Kad je ministrica gospodarstva Martina Dalić najavila da će Hrvatska pokrenuti postupak ulaska u Eurozonu (a to će trajati godinama), veći dio hrvatske javnosti reagirao je negativno na tu vijest. Primjerice, u anketi Indexa 60% čitatelja je iskazalo strah zbog uvođenja eura.
Hrvatska je pristala na uvođenje eura još kad smo na referendumu odlučili ući u Europsku uniju. Međutim, konkretan rok nije bio postavljen pa se Kukuriku vlada uopće nije bavila tim pitanjem. Sad su naši političari shvatili da je voda došla "preko ušiju" nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio "Europu s više brzina" u kojoj bi Hrvatska ostala u onoj sporijoj. U toj, Macronovoj Europskoj uniji, države u Eurozoni čvršće će se vezati u jedinstveno tržište, a ostatak Europe će biti prisiljen na međusobno vezanje u onaj blok "druge brzine". Tako bi Hrvatska potpuno izgubila priliku za priključak s razvijenim Zapadom.
Euro se trebao uvesti još davnih dana, ali prije uvođenja eura potrebno je provesti dubinske reforme koje hrvatska vlast izbjegava. Izgubili smo godine u krizi čuvajući glomaznu birokraciju i državu. U isto vrijeme Estonija je napredovala i prestigla nas po BDP-u per capita, prosječnoj plaći i kupovnoj moći. Ona je na vrijeme provela reforme, uvela euro i sad hvata priključak sa Zapadom. To je mogla biti Hrvatska.
Ali Hrvati se boje. Hrvati se svega boje, boje se novoga, misle da je sve uvijek nekakva "zavjera". Tako su mnogi smatrali (i još uvijek smatraju) da je EU velika zavjera protiv Hrvatske kako bi nas zapadnoeuropske korporacije pokorile i uzele nam naše "bogatstvo". Cijelo ovo vrijeme ja još uvijek čekam da nas pokore, ali tih stranih ulagača baš i nema previše.
Tako se sad Hrvati boje eura. Boje se zato što, kako kažu, neće imati kontrolu nad monetarnim sustavom. Ja mislim da je baš to najbolji dio. Jer da nema EU, Hrvatska bi sad bila u međunarodnoj trgovinskoj izolaciji. Sjetite se samo nedavnog slučaja kad je ministar Tolušić pokušao pogodovati domaćim lobijima podigavši carinu za uvoznu robu. Da nije reagirao Bruxelles, Hrvatska vlada nikada ne bi povukla tu odluku i Hrvatska bi danas već bila u potpunoj međunarodnoj izolaciji, a cijene voća i povrća bi divljale.
Da nema EU, Hrvatska nikad ne bi pristala na liberalizaciju željeznica i HŽ bi nastavio politiku propadanja, ovako će se morati trgnuti jer će uskoro dobiti konkurenciju u realnom sektoru.
Europska unija je tu da nas čuva od našizma i loše ekonomske politike hrvatskih vlasti. Ekipa koja širi strah zbog gubitka "kontrole" nad valutom je ista ona ekipa što misli da bi bilo dobro igrati se tečajem kune pa pustiti hiperinflaciju kako bi se pomoglo dužnicima. To je ekipa koja misli da država treba "kontrolirati" i trgovinu i proizvodnju. Iako sam protivnik bilo kakve političke kontrole nad monetarnim sustavom, bolje ću se osjećati kad budem znao da nam valutu kontrolira netko u Bruxellesu nego netko od ovih "naših" u Zagrebu.
Ne trebamo se bojati uvođenja eura. Trebamo razmišljati o stvarima koje prije toga treba napraviti.
Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!
Podrži neovisno novinarstvo:
učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
O autoru
MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju,
PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora