ga ni ljevičari ne bi trebali slaviti.

Mladi američki youtuber Caleb Cain proslavio se prije 3 mjeseca objavivši video u kojem opisuje svoje mučno iskustvo na Youtubeu; kako je u srednjoj školi, zainteresiran za nove ideje i različita mišljenja, upao u zamku krajnje desničarskog pokreta i od mladog liberala postao ultrakonzervativac i nacionalist. Opisao je kako su ga desničarski youtuberi navodili u zabludu iz koje je na kraju ipak uspio izaći.

Njegovo iskustvo došlo je kao naručeno novinarima New York Timesa koji već duže vrijeme optužuju Jordana Petersona i druge desničarske youtubere za radikalizaciju mladih. NYT je zaključio da je Youtube kriv što navodi i pomaže radikalizaciji. Vodstvo Youtubea, videoservisa koji je u vlasništvu kompanije Google, priču NYT-a shvatilo je vrlo ozbiljno pa je odlučilo djelovati. Objavili su kako uklanjaju sve videozapise koji veličaju ili govore pozitivno na nacizmu i njegovim vrijednostima, koji negiraju holokaust, teoretičare zavjera, antivaxxere itd. Ukratko, odgovorili su na problem ušutkavanjem onih za koje smatraju da ga uzrokuju. Neki hrvatski mediji su sasvim očekivano dočekali ovu odluku Youtubea s oduševljenjem i aplauzom.

Međutim, u CNN-ovoj emisiji o ovoj temi doznalo se kako je Youtube usput uklonio i mnoge sadržaje koji ne spadaju u opisanu kategoriju. Uklonili su i edukativne videozapise o holokaustu i nacizmu kao i neke youtubere koji se protive alt-right pokretu. Budući da je broj spornih videa jako velik, a Youtube očito nema tolike mogućnosti da uposli hrpu ljudi koji će sve pregledavati i onda procjenjivati njihovu podobnost, Youtube je izradio skriptu koja bi po naslovu i opisu detektirala sumnjivi sadržaj i uklonila ga. Ali skripta ne može razlikovati veličanje od parodije i satire, ne može razlikovati podupiranje od kritike i protivljenja. Tako da je uklonila i ono što je trebala i ono što nije trebala.

Dogodilo se upravo ono na što pobornici slobode govora upozoravaju svaki put kad državnici pozivaju na ograničenja govora i kažnjavanje "lošeg govora" ili govora mržnje. U tom procesu vrlo često stradaju i aktivisti koji se bore PROTIV lošeg govora ili govora mržnje. Ali još je nešto zanimljivije, što je NYT potpuno previdio i ignorirao, pa onda i vodstvo Youtubea, a to je činjenica da je Caleb na koncu odbacio radikalizaciju zato što je vidio videozapise youtubera koji se suprotstavljaju alt-right pokretu i koji su ga uvjerili da su oni u krivu. Dakle, odgovor na govor mržnje nije ušutkavanje govornika nego više govora i više debate. Ispravne ideje na kraju će uvijek prevladati.

Pogledajte kako je to objasnio Kyle Kulinski, popularni ljevičarski youtuber i deklarirani socijaldemokrat koji vodi kanal Secular Talk. Ne slažem se s njegovim stavovima u ekonomiji i ne bih preporučio kanale koje on ovdje spominje u pozitivnom kontekstu, ali Kyle je uvijek po pitanju osobnih sloboda potpuno liberalan, a koncept slobode govora razumije 100%.

"Naivni ste ako ne razumijete što se sada događa. Youtube i mainstream mediji koriste pojedine slučajeve kao izgovor da bi cenzurirali nepodobni sadržaj. Neki ljudi bi to mogli podržati. OK, ali to nije originalna ideja Youtubea. Originalna ideja Youtubea je bila da možeš na njemu objaviti što god želiš. Postoje neka pravila, ali samo nekolicina: ne smiješ pozivati na nasilje, ne smiješ prijetiti nasiljem, ne smiješ nikoga klevetati i vrijeđati.

Vrlo se čudne stvari događaju. Na primjer, novinari iz mainstream medija se žale Youtubeu: 'Neki loši ljudi imaju loše stvari na vašoj stranici!'. I, što s time? To vam je kao da dođete u javni wc i tamo vidite nešto loše išarano na zidu, recimo nešto homofobno ili rasističko, i onda zovete tvrtku koja je izgradila zid i nju optužite da je kriva za to što je netko napisao na njihovom zidu.

