Hrvatsku javnost se ovih dana iz različitih političkih i "stručnih" topova pokušava pogoditi strahom zbog najavljene promjene valute. Niti jedan strah nema opravdanja u zdravoj logici niti u ekonomskoj teoriji.

1. "Cijene će poskupjeti, a plaće ostati iste"

Među populacijom koja ne može shvatiti temeljne ekonomske zakone brzo se proširio ovaj mit. Mislim da ne treba previše objašnjavati kako ekonomski zakoni vrijede isto bez obzira na sliku na novčanici.

Postoji nešto što se zove zakon ponude i potražnje. Prodavatelj neće postaviti cijenu proizvoda i usluga koja neće biti dostupna kupcima iz jednostavnog razloga što onda ne bi ništa prodao! Do povišenja cijena može doći samo ako dođe do veće koncentracije novca na tržištu, a to bi značilo i veća primanja. Bez povećanja primanja nema ni povećane ponude novca pa neće biti ni povećanja cijena.

Drugim riječima, ništa se neće promijeniti osim što će pivo umjesto 15 kuna koštati 2 eura, a plaća od 7.500 kuna iznosit će oko 1.000 eura.

2. "Ukidajući vlastitu valutu odričemo se suvereniteta"

Ovakvu tezu nam prodaju standardni našisti iz Živog zida i njima bliski političari. Isti oni koji su nam predlagali masovne javne radove na teret državnog proračuna kao odgovor na nezaposlenost te hiperinflaciju koja bi "pojela" kredite.

Trebamo se podsjetiti da smo se tog "suvereniteta" o kakvom oni pričaju odrekli onog trenutka kad smo se odlučili pripojiti Europskoj uniji. Nismo se jedini odrekli takvog suvereniteta, to su učinili i Nijemci, Francuzi, Austrijanci i mnogi drugi. Ništa im ne fali! To što smo mi malen narod koji ima komplekse iz prošlosti pa misli da je svako udruživanje automatski pokoravanje velikima, to je već dublji problem koji ima puno više veze s našom teškom poviješću i usađenim nepovjerenjem nego s realnom ekonomskom situacijom u svijetu. Mi, kao zemlja u razvoju, priključujemo se velikom i puno bogatijem tržištu. Za nas to može biti samo plus.

Teško je pričati o nekakvoj monetarnoj suverenosti kad već imamo kredite vezane za euro, kad HNB već mijenja devize da bi emitirala novac, dakle mi već jesmo ovisni o Eurozoni. I to ne mora biti ništa loše, čak dapače, uvođenje eura značit će veću integriranost i lakše poslovanje naših poslovnih subjekata sa zemljama u koje najviše izvozimo i iz kojih najviše uvozimo.

3. "Na domaćoj banknoti više neće biti Radić ili Marulić"

Ovo je ozbiljna izjava jednog našeg ekonomskog stručnjaka s EFZG-a. Nevjerojatno! Je li to ikakav ekonomski argument? Hoće li ikoga od vas boljeti briga čiji je lik na novčanici ako za nju budete mogli dobiti više? Mislim da je to jedino bitno u cijeloj priči. Novac nije baš najbolji način za iskazivanje domoljublja (osim ako vjerujete da su oni koji su skupljali kune u crnim fondovima zaista domoljubi).

4. "Eurozona nije fiskalno stabilna"

To je djelomično točno jer u Eurozoni se nalaze i neke zemlje s iznimno visokim javnim dugom, poput Italije i Grčke. Međutim, Eurozona je ipak, u kompletu, daleko fiskalno stabilnija od Hrvatske. Hrvatsko tržište je već sad toliko izloženo Eurozoni, da bi svaki potres na njihovom tržištu automatski porušio i naše. Dovoljno je reći da su pozitivni trendovi u EU bili najveća poluga za konačni početak rasta hrvatskog gospodarstva u prošloj godini.

Jedan od osnovnih uvjeta prije uvođenja eura je smanjenje hrvatskog javnog duga. Drugim riječima, EU će prisiliti HDZ-ovce da se počnu odgovornije ponašati prema državnom proračunu, da srežu javnu potrošnju kako bi smanjili javni dug. Nije li to super? I onda netko kaže da ništa nemamo od Europske unije. Pa da nema nje, neke dobre stvari ne bi nikada u Hrvatskoj došle na red.