Vezani članci:
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Rujan je za Hrvatsku bio najcrnji mjesec od početka epidemije. Tko će za to odgovarati?
Otkad je uvela obavezne maske, Hrvatska ima 60% veću smrtnost od Švedske (i ta se razlika povećava)
Kako je karantena utjecala na suzbijanje koronavirusa u Hrvatskoj?
Zašto Hrvatska ne može biti kao Švedska? (ni u borbi protiv korone ni u svemu ostalom)
Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru
Unatoč blagom poboljšanju, Hrvatska je na Indeksu svjetske konkurentnosti najgora članica EU
Otkrivamo plan Vlade RH: Hrvatska će biti bogatija od Amerike!
Da, istina je: Hrvatska je relativno najgore gospodarstvo u EU
Hrvati dokazali da mogu biti najbolji - kad se političari ne miješaju
Da je prvenstvo u ekonomiji, kako bi prošla Hrvatska?
ʼVeliki Hrvatiʼ pretvorili su državu u svoj plijen, a onda vam drže predavanja o hrvatstvu
Zamislite Hrvatsku bez kukanja
Hrvatska je tolerantnija nego što mnogi ovdje misle, a i svijet je bolji nego ikada
HDZ provodi politiku Živog zida. Možemo se pretvoriti u Venezuelu i bez napuštanja EU
Predsjedničine mjere za bržu propast Hrvatske
Zašto Hrvati odlaze u Irsku, 2. dio: radnička prava
Hrvatska verzija neoliberalnog kapitalizma
Kako stoji Hrvatska na Indeksu ljudskog kapitala? Moglo je i gore!
Zašto Amerikanci nisu odgovarali pred međunarodnim sudom, a Hrvati jesu?
Hrvatska i Srbija su prijateljske zemlje
Hrelja je rekao istinu. Hrvatska je školski primjer socijalne države
Talentirani pojedinci u Hrvatskoj taoci su lošeg mentaliteta i kulture
Pametni ljudi davno su shvatili da nije bogat onaj tko puno ima, već onaj tko malo treba
Je li Hrvatska 'kao Afrika, samo s električnom strujom'?
Ako želite poboljšati konkurentnost, srežite birokraciju i poreze!
Pitanje koje će začepiti usta protivnicima multikulturalizma
Koliko nam još treba da postanemo europska Venezuela?
Ako u Hrvatskoj vidiš divlji kapitalizam...daj mi broj svoga dilera!
Stopa zaposlenosti: Hrvatska najgora među zemljama istočne EU, čak 30% gora od Estonije
Novo na Liberalu:
Mises: Za inovacije je potrebna ekonomska sloboda
Elon Musk i sloboda govora
Američki birači vole kapitalizam više nego Trumpa, Harris i Taylor Swift
Čovjek koji ništa ne zna
Pitanja na koja Milanović ne želi odgovoriti
Hajdaš Dončić i Paunović su obojica fejk, glumci i pozeri
Studija: Zahtjevi za redistribucijom bogatstva vođeni su motivom zavisti, a ne pravde
Thomas Sowell: Zašto sam odbacio marksizam
WSJ o propasti dinara: Kako je Jugoslavija uništila vlastitu valutu
Milanović želi biti hrvatski Donald Trump
Kakva je bila špica sezone: U srpnju i kolovozu 92.000 domaćih turista više nego lani
Država je u ratu s obiteljskim smještajem. Ispaštat će domaći turisti
Kako su Ćimić i Index pokušali kreirati 'aferu' tamo gdje je nema
Prvi seks, laži i porez na nekretnine
Pearl Jam i svrha cijene u tržišnoj ekonomiji
Kako Vladine 'antiinflacijske mjere' ustvari potiču inflaciju
Nezavisna zastupnica razmontirala Tomaševića u ZG skupštini. Pogledajte video
Potpišite peticiju protiv 'Bit će krvi' zakona o maltretiranju vlasnika stanova
Zašto se Hrvati boje jugoslavenske zastave - pitaju se jugoslavenski novinari
Proslavljenom biologu Facebook obrisao profil jer je napisao da muškarac ne bi trebao boksati sa ženama
Plenkovićev portal u ksenofobnom ispadu napao turiste, pridružio mu se i Index
Pobjednici i gubitnici
Tko je u Hrvatskoj proširio dezinformacije o alžirskoj boksačici? Mojmira Pastorčić
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće

