Kapitalizam i slobodno tržište često su optuživani za veliku socijalnu nejednakost među ljudima i da je to strašno nepravedno. Mislim da je taj argument jako labav iz više razloga:

1. U kapitalističkim demokracijama možda postoji velika nejednakost u prihodima, ali je barem zagarantirana politička i svaka druga jednakopravnost te sloboda, za razliku od socijalističkih despocija u kojima neminovno dolazi do razdvajanja na političku i nepolitičku klasu i oduzimanja osobnih i političkih sloboda. Svi će se sjetiti da nitko nije mogao uspjeti ako nije bio u partiji te da je sloboda govora bila nedostižan san.

2. Kada bismo zbilja uspjeli ostvariti takvo navodno pravedno društvo u kojemu je svima zagarantirana približno jednaka količina bogatstva, kakve bi to reperkusije imalo na gospodarski napredak i posljedično životni standard? Svima koji ekonomiju promatraju dinamički, a ne statički, jasno je da bi takav sustav uništio motivaciju za radom i konstantim napretkom svakog čovjeka te da bi dugoročno to društvo jako zaostajalo u odnosu na slobodni svijet.

3. Uvijek mi je bilo nejasno kako situacija u kojoj 5 osoba ima 1000€, a 5 osoba 2000€ - što se događa u kapitalizmu, može biti manje poželjna od situacije u kojoj svih 10 osoba imaju 500€ - što se događa u socijalizmu. Kakva je to razina jala i ljubomore u ljudima koji ne mogu prihvatiti da je netko drugi u tom trenutku sposobniji i da mu zato netko treći želi više platiti? Takvi ljudi moraju shvatiti da ako žele da im netko više plati, za to će se morati više potruditi i obrazovati, što je danas zahvaljujući kapitalizmu dostupnije nego ikada putem interneta, u mnogo slučajeva i besplatno.

4. Argument o nejednakosti bogatstva možda bi imao smisla kada bi ta nejednakost bila statična i nepromjenjiva. Međutim, na slobodnom tržištu bogatstvo se prelijeva iz džepa u džep. I ono najvažnije, stvara se velika količina novog bogatstva, za razliku od planske ekonomije. Oni koji postaju produktivniji se bogate, a oni kojima produktivnost pada - gube bogatstvo ili ostaju na jednakoj razini. Stoga, iako je neka osoba u jednom dijelu svoga života bila siromašna, to ne znači da u drugom nije bila bogata, i obratno.

5. Kakva je to pravednost kada netko čiji je rad zahtjevniji i odgovorniji od prosjeka, zarađuje prosječno? Ili pak, gdje je pravda u tome da netko tko radi najlakši posao koji je u takvom društvu često i sam sebi svrha, zarađuje kao prosjek? Odgovor je jasan, to je sve samo ne pravedno.

Za kraj, htio bih spomenuti nekoliko naroda koja su kroz povijest bila podijeljena na ekonomski slobodno i na "jednako" društvo. Primjer su Zapadna i Istočna Njemačka, Južna i Sjeverna Koreja, te Hong Kong i Kina. Ovi slučajevi su pravi političko ekonomski eksperimenti na kojima puno toga možemo naučiti i potvrditi gore navedene teze. Samo treba vidjeti očito.