Može li mala zemlja poput Hrvatske biti monetarno neovisna o ostatku Europe i svijeta?

Treba li Hrvatskoj euro ili je kuna sasvim dovoljna? O tom pitanju se raspravlja još od ulaska Hrvatske u EU kada je postalo jasno da će vrlo vjerojatno sljedeći korak biti prihvaćanje eura kao službene valute.

Kritičari EU i razni "suverenisti" lijeve i desne političke pozicije od najranijih dana pozivaju na zadržavanje kune pod argumentom monetarnog suvereniteta. Prema njima Hrvatska treba zadržati svoju nacionalnu valutu da bi mogla tečajnom manipulacijom ostvarivati gospodarske ciljeve kroz ekspanzivnu monetarnu politiku. Dvije nerafinirane ideje suverenista su da treba provesti deprecijaciju u svrhu umjetnog podizanja izvoza i da HNB treba kreditirati državu te time "printati novce" za servisiranje više državne potrošnje.

"HNB vodi lošu monetarnu politiku"

Glavna kritika suverenista prema HNB-u kaže da je vodila lošu monetarnu politiku. I možda su u pravu s njihove točke gledišta, ali ako gledamo prema temeljnom cilju HNB-a koji kaže da je glavna uloga centralne banke održavanje stabilnosti cijena (a.k.a. niska stopa inflacije), onda je HNB od uvođenja kune bio jako uspješan. Stoga se HNB može kritizirati zbog provođenja određenih politika, možebitnog manjka transparentnosti itd., ali nikako zbog toga što nije ispunjavao svoju glavnu zadaću jer je inflacija u Hrvatskoj od uvođenja kune povijesno u prihvatljivim okvirima.

No, suverenistima ionako nije sporno da HNB nije dosljedno provodio svoj glavni cilj nego propitkuju sami cilj tj. smatraju da stabilnost cijena ne može biti glavna politika, nego je treba zamijeniti nekim drugim ciljem kao što je kreditiranje državne potrošnje i poticanje izvoza deprecijacijom.

Pri tome zanemaruju tri činjenice:

1. Hrvatska ionako ima dosta visoku državnu potrošnju i javni dug (74,5%) te nema baš puno prostora za standardno podizanje javnog duga, a "umjetno" upumpavanje rashodovne strane fiskalne politike (a.k.a kako država troši novce) preko narušavanja nezavisnosti centralne banke koja bi postala kreditor države bi jako brzo stvorilo problem inflacije. U tom slučaju, kada bi se de facto ugasila neovisnost HNB-a od Vlade, ona politička opcija koja ima vlast u tom trenutku bi koristila HNB kao stroj za printanje novca i servisiranje potrošne strane fiskalne politike po principu: "Ako ponestane novca, javi HNB-u da printa još".

Upravo takva situacija je postojala u Jugoslaviji, gdje je centralna banka imala glavni cilj financiranje gospodarskog rasta i razvoja, a stabilnost cijena je bila tek sekundarni cilj. Da bi se financirale visoke investicije koje su pokretale rast gospodarstva, provodila se politika tiskanja novca, a kako su kompanije bile u državnom vlasništvu i iz ideoloških razloga nisu smjele propasti, onda su se i gubici sanirali tiskanjem novca od strane centralne banke. Tiskanje novca bi podiglo razinu cijena, smanjivalo realne plaće, obezvrjeđivalo štednju građana i likvidna sredstva poduzeća.

Ista stvar bi se dogodila u Hrvatskoj kada bi cilj HNB-a bilo kreditiranje državne potrošnje u svrhu ostvarivanja gospodarskog rasta.

2. Neto učinak na izvoz je jako upitan. Istina je da bi deprecijacija valute pojeftinila izvoz iz Hrvatske i time potencijalno popravila pokrivenost uvoza izvozom. Ali baš kao što bi pojeftinila izvoz, s druge strane bi poskupjela uvoz. Neki će reći da je to super jer će domaći proizvodi postati konkurentniji i za izvoz i na domaćem tržištu, ali zaboravljaju da je Hrvatska mala država siromašna sirovinama.

Da bi Hrvatska proizvela i izvezla, prvo treba uvesti poluproizvode i sirovine. A uvoz bi deprecijacijom kune postao skuplji. S jedne strane bi izvozni proizvodi relativno postali jeftiniji, ali bi komponente za proizvodnju tih strojeva postale relativno skuplje. Teško da bi neto efekt bio pozitivan.