Zamislite da je Hrvatska 1990-ih pošla u smjeru slobodnog tržišta


Piše: Amalija Kranjec
5.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Zamislite da je Hrvatska 1990-ih pošla u smjeru slobodnog tržišta


Piše: Amalija Kranjec
5.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Zamislite da živite u Hrvatskoj, koja je nakon što je vratila područja okupirana u ratu, stvari postavila na osnovu pozitivnih iskustava razvijenog svijeta.

Prvo je provela transparentnu i poštenu privatizaciju SVE do tada društvene imovine koja je bila sposobna poslovati. Poduzeća, stanovi, bolnice, kazališta, željeznica...U državni proračun su se slile milijarde kuna, koje su iskorištene za podizanje općeg standarda, otplatu dugova naslijeđenih od Jugoslavije i nakupljenih zbog financiranja rata. Sagrađene su autoceste, popravljene ostale ceste, ulagano je u infrastrukturu od javne koristi. Privatizirana poduzeća kupili su ljudi, poduzetnici, mali ili veliki dioničari (da, čak i stranci) koji su u to uložili pravi novac, bilo ušteđeni ili kreditni, te su počeli poslovati na tržištu. Neki su uspjeli i razvili se, neki su propali, bilo zato što su ti poslovi postali neisplativi ili zato što nisu bili dovoljno sposobni pa su njihova poduzeća u stečaju kupili drugi i nastavili uspješno poslovati.

Uveden je minimalni PDV, recimo 10 %, iz kojeg se financira neophodna uprava i institucije na državnoj razini, te porez na dohodak od, recimo, 5 % kojim se financira neophodna lokalna uprava i socijalna sigurnosna mreža za građane koji trenutno ili stalno nisu u mogućnosti zarađivati za svoj život. Doneseni su suvisli zakoni koji štite privatnu imovinu i ljudski život. Sudovi su ustrojeni na način da moraju garantirati završetak procesa u određenom broju mjeseci, a suci gube posao ukoliko im je učinak slabiji od standarda.

S dolaskom interneta, svi su javni sustavi postali elektronski dostupni i besplatni. Izdavanje bilo kakvog dokumenta, rješenja, potvrde na dohvat je nekoliko klikova mišem. Poduzeća se osnivaju nakon tih nekoliko klikova i počinju raditi. Nema minimalne plaće, nema obaveze da si vlasnik isplaćuje plaću, porez na dobit je također 5 %, jer je to dohodak vlasnika i nema nikakvih drugih nameta na poslovanje (komora, naknada, renti, doprinosa...). Izuzetno je rijetka zakonska regulacija koja nekoga može spriječiti da se bavi određenom vrstom posla, a nikako se ne odnosi na frizerke, postolare, ugostitelje...nego isključivo na kirurge, pilote i slična zanimanja.

Neki uspijevaju na tržištu, neki ne. Uspješni šire poslovanje, zapošljavaju. Ugovaraju bruto plaće s radnicima, koji pristaju na uvjete koje u tom trenutku mogu dobiti na osnovu svojih sposobnosti. Jedini raspoloživi poslovi su u realnom sektoru, kojem pripadaju i škole, bolnice, kulturne institucije...Toliko je malo posla u javnom sektoru i vrlo su skromno plaćeni, da većina izbjegava takvo zaposlenje. Zato tu rade ljudi koji žele posvetiti svoje vrijeme zajednici. Političke funkcije plaćene su iznosom koji je prosjek plaća u realnom sektoru te se tim poslom bave samo izuzetno zainteresirani ljudi, koji imaju vlastiti izvor prihoda i prvenstveno to rade iz želje za doprinosom zajednici.

