Dan antifašističke borbe zvuči opako i borbeno, onako kako ljevičari vole. Odmah morate zamisliti ratne bubnjeve i kolone jurišnika kako marširaju s puškama u nove pobjede. Mediji nas svake godine u više navrata podsjećaju na slavne pobjede Titovih partizana, da slučajno netko ne bi zaboravio. Isti ti novinari će u malo drukčijoj prilici napadati ljude jer "žive u prošlosti i stalno se vraćaju na ratove".

Neću spominjati imena jer mislim da svi već znaju tko su dežurne jurišne antife u Hrvatskoj, poput Sanje Modrić i Dalije Orešković. Njima su puna usta prošlosti i rata, one su i dalje u 1943. i nikako da se malo okrenu budućnosti, ali će koristiti svaku priliku da prozivaju NDH-nostalgičare, pa čak i nostalgičare Domovinskog rata, da su zatucani i da previše žive u prošlosti.

Ratovi općenito su vrlo snažan fetiš u našem narodu, a hvala Bogu, ovdje je bilo toliko ratova da si komotno svatko može izabrati svoj i onda da ga fetišizira. Neka cvjeta tisuću cvjetova - rekao je čovjek koji je počinio gladomor nad vlastitim narodom, ali imao je lijepe izreke. To se traži - riječi, a ne djela!

Nego, vratimo se mi na ratove. Zanimljivo je što svi današnji slavljenici izbjegavaju reći što točno slave. Što se to tako važno dogodilo na današnji dan, da je Republika Hrvatska to proglasila svojim nacionalnim praznikom?

Najveći povijesni događaj 22. lipnja zbio se 1941. godine - operacija Barbarossa ili napad Trećer Reicha na Sovjetski Savez.

Bio je to pravi šok, pogotovo za sovjetsko vodstvo koje se uljuljalo u osjećaj vlastite sigurnosti jer je imalo pakt potpisan s nacistima. Pakt o nenapadanju koji je Hitler prekršio kao, uostalom, i sva njegova dotadašnja obećanja. Godinu dana prije napada na Poljsku Hitler je dao svoju "riječ" da neće ratovati s Poljacima. Sa Sovjetima je njegov bliski suradnik potpisao sporazum koji se skoro dvije godine glatko provodio - Nijemci i sovjeti su združenim snagama komadali poljsku zemlju i dijelili plijen među sobom. Hitler se okrenuo osvajanju Zapada - prvo Francuske i zemalja Beneluksa, a onda je planirao desant na Veliku Britaniju.

Stoga je Staljin imao razloga vjerovati da Hitleru nije u interesu napasti SSSR i otvoriti još jednu frontu. Nije uzeo u obzir jednu sitnicu - Hitler je bio žešći luđak kod kojeg razum i logika nisu igrali važnu ulogu. Osim toga, njemu je pakt o nenapadanju sa Sovjetima poslužio za lakšu provedbu operacija na Zapadu i Balkanu. Hitler je mudro iskoristio Staljina i drug Staljin je toga postao svjestan na današnji dan 1941. godine.

Možete si misliti koliko je Staljina to razljutilo. Čovjek koji mu je slao telegrame za rođendan, za kojeg je mislio da mu je prijatelj i da će mu čuvati leđa, da ga tako nasamari!

Odmah je naredio svim komunističkim grupacijama na teritorijima koje su okupirali nacisti, da podignu ustanke i pruže oružani otpor.

To danas Hrvatska obilježava. I sve je to lijepo, ustanak protiv nacističkog okupatora je uistinu događaj koji je svrstao Hrvatsku među pobjednike Drugog svjetskog rata i na pravu stranu povijesti. Ali ova šira slika, koju mediji namjerno prešućuju, nije toliko ugodna. Nijemci su dva i pol mjeseca ranije napali Jugoslaviju i raskomadali ju, a Titovi partizani nisu makli prstom. Tek kad je Hitler napao SSSR i tako raskrstio sa Staljinom, partizani su se aktivirali.

Morate znati jednu stvar: to je bilo zbog Staljina. Slaviti antifašizam, a ne spomenuti Staljina, koji je začetnik antifašističkog pokreta, bilo bi svetogrđe. On je antifašizmu dao ime i svrhu. Svaki antifašist trebao bi se bar dvaput dnevno klanjati Staljinu jer bez njega ne bi bilo ni NOB-a u Hrvatskoj.