Njemački zakon protiv neustavnih simbola tretira naciste i komuniste jednako, a zakon je donesen da bi zabranio lijeve političke stranke.

Hrvatski antifašisti imaju dva fetiša: zabrane i kazne. Naravno, i jedno i drugo se odnosi na njihove neistomišljenike. Korijeni tih fetiša dolaze iz nostalgije prema bivšoj državi, za koju većina antifašista neće nikada javno priznati da još uvijek gaji domovinske osjećaje, koja je rješavala njihove neistomišljenike po kratkom postupku - slanjem na višegodišnji preodgoj.

To je način kakav oni misle da se treba nastaviti i u slobodnom društvu, a budući da više nema nijedne komunističke zemlje na koju bi s ponosom mogli pokazati, oni se u pravilu pozivaju na Njemačku koja zaista žestoko kažnjava isticanje nacističkih simbola ili pozdrava. "Da je bar naša država tako uređena kao Njemačka, ne bi bilo povika ZDS" - često ćete čuti.

Ali postoji jedan mali problem, barem za njih. Taj njemački zakon, na koji se pozivaju i kakav bi oni htjeli implementirati u Hrvatskoj, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj je uveden tijekom Hladnog rata pod nazivom "Kazneni zakon 86a" i njegove prve žrtve bili su komunisti i socijalisti.

Zakon se konkretno odnosi na korištenje "simbola neustavnih organizacija" izvan konteksta umjetnosti, znanosti ili edukacije. Ne spominje konkretne simbole koji trebaju biti zabranjeni i ne postoji službeni popis, ali on je najčešće korišten za zabranu nacističkih i komunističkih simbola.

Pod tim je zakonom zabranjena Socijalistička partija Reicha (SRP - 1952), Komunistička partija Njemačke (KPD - 1956), Narodnosocijalistička stranka rada (1982), Nacionalni socijalistički aktivisti (1983), Nacionalistička fronta (1992) itd. Zabranjena su i sva obilježja nacista i njihove stranke te pozdravi "Sieg heil!" i "Heil Hitler". Zabranjena je i simbolika rasističkih pokreta poput "White Power". Crvena zvijezda, srp i čekić i crvena zastava kada se koriste kao amblemi KPD-a. Zabranjeni su i svi simboli ISIL-a.

Dakle, taj njemački zakon tretira naciste i komuniste na potpuno isti način. Kad bi se isti zakon implementirao u Hrvatskoj, onda ni bilo kakvo jugoslavensko i komunističko znakovlje ne bi moglo biti dopušteno. Taj dio naši antifašisti nekako zaboravljaju ili možda ne znaju, no kladim se da bi mnogi od njih završili u zatvoru ubrzo nakon uvođenja zakona koji sami traže.

Taj zakon ima ozbiljne probleme i ja ne bih nipošto navijao za njegovo uvođenje u Hrvatskoj. Kao prvo, njegove žrtve su češće nevini zbunjeni turisti ili kritičari zločinačkih režima nego oni koji bi njime trebali biti pogođeni, a to su pobornici tih režima. Pobornici nacizma, recimo, dobro znaju što je zabranjeno pa neće koristiti baš te simbole, smislit će nove i nastaviti gurati zločinačku ideologiju pod drugačijim simbolima. Zabrana simbola ne može suzbiti ideje.

Kolateralnih žrtava je naprosto previše. Spomenut ću samo neke. Tvrtka iz Stuttgarta, specijalizirana za izradu antifašističkih amblema i majica, kažnjena je zbog nacističkog znaka. Sud nije zanimalo što je taj znak na njihovim majicama jasno prekrižen, on je čitao zakon doslovno i zaključio da su ga prekršili jer imaju neustavni znak (svastiku) na majicama. Japanski turist je kažnjen što je imao antifašistički znak (također prekriženu svastiku) na amblemu na svome ruksaku.

Nigerijski nogometaš Adebowale Ogungbure, koji je igrao u jednom njemačkom klubu, sprdao se iz pozdrava Hitleru kad su ga iz publike vrijeđali rasističkim porukama. On se našao na optuženičkoj klupi, ne oni. Jer - zakon. Na kraju je sud ipak odbacio optužbe jer su zaključili da je bio isprovociran.

Slične zakone, ali usmjerene protiv govora mržnje, imaju Velika Britanija i Francuska. U obje države također ima dosta primjera kada su ljudskopravaški aktivisti kažnjeni što su pokušali debatirati s rasistima i homofobima. Sud jako često ne shvaća ni satiru ni ironiju kao argument pa je tako LGBT aktivistica u Francuskoj osuđena zbog širenja mržnje na osnovi seksualne orijentacije jer je uvrijedila stranačkog aktivista krajnje desnice.

Takvi zakoni ubijaju društvenu raspravu, ali i humor. U Velikoj Britaniji je lani uhićen youtube komičar koji je snimio video u kojem uči psa da podigne šapu kad mu kaže "Heil Hitler". Drugi britanski komičar Jonathan Pie opisao je taj slučaj ovako:

"Ako niste razumjeli, čovjek je uhićen jer je ismijavao naciste. Znate li u kojoj je još državi bilo zabranjeno ismijavati naciste? U nacističkoj Njemačkoj, idioti!"

Ne razumijem zašto hrvatski ljevičari toliko žarko žele takve zakone u Hrvatskoj, zar stvarno očekuju da će ih HDZ-ova vlast provoditi tako da kažnjava samo desničare? Ja se u to ne bih kladio.

Ali istina je da je njemački zakon o neustavnim simbolima pravedniji i bolji od onoga što Hrvatska danas ima. Nijemci jednako tretiraju svaki totalitarizam - i nacizam, i komunizam, i socijalizam, i islamizam. To je puno jasnije nego ovo u Hrvatskoj gdje se progone pobornici samo jednog totalitarnog režima. To, naravno, dovodi do velikog nezadovoljstva i neće biti pravog sankcioniranja ni pravde dok se to ne promijeni.

Svejedno, ja ne bih implementirao njemački zakon jer, kao što vidimo, u praksi nije funkcionalan niti služi svojoj svrsi, već u većini slučajeva kažnjava nevine ljude. Ja bih radije slobodu za sve. Neka budale koje vole totalitarizam slobodno nose na majici natpise kakve žele, tako da svi vidimo tko su, i neka ih slobodno možemo javno sprdati da osjete sram zbog društvene osude. Zašto uopće raspravljati o tome koje simbole dozvoliti, a koje zabraniti? Zašto ne bismo probali jednostavno slobodu?