Školama upravljaju njihovi vlasnici - poduzeća, vjerske zajednice, razne udruge zainteresiranih građana, a financiraju se od vaučera (kupona) koje dobivaju za svako upisano dijete te dodatnih školarina, ako tako odluče i djeluju na području gdje su roditelji za to zainteresirani. Postoje nacionalni standardi jezične, informatičke, matematičke, znanstvene i umjetničke kompetencije, koji se testiraju jednom godišnje i osiguravaju kvalitetu osnovnih škola, u kojima je nužno učenike naučiti svim osnovnim znanjima i vještinama za civiliziran život i sudjelovanje u modernoj kulturi. Nakon osnovne škole, na izboru su gimnazije i brojne strukovne škole, koje nude tečajeve, usavršavanja, zanimanja, te se učenici dobrovoljno odlučuju koje kompetencije žele steći. Je li to kuhanje, programiranje u nekom jeziku, izrada zlatnog nakita ili balet. Ta školovanja traju točno onoliko koliko je potrebno da se određena vještina savlada, a programi nisu opterećeni „općim znanjima“, jer su njih učenici već stekli u osnovnoj školi.

Škole koje ne uspiju pružiti odgovarajuće vještine i znanja svojim učenicima moraju vratiti iznos vaučera koji su dobile za tog učenika, a učenik koji ne zadovolji kriterije škole također.

Na fakultete se upisuje nakon nacionalnog testiranja, tipa državne mature, kojem mogu pristupiti svi građani koji su završili osnovno obrazovanje. Nema ograničenja, niti je država propisala tko može, a tko ne može pristupiti, niti kako će se pripremiti za to. Fakulteti, koji su također privatni, slobodno odabiru studente, na osnovu rezultata testiranja, razgovora i po ostalim vlastitim kriterijima. Nude stipendije najboljima, naplaćuju školarine, koje su tržišno uspostavljene, pa tako najbolji najviše koštaju. Studiraju osobe od 16 do 100 godina starosti, pod istim uvjetima.

Rad nije ograničen nikakvim pravilima ni zakonima. Jednostavno se zaposliti, jednostavno je dati ili dobiti otkaz. Otkaz nije nikakva tragedija, još su deseci takvih poslova na raspolaganju.

Država ne stimulira stanogradnju. Građani i obitelji samostalno odlučuju koliko i kakav životni prostor im treba pa unajmljuju ili kupuju, ovisno o preferencijama i raspoloživom dohotku. Većina odlučuje živjeti u primjerenom prostoru, a izgradnja pretjerano velikih nekretnina se shvaća kao nepotrebno opterećenje za kućni proračun, koji će smanjiti ukupnu kvalitetu života.

Kako stanovništvo većinom živi od svog rada, za koji se prima ugovorena bruto plaća, pažljivo se ulaže u mirovinske fondove i zdravstvena osiguranja, koja nude najbolje uvjete. Slobodno se mijenja fond u koji će se ulagati, na osnovu tržišnih pokazatelja. Koje su građani naučili razumjeti u osnovnoj školi.

Dobar dio stanovništva sam se zapošljava - na poljoprivredi, u vlastitim obrtima i poduzećima i time osiguravaju prihode sebi i obitelji. Neki žive bolje, neki lošije, ovisno o sposobnosti. Kad dođe do naglog prekida aktivnosti, iz bilo kojeg razloga, tu je socijalna mreža u koju se cijeli radni vijek uplaćivalo. Tu su mirovinski fondovi, zdravstveno osiguranje, osobne police osiguranja, tako da nitko nije osuđen na glad i potpunu neimaštinu.

Nakon 30-ak godina takvog načina života, svima je normalno da su odgovorni sami za sebe, ne očekuju da će se drugi pobrinuti za njihov život i potrebe. Osjećaju se zaštićeni pravednim zakonima, kriminal se kažnjava. Istodobno slobodno pomažu onima koje u svojoj okolini prepoznaju kao manje sretne ili sposobne. Dobrotvorno djelovanje je standard društvenog života, neki odlučuju dati novac svojoj crkvi, neki udruzi, neki bolnici, neki domu za nezbrinutu djecu, neki domu za starije, neki lokalnom nogometnom klubu. Neki nikome, a takav će tretman i doživjeti kad sami budu u potrebi. A neki obitelji susjeda čiju je kuću pogodio grom, pa im je izgorio krov.

