Udruga Željke Markić, U ime obitelji, se pod krinkom "zaštite najranjivijih društvenih skupina" opet okomila i na Zakon o životnom partnerstvu, i to u sklopu e-Savjetovanja o Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije 2017.-2019.

Između ostalog predlažu brisanje mjera kojima se želi osigurati provedba Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola kroz edukacije tijela nadležnih za njegovu primjenu, kao i praćenje njegove provedbe.

Mišljenja su kako "provedba Zakona o životnom partnerstvu ne pripada području borbe protiv diskriminacije", a tvrde i da je "sâm zakon nametnut od strane SDP-ove Vlade mimo volje hrvatskih birača koji su se na referendumu 1.12.2013. izjasnili da je brak životna zajednica muškarca i žene te da isključivo njoj pripadaju svi atributi i instituti braka".

LGBT portal CroL podsjeća kako je 1. prosinca 2013. na referendumu o definiranju braka u Ustavu RH glasovanju pristupilo svega 38 posto popisanih birača te je za unošenje definicije braka u Ustav glasovalo manje od 950.000 građana ili manje od 25% odraslih građana RH.

Termin "transrodne osobe" za njih je pak "političko-aktivistički i ideološki" te je njegovo značenje "nejasno". Taj se komentar odnosi na mjeru Akcijskog plana koja predviđa osiguravanje dostupnosti zdravstvene zaštite trudnica, žena i djece u ruralnim i izoliranim područjima, posebice ženama s invaliditetom, Romkinjama, transrodnim osobama te osobama starije životne dobi.

UIO predlaže brisanje termina “transrodne osobe” budući da je "značenje pojma nejasno, za razliku od ostalih pojmova koji označavaju ranjive skupine kojima je potrebno osigurati dostupnost zdravstvene zaštite (trudnice, žene i djeca u ruralnim područjima, Romkinjama i osobama starije životne dobi)".

Akcijski plan predviđa i izbjegavanje diskriminirajućih pojava u obrazovnom sustavu te promociju ljudskih prava i jednakopravnosti kroz obrazovni sustav.

UIO smatra kako "sadržaj i način izvođenja građanskog odgoja u obrazovnom sustavu ne bi trebao biti dio Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije i pripadajućeg Akcijskog plana, posebno stoga što o njegovom sadržaju i načinu izvođenja postoji razilaženje kod roditelja, stručnjaka i cjelokupne javnosti".

Dakako, za UIO je od presudne važnosti i da što više žena rađa.

Pozivaju se na istraživanje autora s Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” pod nazivom "Rizični čimbenici povezani s odlukom o legalnom prekidu trudnoće u Hrvatskoj” (2010.) koje identificira posebne rizične skupine žena koje imaju povećan rizik za odluku o pobačaju, “među kojima se ističu one koje su u braku, imaju dvoje i više djece, one mlađe životne dobi, nižeg su stupnja edukacije i imaju lošije socioekonomske prilike”.

Stoga predlažu "da se kao mjera suzbijanja diskriminacije prema navedenim skupinama žena uvrsti provedba kampanja, edukacija i informiranja o trudnoći i životu nerođenog djeteta te o načinu na koji rizične skupine trudnica mogu zatražiti pomoć kako bi zadržale svoje dijete, a ne se odlučile na pobačaj".

Hoće li išta od toga biti uvaženo, saznat ćemo za nekoliko dana. Savjetovanje je zatvoreno 3. lipnja, a očekivana objava izvješća je, kako navode na stranici e-Savjetovanja, 10. lipnja.