3. Promjene monetarne politike utječu na gospodarski rast. Ali samo u kratkom roku. Naravno da će dodatno upumpavanje novca u sustav osigurati veći gospodarski rast ili će jeftiniji izvoz osigurati skok u izvozu (iako je za zemlje male veličine kao Hrvatska neto efekt upitan), ali u srednjem i dugom roku ti efekti se gube.

Isti efekti zbog kojih monetarna ekonomija funkcionira u kratkom roku dovode do toga da u srednjem i dugom roku jedino što ostaje od prvobitnog impulsa je promjena cijena tj. inflacija. Ekonomska stvarnost ostaje ista bez obzira koliko komada papira kruži državom.

"A kako skandinavske zemlje...?"

Zadnja linija obrane će vjerojatno biti spominjanje da su skandinavske države odbile euro i tako očuvale monetarni suverenitet. Jesu li zaista?

Zanemarimo činjenicu da se radi o sasvim različitim ekonomijama od Hrvatske prema gotovo svakoj karakteristici osim gospodarske vezanosti za države EU. Tako im turizam nije jedna od glavnih gospodarskih grana, fiskalno su odgovornije te manje zadužene relativno gospodarskom razvoju i postotku BDP-a i nemaju toliko emigraciju koja šalje ogromne novce u zemlju...

Prvo treba napomenuti da centralne banke tih država sve imaju isti cilj; stabilnost cijena, baš kao i HNB. Uostalom, to je cilj svih centralnih banaka u razvijenim državama. Narodna banka Jugoslavije je kao primarni cilj imala gospodarskog rasta i razvoja, a stabilnost cijena je bio samo sekundarni cilj pa je to dovelo do hiperinflacije 80-ih godina prošlog stoljeća.

Da, Danci su referendumom odbili prihvatiti euro, ali znači li to i da je danska monetarni suverena država? Suverenitet se definira kao apsolutna samostalnost u donošenju odluka bez vanjskog utjecaja i prisile. Iako je Danska odbila euro na referendumu, teško da se može govoriti o monetarnom suverenitetu jer Danska središnja banka u stopu prati monetarnu politiku Europske središnje banke.

Povijesne stope kamata (cijena posuđivanja komercijalnih banaka od centralne banke što je jedan od glavnih instrumenata vođenja monetarne politike) centralne banke Danske u stopu prate kretanja kamata ECB. Danci znaju da ne mogu priuštiti "monetarni suverenitet" jer su realno premali da bi određivali globalna makroekonomska kretanja pa se prilagođavaju velikima. Danska kruna je i službeno vezana za euro.



Ista stvar vrijedi i za Švedsku. Iako švedska kruna, za razliku od Danske krune, nije službeno vezana za euro, ipak Švedska narodna banka također prati ECB MRO (kamatna stopa koju plaćaju banke kada posuđuju novce od Europske središnje banke). Postoje neka blaga odstupanja, ali dugoročna korelacija je očita. Također u nekim periodima je kamatna stopa Riksbank (Švedska narodna banka) bila iznad ECB MRO, što znači da je provodila restriktivniju monetarnu politiku.



Monetarni suverenitet malih država je mit

Suverenizam je pozitivna stvar i nitko ne želi da EU postane megadržava kojom će se upravljati dekretima iz jednog centra kontroliranog od strane ljudi koji nisu vezani demokratskim procesom. Ali pozivati se na suverenizam bez racionalnih argumenata i dokaza... Neke stvari ne mogu biti "suverenističke" u smislu da se mogu određivati bez obzira na svjetsku okolinu.

Kao što nijedna osoba nije izolirani otok, tako nijedna zemlja nije odvojena od svijeta i potpuno neovisna od vanjskih utjecaja. To posebno vrijedi za male države kao što je Hrvatska. Osim ako ne želimo od Hrvatske napraviti "pustinjsko kraljevstvo" po uzoru na Sjevernu Koreju, što zbog geografskih ograničenja (dužina granice, konfiguracija terena itd.) nije ni moguće, treba prihvatiti da smo dio Europe i svijeta, a ne izolirani otok usred Tihog oceana.

Monetarni suverenitet malih država je mit, a tražiti ga je kao tražiti da kap mora djeluje samostalno od oceana.