Bogati su bogati, srednji sloj prevladava, nešto je siromašnih, koji mogu pokriti osnovne životne potrebe, ali nemaju dovoljno prihoda za luksuzna dobra. To se smatra normalnim i svatko se pokriva onoliko koliko mu je pokrivač dugačak.

Bogati zbog prestiža i poštovanja u zajednici filantropski pomažu kulturne institucije, bolnice, škole, fakultete. Pomažu socijalnu pokretljivost osnivanjem zaklada za talentirane u različitim područjima. Biti bogat, između ostalog, znači biti mecena. Dobrovoljno.

Zakoni reguliraju samo što je zabranjeno, a odnosi se na osnovna ljudska prava i zaštitu imovine i ugovora. Sve ostalo je dozvoljeno i pripada individualnim slobodama. Sklapanje braka, poslovanje, izražavanje mišljenja, sastav obitelji, odgoj i školovanje djece, upravljanje vlastitom imovinom i sve ostalo što nije u suprotnosti s tuđim slobodama i zakonom zaštićenim pravima.

U državi u kojoj živi samo 4 i pol milijuna stanovnika jednostavno je provesti svaku reformu. O javno bitnim pitanjima odlučuje se na referendumima. Mirovine onima koji su do 90-ih umirovljeni isplaćuju se iz javnog novca i imovine HZMO-a koja je rasprodana, dok je to potrebno. Zdravstvene usluge na razini hitne pomoći pružaju se svakom građanu, a sve iznad toga pokriva se iz vlastiog džepa i iz zdravstvenih osiguranja koja su građani izabrali. Rasprodana imovina bolnica, domova zdravlja i HZZO-a omogućila je dobru opremljenost hitne pomoći koja se financira iz prikupljenog PDV-a. Kao i policija, sudovi i profesionalna vojska nužna zbog NATO obaveza. Iznos prikupljenog PDV-a je ogroman, jer je potrošnja vrlo visoka u državi u kojoj je nezaposlenost vrlo niska. Ekonomija je zdrava i blagostanje stalno raste, jer neprofitabilni poduhvati prirodno nestaju s tržišta i zamjenjuju ih uspješniji.

Lijevi i desni stavovi su privatna stvar, i uz temeljnu zakonsku zaštitu osnovnih ljudskih prava, promoviraju se i prakticiraju na vlastiti račun. Budući su ljudi uglavnom zaposleni življenjem vlastitih života, rijetko se priklanjaju ekstremnim stavovima jer za to nemaju niti motivacije, niti vremena. Uglavnom troše svoje vrijeme na zarađivanje i trošenje svog novca na način koji najviše vole. Znaju da društvo neće dozvoliti da umru od gladi ili hladnoće, a sve ostalo što žele, slobodni su postići vlastitim sposobnostima.

Eto. Mnogi će reći, utopija, mašta se razmahala...Ja kažem, samo logične posljedice određenih izbora koje smo propustili napraviti, jer smo bili prenaivni, neuki nakon desetljeća socijalizma i previše navikli da se netko drugi za nas pobrine. Iako smo velik dio vrijednosti već izgubili lošim državnim upravljanjem našim novcem i imovinom naslijeđenom iz socijalizma, mogli bismo i danas, makar smo već u velikom zaostatku, odlučiti krenuti putem za koji su zemlje razvijenog svijeta davno dokazale da funkcionira. Možemo čak i bolje od njih, zašto ne? Ili možemo nastaviti stramputicom koja odgovara političkim elitama, crony kapitalistima i bezbrojnim parazitima koji crpe plodove rada većine poštenih građana.

Nemojmo samo reći da je tako moralo biti.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autorici

AMALIJA KRANJEC
Amalija Kranjec je dipl. ekonomistica, poduzetnica i profesorica strukovnih predmeta u Turističko-ugostiteljskoj i prehrambenoj školi u Bjelovaru.
Više od iste autorice
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.