Ako upišete u Twitteru 'Youtube' i pogledate na što se ljudi žale, vidjet ćete hrpu žalbi da su demonetizirani ili čak deaktivirani s Youtubea iako nisu prekršili njihova pravila. Pokazalo se da Youtube nije u stanju razgraničiti originalno mrzilački sadržaj od kritičkog. Drugim riječima, ako ja snimim video u kojem prozivam Richarda Spencera (vođu alt-right pokreta, op.ur.), oni neće shvatiti razliku između mene i Richarda Spencera. Tako da je video koji doslovno podupire bijeli nacionalizam tretiran jednako kao video koji se suprotstavlja bijelom nacionalizmu i koji ga uništava argumentima.

Moja poruka ljudima s lijeva koji podržavaju ove postupke Youtubea je sljedeća: vi ne možete razumjeti da oni neće nikada ispravno postaviti liniju. Ako mislite da će oni zabraniti samo one s desna, to se neće dogoditi. Kad se jednom otvore vrata za cenzuru i zabrane, onda nema 'malo cenzure' i 'malo zabrane'. Uvijek će biti ovako: da biste ušutkali jednu mrzilačku osobu, još četiri osobe će pasti kao kolateralne žrtve. Uvijek će biti tako jer je previše sadržaja na Youtubeu i jedini način da se to napravi je preko algoritama, a algoritmi nemaju osjećaj i nisu dovoljno pametni da uoče razliku.

I što je 'granični sadržaj' kojem se Youtube suprotstavlja? To je u oku promatrača. Ne bih ovo uopće trebao objašnjavati, ali u današnje vrijeme izgleda da je potrebno. Moje, vaše i Youtubeovo shvaćanje graničnog sadržaja se razlikuju. Ja sam za cijepljenje i protivnik sam seksizma. Ali, zar ne bismo trebali imati pravo o tim stvarima raspravljati?

A što je seksizam? Ako nazovete političarku nekim ružnim imenom, je li to seksizam? Neki ljudi bi rekli da je, jer ona je žensko. Mislim, toliko je puno primjera...Vjerojatno bi se pola mojih videopriloga mogla okarakterizirati kao granična. Kad ja napadnem 1% najbogatijih, neki bi ljudi to mogli smatrati nepodobnim sadržajem. Kad napadam one s Wall Streeta, to bi mogao također biti nepodoban sadržaj za Youtube. Kad napadam korporacije...Pogledajte što se sada događa.

Mogu shvatiti da se neki ljudi mogu radikalizirati preko Youtubea i da se to događa. Ali ono što se ovdje potpuno ignorira, u slučaju Caleba Caina, znate li što ga je izvuklo? Drugi youtuberi. Destiny. On je ljevičar koji je imao nekoliko debata s Laureen Southern o rasi i IQ-u. Destiny je u konačnici pokazao koliko su desničarski youtuberi smiješni. Pokazao je koliko oni malo znaju. Ubio ih je argumentima, što je pomoglo Calebu da izađe iz alt-right kruga.

Pogrešno je kad se Youtube okrivljuje kada ljudi upadnu u zamke loših vjerovanja, ali se ne želi odati priznanje Youtubeu kad se ljudi razviju u potpuno drugačiju političku ideologiju zahvaljujući youtuberima. Nema članka koji bi rekao 'Kao rezultat gledanja Davida Pakmana, Sama Sadera, Young Turksa, Kylea Kulinskog, ovi su ljudi otvorili prenoćište za beskućnike, uključili su se u politiku.' Takve priče nećete čuti. To je problem s medijima, njima je desničarski aktivizam jako seksi. Dobivaju zilijun naslovnica. Ja ne dobivam naslovnice. Ne bunim se, samo kažem".

Kulinski tvrdi da u medijima postoji određena pristranost, da desničarske youtubere vide kao nešto seksi iako ih kritiziraju dok se ponašaju kao da lijevi youtuberi uopće ne postoje.

"Ako je odgovor na desničarske youtubere bio ljevičarski youtuber, zašto to nije naslovna priča u NYT-ju? Zašto se nas ignorira? Destiny je možda spasio život tom mladiću, ali novinarima se to nije činilo zanimljivo. To se neće nikada dogoditi.

To je frustrirajuće. Ljudi traže najkraći put da bi ušutkali desničare. Cilj članka u NYT-u je potpuno jasan. To je plakanje i moljenje Youtubea da nešto učini, a to znači cenzuru iz Silicijske doline. Oni misle, ako budemo vikali na Youtube i tražili još više zabrana i cenzure, onda ćemo pobijediti. Ne, onda će vas ljudi zamrziti još više", rekao je Kulinski.