Vezani članci:
Ima li većih socijalista nego na hrvatskoj desnici?
Zabrana rada nedjeljom: Svi postavljaju kriva pitanja
Zurovec u Saboru pozvao na fleksibilizaciju radne imigracije
Dodatna regulacija digitalnih platformi za rad naštetit će svima - i korisnicima i dostavljačima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Prosječni Hrvat se u životu naradi puno manje od stanovnika drugih država EU
Rad od doma - tko treba plaćati režije?
Sud ih kaznio zbog izrabljivanja radnica iako radnice tvrde da nisu izrabljene
Hrvati su institucionalizirali strah od otkaza
Vjerski argumenti protiv zabrane rada nedjeljom: Što bi rekao Isus?
Mnogi napuštaju Hrvatsku zbog posla, a uvozit ćemo radnike. Što je u tome čudno?
Mit o sukobu rada i kapitala
Hrvati imaju dva fetiša: zabrane i blagajnice u trgovačkim centrima
Peticija za zabranu rada nedjeljom, ponedjeljkom, utorkom i srijedom
Za novinara Slobodne Dalmacije RH ima previše fleksibilno tržište rada. I zato ljudi odlaze...
Izrabljuje li Amazon svoje radnike?
UK: Automatizacija uništila 800.000 radnih mjesta, a kreirala 3,5 milijuna novih
Hrvati imaju najkraći radni tjedan u Europskoj uniji
Pametni ljudi davno su shvatili da nije bogat onaj tko puno ima, već onaj tko malo treba
6 razloga za NE pokrenuti biznis u Hrvatskoj
Ako ne možeš zaraditi 6.000 kuna, nemoj raditi!
Što je to pravedna plaća?
Ekonomska sloboda je radnička sloboda
Kako su hrvatski antikapitalisti naučili da je fizički rad sranje
Hrvatska - društvo koje je odustalo od rada
Stopa zaposlenosti: Hrvatska najgora među zemljama istočne EU, čak 30% gora od Estonije
Odgovor novinarki koja je okrivila 'robovlasnički kapitalizam' za odlazak radnika u Irsku
Novosel obmanjuje javnost: Hrvatski poslodavci nisu krivi za niske plaće
Novo na Liberalu:
Plenkovićeve muljaže o inflaciji i BDP-u
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavljaju državne institucije
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje
Hvalio se da će sahraniti neoliberalizam. Uspio je sahraniti samo svoju političku karijeru
Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta
Borba ideja: Ljudi koji su upravljali javnim politikama u 20. stoljeću
Država ima novi način da opelješi umirovljenike
Novinar 'Slobodne' u raljama neoliberalnog kapitalizma
Jutarnji se čudi astronomskim cijenama subvencioniranih radova
Index besplatno izreklamirao Kolakušića pred izbore za EU parlament
Frederic Bastiat: Mit o porezu kao poticaju gospodarstva

Zašto su hrvatski radnici često u lošem položaju?


Piše: Mario Nakić
1.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

Zašto su hrvatski radnici često u lošem položaju?


Piše: Mario Nakić
1.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

Nedavna priča s naslovnica hrvatskih tabloida i nekih portala o prodavačici jednog slavonskog trgovačkog lanca, koja je "morala oprati gazdin Mercedes", povukla je opet ona standardna kukanja kako su radnici u Hrvatskoj potlačeni, izrabljivani, a poslodavci su izrabljivači koji žive na grbači radnika i iskorištavaju njihovu tešku situaciju.

Tko je kriv?

