Ovih dana mediji vrište o "ratnom stanju" u hrvatskim bolnicama, puni su opisnih pridjeva koji vas trebaju šokirati, uplašiti, ubiti u pojam da poželite da se bacite s balkona jer nam liječnici "padaju s nogu", bolnice su krcate pacijentima, ljudi umiru, podižu se vojni šatori, a novinari su jutros bili i u svečanom obilasku Arene koja je sada preuređena u svojevrsni logor za zaražene covidom sa slabijim ili nikakvim simptomima.

Čovjek bi rekao - ratno stanje. Mediji su doslovno već proglasili ratno stanje - prvo državna televizija, a potom i ostali. Novinari svakodnevno izvještavaju s "prve linije bojišnice" (doslovno njihov opis) gdje liječnici i medicinske sestre opisuju svoja najgora iskustva s covid-pacijentima koji nisu uspjeli preživjeti.

Zašto onda Sabor ne proglasi ratno stanje ili barem izvanredno stanje? Jer službeno Hrvatska nije u izvanrednom stanju iako kad upalite TV ili otvorite bilo koji portal, vidjet ćete da smo usred rata. Sabor neće proglasiti vanredno stanje jer bi to dalo ovlasti predsjedniku države Zoranu Milanoviću, a to nitko od njih ne želi - ni Vlada ni Stožer ni novinari, pa čak ni sam Milanović. Svi osim njega to ne žele zato što on nije impresioniran njihovim virusom, a on to ne želi jer bi onda trebao nešto konkretno raditi.

Tako da će ratno stanje ostati samo na televiziji i portalima. Ali i bez njega Ustavni sud je već potvrdio da Stožer može praktički donositi odluke kakve želi, tako da je Hrvatska de facto u vječitom ratnom stanju čak i bez službenog proglašenja. Blago nama!

Ovom prilikom htio bih ukazati na neke bitne podatke koje mediji ne žele objaviti. Mislim da su relevantni da bi se shvatila šira perspektiva i besmisao cijelog tog ludila.

1. Koliki je kapacitet naših bolnica?

Hrvatske bolnice imaju kapacitet od preko 20.000 kreveta, od čega oko 600 na intenzivnoj njezi. To su stari podaci Eurostata iz 2017. godine, otad su bolnički kapaciteti RH vjerojatno još povećani. Ali budući da je do novijih podataka teško doći jer medije to ovih dana uopće ne zanima, uzmimo te konzervativne brojke iz 2017.

Prema podacima objavljenim na stranici Koronavirus.hr, u Hrvatskoj su trenutno s covidom hospitalizirane 864 osobe. To znači da covid-pacijenti popunjavaju 4 posto ukupnih bolničkih kapaciteta.

2. Koliko je ukupno respiratora u Hrvatskoj?

Kad je u kolovozu Ministarstvo zdravlja naručilo još 250 respiratora, u medijima je objavljeno da će ih sada biti 1050. Prema podacima na stranici Koronavirus.hr, trenutno je 65 covid-pacijenata na respiratorima. To znači da covid-pacijenti zauzimaju 6 posto ukupnog broja raspoloživih respiratora.

3. Koliko dnevno umire ljudi u Hrvatskoj?

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je u 2018. godini umrlo 52.706 osoba. To znači da svakog dana u prosjeku umire 147 ljudi. Sad u tu perspektivu uzmite onaj broj umrlih o kojem mediji svakog dana izvještavaju, a to su umrli s covidom. Njih je sada u prosjeku 8 do 15 dnevno. Na svakog umrlog s covidom ide još 10 do 20 umrlih od drugih uzroka.

Kada liječnica iz Kliničke bolnice Dubrava, koja je sada specijalizirana za covid-pacijente, kaže kako znaju imati "i po troje umrlih u smjeni", to je zapravo statistički zanemariva brojka ako je stavimo u širu perspektivu umrlih na dnevnoj bazi. Na svakoj intenzivnoj njezi bude pacijenata koji umru, to je tako oduvijek.