Iako je takvo generaliziranje netočno u samom startu, što osobno, ali i svaki poslodavac kojeg poznajem, možemo lako opovrgnuti vlastitim primjerom, svejedno se moram složiti s time da trenutno u Hrvatskoj ima jako puno radnika koji jesu u lošem položaju, a onda ima i loših poslodavaca koji zaista iskorištavaju maksimalno njihovu situaciju. Međutim, nitko ne ide korak dalje pa da se zapita - zašto je to tako? Oni koji najčešće tako generaliziraju, odmah pretpostavljaju da je za to kriv "neoliberalni kapitalizam" koji dopušta poslodavcu da tako "iskorištava radnike" pa čak okrivljuju i državu koja bi trebala "postrožiti zakone i dovesti poslodavce u red".

Država je definitivno kriva, ali ne zato što nema stroge zakone, nego upravo suprotno, što ima prestroge i prekrute zakone koji određuju uvjete dobrovoljnog odnosa između radnika i poslodavca. Država je svojim propisima koji reguliraju zapošljavanje, rad i otpuštanje, dovela do takve situacije da si svaki poslodavac, koji nema veze u inspekciji ili ministarstvu, mora dobro razmisliti kad nekoga zapošljava. Zapošljavanje je preskupo zbog minimalca, ogromnih doprinosa i poreza, a onda tu još dolazi cijela hrpa propisa koja te guši i zbog koje moraš dobro paziti na svaki korak. Zbog krive riječi, krivog zadatka ili malo dužeg rada možeš završiti na sudu i s kaznom od koje će ti se godinama vrtjeti u glavi. Mislim na godine koje ćeš morati odrađivati da bi platio tu kaznu. Zato se poslodavci teško odlučuju na zapošljavanje u Hrvatskoj, a pogotovo zapošljavanja ljudi koje dobro ne poznaješ. To je kao lutrija.

Ponuda i potražnja

Netko bi rekao da se gospođa može zahvaliti svome poslodavcu i potražiti drugi posao ako joj se ovaj ne sviđa. Međutim, u većem dijelu Hrvatske, a pogotovo u Slavoniji, to zbilja nije lako. Mogu potvrditi jer živim u Slavoniji, tu se teško pronalazi posao, a još teže dobar posao. Upravo je naš Zakon o radu stvorio najveći otpornik zapošljavanju. Uzmimo kao primjer uvjete otkazivanja ugovora o radu. Poslodavac i radnik bi s pravne strane trebali biti ravnopravni na sudu, zar ne? Ali, nisu. Radnik može dati otkaz bilo kad i napisati da ga daje iz osobnih razloga. To je sasvim dovoljno, nitko ga nema pravo ništa pitati, jedino što mora, ako se drukčije ne dogovori s poslodavcem, odraditi otkazni rok i nakon toga je slobodan. Međutim, ako poslodavac želi otkazati ugovor s radnikom, mora imati strašno jake dokaze o povredi ugovora o radu (i to nakon opomene) koji će vrijediti na sudu. Zašto poslodavac ne bi mogao otpustiti radnika "iz osobnih razloga" kao što radnik može otpustiti svoga poslodavca?

Mislite da takvi propisi pomažu radniku i da ga štite? Upravo suprotno, takvi propisi su najveći neprijatelj radniku zato što zbog njih poslodavci slabije zapošljavaju, a onda dobivamo veću stopu nezaposlenosti. Što je veća stopa nezaposlenosti, to je lakše zamijeniti radnika. Što je radnik lakše zamjenjiv na tržištu, to mu je niža cijena rada. Dakle, ona prodavačica u Bosi vjerojatno nema drugog izbora zato što nitko drugi u ovom trenutku ne traži prodavačicu, a u isto vrijeme u njenom gradu sigurno ima bar 50 prodavača i prodavačica koji čekaju na burzi da se otvori to radno mjesto. Zato je ona prisiljena raditi što god "gazda" poželi kako ga ne bi izgubila, a neki poslodavci, ne svi, iskorištavaju takvu situaciju.