Kada znamo sve ove podatke, koje mediji iz nekog razloga ne žele navesti, onda vidimo da nema dovoljno razloga za medijsku hajku, histeriju i objavu ratnog stanja. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da nama broj umrlih ne raste na godišnjoj razini nego pada. To znači da covid-19 ne radi nikakvu razliku u mortalitetu.

S popunjenošću respiratora od 6 posto i bolničkih kreveta od 4 posto covid-19 ne može biti ni razlog nekakvog kolapsa zdravstva. Jasno, neki liječnici i medicinske sestre vole preuveličavati situaciju s dramatičnim ratnohuškačkim izjavama, malo tko ne bi volio biti narodni heroj. Njima će ova situacija odgovarati jer sada su otkazani mnogi pregledi i operacije, upravo zahvaljujući toj panici oko covida.

Ali sam po sebi, covid-19 nije virus koji impresionira. Čak i da ne znamo za njega, mi bismo to preživjeli kao i svaku sezonsku gripu. Ipak, oprez je potreban, neke preporuke epidemiologa su svakako dobrodošle, no treba razlikovati pozive na oprez od bjesomučnog divljanja, sijanja straha i svakodnevnog zastrašivanja što sada rade praktički svi mainstream mediji.

4. Ipak, Hrvatska ima jedan ozbiljan problem s koronom...

U jednome su mediji u pravu. Hrvatskoj zaista prijeti kolaps zdravstvenog sustava, samo što tome nije uzrok korona. Našem sustavu nedostaje kadra i radnika. Nema dovoljno liječnika, specijalista ni medicinskih sestara. Ti ljudi nisu ni dovoljno plaćeni, tako da nema ni motivacije.

Taj je problem bio poznat i ranije, puno prije korone. U vremenu koje slijedi će tek izaći na vidjelo, prvenstveno zato što se šalju u samoizolaciju nezaraženi kontakti pa će mnogi liječnici i medicinske sestre završiti u samoizolaciji što će dovesti do kroničnog nedostatka bolničkog osoblja.

Tu bi zdravstveni sustav mogao puknuti. Skoro svake godine u jeku sezone gripe bolnice budu popunjene i osoblja nedostaje, šalju se apeli. Ali ove godine će mediji od toga napraviti katastrofu epskih razmjera.

Naš zdravstveni sustav je neodrživ jer je postavljen na lošim temeljima i ima jako lošu upravu, a nijedna vlada dosad nije se htjela uhvatiti ozbiljno u koštac s tim problemom. I sada to dolazi na naplatu.

Vidim interes zdravstvenih djelatnika u tome da se bolnice zatvore za nekoronske pacijente pa da oni imaju manje posla, a još uz to ispadaju narodni heroji. Ali nikako ne vidim interes medija. To mi još uvijek nije jasno. Svi svjedočimo kakve stvari rade, koliko se trude obmanuti javnost, čak i lažiraju ankete. Neki tvrde da su novinari plaćeni da to rade, ja ne vjerujem u to. Mnogi od njih privatno na Facebooku pišu stvari po kojima vidimo da oni stvarno vjeruju u moć tog njihovog virusa i u borbu do zadnjeg čovjeka. Tako da mislim da to ne rade zbog novca nego iz vlastitih uvjerenja.

Neki će, eto, reći da se isplati zaustaviti život, maltretirati djecu, slati masovno nezaražene ljude u 14-dnevnu samoizolaciju, otvarati logore za zaražene sa slabijim ili bez simptoma, uvesti obavezu i kazne za maske, pa čak i zabraniti mnogima pravo na rad - sve da bi se pokušalo suzbiti širenje virusa koji ne čini nikakvu razliku u mortalitetu niti zdravstvenom sustavu na nacionalnoj razini. Čak i sve te mjere, pa i lockdown ako uvedu, mogu se nekako preživjeti, ali ovo što mediji rade šireći paniku, psihozu i huškajući ljude protiv svojih sugrađana - to je već stvarno bolesno i ostavit će trajne posljedice na mnoge.