Tržište štiti radnika, država mu odmaže

Za takvo je stanje, dakle, kriva država, a ne nekakav "neoliberalni kapitalizam" ili slobodno tržište koje kod nas, nažalost, baš i ne postoji. Da imamo slobodno tržište, zakon o radu bi bio puno liberalniji, poslodavac bi mogao lakše otpustiti radnika (kao što je slučaj u Švicarskoj, Švedskoj, Danskoj, Novom Zelandu, Australiji, SAD-u i mnogim drugim razvijenim zemljama), a samim time bi i lakše zapošljavao. To znači da bi bilo više poslodavaca na tržištu, više radnih mjesta, pa bi onda i ta prodavačica imala izbor. U tom si slučaju njen šef ne bi mogao dozvoliti nikakvo bahaćenje na račun radnika, morao bi joj ponuditi bolje uvjete rada i bolju plaću ili bi ona otišla raditi kod drugoga.

To znači da tržište zapravo štiti radnika jer što je tržište slobodnije, radnik ima veći izbor. Kvalitetan radnik, koji donosi prihode svome poslodavcu, uvijek će na slobodnom tržištu moći ostvariti bolje uvjete zato što njegov poslodavac zna koliko bi izgubio da mu taj radnik prijeđe raditi za konkurentsku tvrtku. Ne samo da bi on izgubio dobrog radnika (kojeg nije lako zamijeniti), nego bi još i njegova direktna konkurencija ojačala. Slobodno tržište štiti radnika, a država mu svojim uplitanjem i "pomaganjem" šteti.

Švicarska

Ako mi ne vjerujete, imam konkretan primjer - Švicarska: četvrta u svijetu po ekonomskim slobodama, prva po konkurentnosti. Ima najniže poreze u Europi, nema zakonom propisan minimalac i ima vrlo liberalan zakon o radu. Stopa nezaposlenosti joj je oko 4 posto, što znači da tamo ne radi samo onaj tko stvarno ne želi raditi. Radnik može vrlo lako naći drugi posao jer je veća potražnja za radnicima nego za radnim mjestom. To daje veliku prednost radniku pa se ne može naći u situaciji da bude iskorištavan.

Takvih je primjera još puno u svijetu, u svakoj zemlji koja ima liberalno radno zakonodavstvo i funkcionalnu pravnu državu. Zadaća države nije uplitati se u dobrovoljan odnos među ljudima i određivati im što moraju potpisati, to treba biti stvar dogovora između radnika i poslodavca. Zadaća države je da bude učinkovit i nepristrani arbitrar u slučaju da jedna od ugovorenih strana (radnik ili poslodavac) prekrši potpisani ugovor. Takav jednostavan sustav, slobodno tržište, omogućuje lakše poslovanje i rad, lakše zapošljavanje i bolje uvjete za radnika.

Zašto ljudi vjeruju da ih država štiti?

Bez obzira koliko ekonomska teorija i primjeri iz prakse dokazivali suprotno, radnici će i dalje vjerovati da je država njihov zaštitnik i tražit će od države još gore zakone koji bi "prisilili" poslodavca da bude bolji prema njima i da im isplaćuje veće plaće. U to su ih uvjerili sindikalisti, bukadžije i glavni otpornici svakim reformama.

Da me netko ne bi krivo shvatio, ja nisam protivnik sindikata, oni su dobrovoljna udruženja sa svrhom poboljšanja radnih uvjeta u nekom kolektivu. Oni su tu da lakše ispregovaraju neke zajedničke uvjete u ime radnika s poslodavcem. Ti sindikati zbilja rade dobar posao u Švedskoj, Danskoj, Švicarskoj itd, ali ne i kod nas, gdje uglavnom rade na štetu radnika. Zašto je to tako? Vjerojatno zato što je kod nas pojam sindikalist još zadržao isto značenje kao u socijalizmu jer su tada sve veće tvornice i svi veći gospodarski subjekti bili državni pa su sindikati pregovarali s državom.

Mislim da će se nešto u ovoj zemlji moći promijeniti tek kad radnici shvate da im je slobodno tržište najbolji prijatelj, a ne država.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.